Ljudi, zvali se oni filozofi, teolozi ili bilo koji drugi znanstvenici, kao i tzv. obični ljudi, imali su i još uvijek imaju, a vjerojatno će i dalje imati određenih problema u svezi s onim što zajednički nazivamo volja. Naime, u svakodnevnom govoru često čujemo, a i sami upotrebljavamo izraze poput: danas sam dobre ili loše volje, mrzovoljan sam, nemam volje ni za što, to mi ubija volju za životom i tome slično. Osim toga, primjećujemo da ponekad jedno hoćemo, a ipak nešto drugo činimo. Jednostavno se osjećamo razapeto u samima sebi. Iz toga je više nego očito da ljudi različito shvaćaju, a onda i različito se odnose prema ovoj pomalo tajnovitoj moći ili sposobnosti.
No isto tako može se reći da nema unaprijed određene ili nametnute dobre ili loše volje i da je nitko ne može u nama ubiti. Bog nam je darovao slobodnu i neuništivu volju. O čemu se onda radi? Radi se o nekakvom djelovanju na našu volju, bilo pozitivnom bilo negativnom. A volja sama odlučuje hoće li prihvatiti jedno ili drugo ili pak ni jedno od toga i učiniti nešto treće. No trebamo znati da volja jedino ne može učiniti nešto nemoguće, nešto što nadilazi sposobnost i moć osobe koja raspolaže voljom.
Budite kao djeca
Ako se ne snalazimo najbolje ni sa svojom osobnom voljom, što onda možemo i trebamo znati o volji Božjoj? Ako prihvaćamo objavu Gospodina našega Isusa Krista, tj. Riječ Božju, onda ćemo sigurno naći izlaz iz navedenih problema. Objava nam jasno i nedvosmisleno potvrđuje i svjedoči da je Bog savršeno svet i sveto savršen. I sve je njegovo takvo – savršeno i sveto. A njegova svetost ima bezbroj izraza i manifestacija, kao što su: razum, volja, istina, pravda, darivanje, milosrđe, ljubav, mir, radost, zadovoljstvo, neuništivost, vječnost itd.
Dragi prijatelji, volji Božjoj pristupit ćemo na sličan način kao i vjeri. Na način kako to čine djeca. A kako to čine djeca? Kako reagiraju djeca u ranoj dobi na volju svojih roditelja? U toj ranoj dobi još uvijek kod njih se ne pojavljuju ni sumnja ni potreba da bilo što provjeravaju od onoga što im nude roditelji. Njihovo je iskustvo da roditelji hoće i da im daju upravo ono što im treba, ono što im godi. Nažalost, iz vlastitog kao i iz iskustva drugih znamo da se u kasnijoj dobi pojavljuju problemi i dolazi do nerazumijevanja i sukoba između roditelja i djece, većeg ili manjeg intenziteta.
Što nam Biblija govori o Božjoj volji?
Naravno da smo se često pitali, a vjerojatno se još uvijek pitamo: Znamo li i možemo li uopće znati što je Božja volja? Premda se ovo pitanje često postavlja, odgovor je prilično jasan i nalazi se u riječi Božjoj, u Bibliji. Dakle, Bog je svoju volju objavio u Bibliji i tamo je trebamo tražiti. A tamo, između ostaloga, piše:
“Zato ne budite nerazumni, nego shvatite što je volja Gospodnja!” (Ef 5,17).
Dakle, ako Bog želi i traži da shvatimo što je njegova volja, onda je to i moguće. U suprotnom, pripisali bismo Bogu nekakav apsurd ili iživljavanje nad nemoćnim čovjekom. A to je nemoguće. Budući da čovjek može shvatiti što je volja Božja u odnosu na njegov život kako mu je objavljena u riječi Božjoj, onda on može i hoće moliti “budi volja tvoja”. Znači da shvaća i zna da je to za njega dobro. Inače bi bilo besmisleno moliti za ono što za nas nije dobro.
Sotona nas pokušava odvratiti od Božje volje
Duh nam Sveti preko svetoga Pavla savjetuje: „ispunite se spoznajom volje Božje“ (usp. Kol 1,9). Možda nam, u ovakvim meditativnim trenutcima, naš neprijatelj pokušava ubaciti svoju misao, odnosno kontra misao koja bi se trebala suprotstaviti Božjoj i tako nas zbuniti i obeshrabriti i naravno, ako je ikako moguće, spriječiti nas da sjedimo do nogu Gospodinovih i slušamo njegovu riječ. Možda nam sugerira kako nam Bog stalno šalje neke zahtjeve i zapovijedi, uvijek nešto od nas traži ili nam nešto zabranjuje i to baš ono što nam je ugodno. Želi nam poručiti da nam stalno natura svoju volju nekakvim zapovijedima i zabranama. Ako osjećamo takvo nešto, ne dajmo se navesti na tanak led. On nas, naime, jedno vrijeme drži, ali kad se odmaknemo od kraja, popustit će i mi ćemo se naći u velikoj nevolji.
