Poštovani čitatelji, možda su nas virozna (koronarna) događanja malo zbunila, a možda neke i prestrašila. Stoga predlažem da iznova u sebi probudimo pozitivne nakane, jer smo pozvani da iskreno i odlučno kažemo: Budi volja tvoja, Gospodine! Zatim zajedno s našom nebeskom majkom Marijom pozovimo Duha Svetoga u naš svakodnevni život onom prekrasnom molitvom: Dođi, Duše Sveti, dođi po moćnom zagovoru Bezgrješnog srca Marije tvoje preljubljene Zaručnice!
Ovoga puta u središte naših razmišljanja stavit ćemo osobu našega Gospodina Isusa Krista, Sina Božjega kao navjestitelja, ali i izvršitelja volje Božje. On je onaj koji je Svjetlo svijeta i koji svojim pojavom razgoni noć što ju je stvorila ljudska volja, noć grijeha i sviju drugih zala suvremenog svijeta.
Što je volja Božja za sve ljude?
U prvoj poslanici Timoteju, ovako smo poučeni od Duha Svetoga: Spasitelj naš Bog hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine. Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek – Krist Isus, koji sebe samoga dade kao otkup za sve (usp. 1 Tim 2,3-6). Dakle, ako Bog nešto hoće, to onda znači da je i osigurao načine i sredstva da se to može ostvariti. Ovo trebamo vjerovati, ako mislimo i želimo ići putem vjere. Ako netko ne vjeruje, neka se barem ne zavarava i ne troši uzalud vrijeme na ono što je osuđeno na propast. U ovom slučaju sam Duh Sveti nas poučava kako spoznajemo volju Božju.
Da bi nam se duboko usadila u srce, još ćemo malo razmotriti ovu pouku. Dakle, do spoznaje volje Božje dolazimo po jedinom posredniku između Boga i ljudi, po čovjeku – Kristu Isusu, koji sebe samoga dade kao otkup za sve. Naša sinovska povezanost s Bogom uspostavljena je po Isusu Kristu jedinom posredniku između Boga i ljudi. Dakle, Bog nam se prilagodio na neki način i sišao među nas, spustio se na našu razinu da bi nam bio pristupačan.
Isus Krist se zauzima za nas
I stoga: Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati? Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava! Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu – on se baš zauzima za nas! Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? Kao što je pisano: Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im k’o ovce za klanje. U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem (Rim 8,31-39).
Sveti Pavao nam daje primjer molitve
Dragi moji, neka nas ove Božje riječi ohrabre u našim nastojanjima da se što iskrenije i što intimnije upoznamo sa svojim Spasiteljem! Vjerujem da će svatko tko iskreno povjeruje u njega iskusiti da su ove riječi stvarne i istinite. Kad se, iz bilo kojeg razloga, nađemo u krizi vjere ili krizi djelovanja po vjeri, opet posegnimo za molitvom koju nam sam Bog nudi i preporučuje. Jer, pobijeđena kriza, svladani problem, nadvladana kušnja daju nam novu snagu na putu konačne pobjede. Sv. Pavao daje nam ovaj primjer kako možemo moliti:
Prigibam koljena pred tobom Oče, od koga potječe ime svakom očinstvu na nebu i na zemlji: molim te da mi dadneš po bogatstvu Slave svoje ojačati se po Duhu tvome u snazi za unutarnjeg čovjeka da po vjeri Krist prebiva u mome srcu te u ljubavi ukorijenjen i utemeljen mognem shvatiti sa svima svetima što je Dužina i Širina i Visina i Dubina te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu da se ispunim do sve Punine Božje (usp. Ef 3,14-19).
To nisu bajke, priče ili sladunjavi romani. To je, slobodno se može reći, božanska molitva. Iskustva zapisana u riječi Božjoj nisu neke teorijske postavke, zamisli ili želje, već se radi o ljudskim doživljenim i proživljenim iskustvima. I stoga su zapisana da bi došla do nas kako bismo se i mi nadahnjivali njima i slijedili isti put. Uvijek stoji ona predivna Isusova riječ: Ljudima je to nemoguće, ali Bogu je sve moguće (Mt 19,26).
