Pravovjerni sljedbenici Isusa Krista imaju nešto što drugi nemaju. Imaju objavu Duha Svetoga. A gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda, reče sveti Pavao u 2. poslanici Korinćanima (3,17). Zahvaljujući toj činjenici, kršćani imaju prigodu susresti se s izvornom slobodom, njezinim značenjem, ali i zahtjevima koji iz nje proizlaze te na samom kraju s neizmjernom blagodati ispravno shvaćene, prihvaćene i življene slobode.
Možemo li zamisliti neslobodnog Boga?
Po biblijskom nauku, pitanje slobode ulazi u samu bit ljudskog postojanja. Već na prvim stranicama se spominje da je čovjek stvoren na sliku Božju. Možemo li zamisliti neslobodnog Boga? Naravno da ne možemo, jer je to samo po sebi kontradiktorno, nespojivo. Bit čovjekove sličnosti s Bogom leži, između ostaloga, i u slobodi. Ona je toliko snažna i moćna da ga diže u neslućene visine gdje sam Bog prebiva. Ali ta ista, na zlo upotrijebljena snaga i moć, može ga baciti u neslućene dubine koje ga nepovratno udaljavaju od tog istog Boga.
Božja zamisao je bila i ostala da se čovjek preko slobode, zapravo preko ispravne upotrebe slobode, uzdigne do prijestolja Božje volje i uđe u vječni život s njime. To je dostojno Boga i čovjeka. Sve drugo bi bilo nedostojno, nepravedno i nerazumljivo. Da Bog nije svoj odnos s razumskim bićima postavio na slobodi, ne bi moglo doći ni do uzajamne ljubavi. U tom slučaju, Božje bi se ponašanje, odnosno Božja volja svela na samovoljni i neosjetljivi despotizam koji stvara prisilno poslušne automate koji bez razmišljanja i osjećaja izvršavaju njegove naredbe. To bi onda bio nekakav antibog ili zli bog. Na našu sreću, takav bog niti postoji niti može postojati, niti će se ikad pojaviti.
Međutim, još jednom napominjem da iz svega onoga što nam je iz Biblije i životne prakse poznato, postoje pokušaji koji, na našu nesreću, još uvijek traju, da razumsko biće zloupotrijebi slobodu i počne oponašati Boga, bolje reći pokušava od sebe stvoriti antiboga koji u sadržaj slobode uvodi protubožje naume. Zloupotrebom slobode koja se protivi volji Božjoj, razumska bića gube i druge Božje darove kao što su dobronamjernost i istinoljubivost. I tako se malo pomalo stvara, oblikuje i širi svijet ropstva, utemeljen na laži i zloći. Svijet koji se trajno i nepomirljivo suprotstavlja Božjoj volji i njezinom kraljevstvu.
Slobodu ne možemo mimoići
Svi se nalazimo pred izazovom slobode. Slobodu ne možemo mimoići. Taj je izazov posebno dramatičan kod mladih ljudi. Oni zbog nesrazmjera između porasta tjelesnih, odnosno fizičkih, snaga i nedovoljnog životnog iskustva, ne uočavaju opasnost od eksperimenata sa slobodom. Ponekad se ponašaju kao da je cijeli svijet njihov i da ga mogu oblikovati i upotrebljavati isključivo za sebe i po svojoj zatrovanoj volji. A kad zbog te svoje samouvjerenosti ili umišljenosti dožive neminovni sukob, ne samo s onima koji drukčije misle, već prije svega s istomišljenicima, onda nastaje nesmiljena borba koja se očituje na razne načine – otvorene ili prikrivene. A rane zadobivene u borbi teško zarastaju i stalni su izvor novih osvetničkih poriva.
Eto, baš zbog tog i takvog stanja, Bog je poduzeo novi, odlučujući zahvat u ‘sudbinu’ ljudskog roda koji se zbog zloupotrebe slobode našao u bezizlaznoj situaciji. Taj novi i odlučujući, konačni Božji zahvat jest utjelovljenje, učovječenje Sina Božjega Isusa Krista koji je u poslušnosti volji Nebeskoga Oca, svojim vazmenim djelom preokrenuo, preusmjerio sudbinu ljudskog roda na onu prvotnu putanju, na onu prvotnu Božju zamisao. Kao Bogočovjek, Isus je to učinio tako da je javno i otvoreno pred Bogom i ljudima pokazao kako se upotrebljava dar slobode i kako se iskorištava njezina moć. Kako? Tako da se pristane uz volju Božju, u potpunosti i u svemu, radosno, slobodno i zauvijek.
Sloboda je i danas kamen spoticanja
Nakon vazmenog otajstva, Isusov način upotrebe slobode postao je primjer, ali i nada za sve ljude. Isus je u potpunosti svjestan poslanja kojeg je primio od Oca, a posvjedočio ga je svojim riječima i djelima. On je jedini, teorijski i praktično odgonetnuo tajnu ljudske slobode koja je dugo bila kamen spoticanja. Stoga je jedini mogao, imao pravo i smio reći:
«Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.» (Iv 8,31).
Nakon ovih riječi uslijedila je primjedba uvrijeđenih Židova koji mu rekoše: «Potomstvo smo Abrahamovo i nikada nikome nismo robovali. Kako to ti govoriš: ‘Postat ćete slobodni?’ odgovori im Isus: ‘Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha. Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek. Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni» (Iv 8,33-36).
Nemojmo se kojim slučajem zakopati u teorijska razglabanja. Sve to o čemu smo razmišljali tiče se svakog od nas. Sloboda je i danas kamen spoticanja za sve one koji je upotrebljavaju na svoj način i za svoje sebične interese. Ne samo da je kamen spoticanja već je njezina zloupotreba i dalje izvor brojnih zala. I što je na kraju najtragičnije, njezina zloupotreba rađa vječnom propašću. Dakle, ostaje nam izbor – Sloboda kao pobjeda ili sloboda kao poraz. Sloboda koja završava u vječnom životu ili sloboda koja završava u vječnoj smrti.
Zašto već sada ne živim blagodati slobode djece Božje?
Sve nas ovo potiče da se upitamo: Kako shvaćam i kako živim svoju slobodu? Hoćemo li poput uvrijeđenih Židova umišljeno reći veliku laž: nikada nikome nismo robovali, a koju je Gospodin lako raskrinkao rekavši: tko god čini grijeh, rob je grijeha? Ili ćemo se u skrušenosti srca zapitati: nalazim li se i sada u nekom obliku ropstva? Čemu, kome i zašto robujem? Televizijskim serijama ili filmovima? Alkoholu, duhanu, drogi ili nekim drugim ovisnostima? Pornografiji ili drugim nastranostima? Hrani i odjeći? Lijenosti i razbibrizi? Ovom ili onom vođi? Kamo me to vodi?
Zašto ne čujem riječi svoga Spasitelja koji mi otvoreno i jasno govori: tko god čini grijeh, rob je grijeha? Kako to da me ne brinu njegove riječi: Rob ne ostaje u kući zauvijek? Kako to da sam do besvijesti spreman mudrovati i raspravljati o slobodi, a nisam spreman prihvatiti oslobođenje koje mi Isus nudi jasnim riječima: Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni? Zašto već sada ne živim blagodati slobode djece Božje?
Gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda
seA nadasve moramo se češće, iskrenije susretati sa živim Isusom kao osobom. Gledati ga očima duše, ljubiti ga zaljubljenim srcem koje čezne za njegovom blizinom i dodirom. Moramo se dati poučiti na primjerima drugih.
Božo Barun – Žena vrsna
Foto: Aaron Burden – Unsplash