Stoga raskrinkajmo sotonske podvale koje su najčešće umotane u nekakav privlačni celofan, u nekakvo tzv. razumsko objašnjenje, a zapravo se radi o veoma podmuklim i nadasve zlim motivima. Sotona nikada i nikome nije i nikada neće učiniti nikakvo dobro, pa ni samom sebi. On svoje suradnike nagrađuje prezirom. Stoga, radije krenimo u osluškivanje onoga što nam naš dobri Bog poručuje.
Svakodnevno nam se ispunjati spoznajom Božje volje
U ovom razmišljanju od nas traži da se „ispunimo spoznajom volje Božje.“ Što bi to trebalo značiti? Kako izvršiti ovaj Božji savjet ili zahtjev? Znam, da je nekima ovo dobro poznato i da se redovito ispunjaju spoznajom volje Božje i žive po njoj. No to ne znači da svakom od nas, pa i onom koji je uznapredovao na Božjem putu, nije potrebno svakodnevno punjenje na Božjem izvoru. Stoga, idimo dalje zajedno na ovom putu rasta u vjeri i pomozimo jedni drugima. Kako? Prije svega molitvom, savjetima ili pak na neki treći način, kako nas već Duh Sveti nadahne.
Zamke i pogrešni pristupi Riječi Božjoj
Božje su riječi veličanstvene i moćne, ali će za nas ostati beskorisne ako njima pristupimo kao nekom stručnom predavanju, kao emisiji, kao propovijedi ili nečemu tome slično. Ako ih dakle shvaćamo isključivo kao teološko razmišljanje i ništa više, ako nam one samo ispunjaju želju za nekakvim duhovnim znanjem, od njih nećemo imati one prave koristi, neće u nama postići ono što je Bog htio kad ih je izgovorio.
Stoga ovim riječima svi trebamo pristupiti na način i sa svrhom s kojom su nam i upućene. Upućuje ih živi Duh, Duh Božji, upućuje ih nama živim ljudima, živim dušama i to svakom od nas kao pojedincu. Govori svakom srcu i od nas očekuje osobni odgovor. A mi često znamo reći – to se mene ne tiče ili – to nije moja dužnost ili briga. Stoga dopustimo da nam Duh Sveti kaže i objasni što je to što nas se treba ticati i što je naša dužnost. Mi nismo ni realni ni objektivni, a ni dovoljno sveti u ovim prosudbama. Prejak utjecaj na nas imaju naše sebične želje, sebični interesi, naše grješne i zle požude koje nam nudi ovaj svijet.
Bog gleda u moje oči i obraća mi se
Neka si svatko od nas predoči činjenicu da Bog u ovom trenutku pred sobom ne gleda neku bezličnu masu ljudi, odnosno ovoliko ili onoliko čitatelja i njima se obraća, već gleda u jedne oči – tvoje oči, moje oči i govori jednoj duši – tvojoj duši, mojoj duši. Čuvajmo se bezličnosti i skrivanja u masi. Nitko se od nas ne može sakriti u manjoj ili većoj skupini vjernika i bez svoga osobnog truda, bez svoje volje i bez svoje osobne i djelatne vjere ući u kraljevstvo Božje kao slijepi putnik na brodu. Crkva, dakle, nije azil za one koji se žele samo formalno, na papiru izjašnjavati vjernicima, prekriti svoju nevjeru, svoju duhovnu lijenost, svoje oholo držanje i iz toga izvući za sebe neku trenutnu korist.
Ne zavaravajmo se! Pred Bogom smo svakog trenutka i ništa mu nije skriveno, niti može biti. Stoga, ako nam nešto govori, ako nas na nešto potiče, ako nas nečemu poučava, ako nas kori, On dobro zna zašto to čini. Budimo mu poslušni! Imajmo neograničeno povjerenje u njega!
U napastima i poteškoćama zavapimo Bogu
Nadam se da smo u dosadašnjem dijelu razmišljanja bili pozorni i da smo se dali poučiti od riječi Božje. Ako nas još uvijek nešto progoni i ne dopušta nam da u miru slijedimo Božju riječ, još jednom se obratimo Bogu iskrenim nutarnjim vapajem i zatražimo prosvjetljenje Duha Svetoga. Nitko od nas nije imun od ovakvih neprijateljskih progona. Zapravo bi bilo jako čudno da nas ostavi na miru. A i naš Bog koji put to dopušta da bi nas nečemu poučio.
Iskoristimo darovanu riječ i ugradimo je u svoj svakodnevni život!
Do sljedećeg čitanja neka nas sve prati Božji mir i blagoslov!
Božo Barun – Žena vrsna
Foto: Warren Wong – Unsplash