Hoću ili neću
Dakle, dolazimo pred jedan jedini problem koji se zove hoću ili neću. Ako ćemo biti iskreni, priznat ćemo da smo baš ovdje zakazali. Ako još nismo Božji, dakle, ako još uvijek ne prihvaćamo u potpunosti i u svemu njegovu volju, onda je to zbog toga što naše hoću koje smo možda toliko puta izrekli nije bilo ni naše, ni iskreno, ni ponizno. A Učitelj Isus nas poučava: „Vaša riječ neka bude: `Da, da, – ne, ne!` Što je više od toga, od Zloga je“ (Mt 5,37). Učimo se od njega biti jednostavni i jasni. Ako pak imamo dvostruku misao, dakle ako nešto muljamo, nećemo uspjeti živjeti u jednostavnosti ni u jasnoći ni pred ljudima, a kamoli pred Bogom. Stoga nas naš Učitelj poučava na način: da – da, ne – ne. A Duh nam na mnogo mjesta to potvrđuje, razjašnjava, čuvajući nas od novih zapleta u neprijateljske mreže.
Shvaćamo li ozbiljno svoj položaj Božjeg sinovstva?
Tako u poslanici Galaćanima čitamo i ovo objašnjenje našega stanja kojeg imamo po Božjoj volji: A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: “Abba! Oče!” Tako više nisi rob nego sin; ako pak sin, onda i baštinik po Bogu. Onda dok još niste poznavali Boga, služili ste bogovima koji po naravi to nisu. Ali sada kad ste spoznali Boga – zapravo, kad je Bog spoznao vas – kako se sad opet vraćate k nemoćnim i bijednim počelima i opet im, ponovno, hoćete robovati? (Gal 4,6-9).
Da, zaista kako to? Kako to da se sad opet neki vraćaju k nemoćnim i bijednim počelima i opet im, ponovno, hoće robovati? Kad ćemo jednom ozbiljno shvatiti svoj položaj Božjeg sinovstva? Tko od nas u sebi gaji ponos toga sinovstva? Tko se ujutro budi s tim mislima i s njima navečer radosno liježe u postelju? Tko od nas s ponosnim uvjerenjem može sam sebi i drugima reći: Ja nisam i neću biti ničiji rob, ja sam Božji baštinik i subaštinik moga spasitelja Isusa Krista!?
Umjesto toga, primjećujemo kako nas zahvaća depresija, obeshrabrenost, tuga i nezadovoljstvo i kako malo pomalo klizimo onomu što smo čuli: da se opet vraćamo k nemoćnim i bijednim počelima i opet im hoćemo robovati. Primjećujemo li kako nas je teško uvjeriti u istinu, a relativno lako u laž, kako nas je teško uvjeriti u vječno postojanje, a tako lako u prolaznost i ništavilo, kako nas je teško uvjeriti u Božju djelotvornu prisutnost, a relativno lako u đavolsku zavodljivost, kako nas je teško uvjeriti da smo prava djeca Božja, a relativno lako da smo slučajni proizvod slijepih, gluhih i nijemih sila?
Što nas u molitvi Oče naš Isus poučava o volji Božjoj?
Zbog svega ovoga za naše spasenje bilo je neophodno Isusovo utjelovljenje i njegovo vazmeno otajstvo. A kako znamo, u Gospodnjoj molitvi koju nas je on naučio moliti stoji jedan od stožernih zaziva:
Budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji! (Mt 6,10).
Naš Učitelj nas poučava da je volja Božja, odnosno naše prihvaćanje i vršenje volje Božje nešto najspasonosnije, najmudrije i najljepše što možemo učiniti za sebe na ovom svijetu. U ovom molitvenom zazivu, Isus nas poučava da nebo i zemlja jednako pripadaju Bogu i da se njegova vlast prostire posvuda. Neka ovo promišljanje bude poticaj za što iskreniji i dublji susret s našim Gospodinom i Spasiteljem Isusom!
Božo Barun – Žena vrsna
Foto: Kevin Hendersen– Unsplash
