Grozno mi je reći da je definicija mog života laž, ali ponekad nekako i jest.
Ona laž da ako postignem dovoljno, ako obavim svaku i najmanju sitnicu i pročitam djeci milijun knjiga i obavim kupovinu hrane i očistim auto i ako budem jela užasno zdravo i vježbala i uspjela napisati i objaviti novi članak, dogodit će se nešto čarobno. Sreća, možda. Nisam baš sigurna u to.
Laž produktivnosti
Užasno je kaotično živjeti život pod vladavinom te laži. Laži produktivnosti.
Pravim liste i jurim uokolo i vičem i planiram i paničarim i činim, činim, činim. Pa ipak nikako da dođem do kraja liste, a nova je već spremna. Dan je prekratak, djeca imaju mnogo potreba, kuća je previše zakrčena, a moja snaga je preograničena. I tako, iako se zaista trudim i mnogo toga obavimo, izgleda da to nikada nije dovoljno.
Nikako da bude dovoljno
Negdje u sebi znamo da je budalasto očekivati da bismo bile sretne kad bismo samo uspjele biti dovoljno produktivne. Kad izađem iz te ludosti, shvatim da sam zapravo ja jedina osoba koja vodi računa o tome što je sve obavljeno, a što nije. Nitko drugi ne mjeri moju uspješnost i ne vrednuje me po tome koliko sam obavila. Ali izgleda da ja nikako da prestanem s tom opsesijom činjenja.
Nisam ja jedina s tom opsesijom. Ako ne vjerujete izazivam vas da “proguglate”. Sam broj savjeta i trikova kako povećati produktivnost je dovoljan da bilo koga baci u paralizirajući napad panike. Sve mi se trudimo što više toga obaviti, ovisne o ideji da ako postignemo više, bit ćemo vrjednije.
A to je, prijateljice moje, korijen laži da činiti znači biti
Prava istina je da svo to panično izvršavanje zadataka predstavlja balzam koji bi trebao ublažiti bolno pitanje kojem se bojimo niti pogledati u lice: Jesam li dovoljno dobra ovakva kakva jesam?
Jesam li dovoljno dobra svojoj djeci? Pa, nisam sigurna… možda kad bi gledali manje televiziju i kad bih ih kvalitetnije hranila i kad bih bila manje na mobitelu…
Jesam li dovoljno dobra svom suprugu? Možda, čini mi se da jesam… dobro kad bih bila manje čangrizava kad se vrati s posla…
Jesam li sebi dovoljno dobra? Hej, samo pokušavam preživjeti… Mislit ću o sebi kasnije…
Jesam li Bogu dovoljno dobra? Nemam pojma. Nismo baš puno pričali u posljednje vrijeme…
I neovisno o tome koliko postigle, živjeti stalno se pitajući jesmo li dovoljno dobre – pa to i nije neki život.
Nismo pozvane svaki dan dokazivati da dovoljno vrijedimo. Pozvane smo živjeti jednostavno odvažno smatrajući da JESMO.
Lakše je to reći nego učiniti. Znam
Tako se danas pridružujem onoj legiji ljudi koja se razbacuje savjetima o produktivnosti, ali ne zato što sam stručnjak za to. Ne, nadam se da znate da su teškoće s kojima se susrećem svakog dana stvarne i bar jednom tjedno se zaključam u kupaonicu plačući dok moji mali ljudi lupaju na vrata. Redovito ne uspijevam, ali odlučila sam prigrliti nešto novo:
Nije važno KOLIKO toga obavim, već ŠTO obavim
Ovisna sam o pravljenju popisa. Svaki dan napravim popis stvari koje moram obaviti. Svaki dan. Ali do sada su moje liste uglavnom bile našvrljane na nekom bezveznom listu papira. Završila bih pravljenje popisa i odmah se nasumično bacila na neki posao. Nekada obavim sve s popisa, a nekad ga nedugo nakon pisanja izgubim. Ali čak i onda kada bih i posljednju stvar sa svog popisa prekrižila, nisam bila zadovoljna koliko sam očekivala da ću biti.
Dakako, produktivnost nosi sa sobom određenu ushićenost, ali nikada nisam postigla onaj stupanj ispunjenosti za kojim sam težila…
Ispada da sreća ne leži na dnu obavljene liste poslova
Znate zašto? Iako sam uspijevala obaviti puno toga, nisam obavljala ono što sam uistinu trebala. Molitva je bila na redu tek nakon što bih obavila kućanske poslove i pobrinula se za djecu i povirila na Facebook i stavila prati jednu turu rublja. Zapravo nikada nisam razmišljala o svojoj sreći, a suprug je mogao biti sretan ako bi dobio i pola osmjeha kad bi dolazio kući s posla.
Prioriteti su mi bili posve van kontrole, a kao rezultat toga čitav mi je život bio van kontrole.
Posljednjih par mjeseci sam radila na tome kako postići da Bog bude na prvom mjestu i da se ponovno pobrinem i za samu sebe.
Podjela po prioritetima
Napravila sam dnevni obrazac koji je podijeljen po prioritetima. Tako organiziram dan.
1. Molitva
Svako jutro pročitam dnevna čitanja, malo razmišljam, vježbajući lectio divina. Onda na vrhu svog dnevnog obrasca upišem citat koji me posebno dotakao i neku misao o njemu. Tako započinjem dan i nastojim ono što dobijem u molitvi nositi kroz cijeli dan.
2. Briga za sebe
Ovisna sam o šećeru i po prirodi nisam baš aktivna osoba. Ako želim biti bolja, moram sebi svaki dan napisati napomenu. Zapišem i par stvari koje me mogu oraspoložiti.
3. Moj suprug
Na početku mi se ovaj korak činio besmislen. Zar se on sam ne može pobrinuti za sebe? Zašto bih svaki dan za njega nešto posebno radila? No onda sam polako ulazila u naviku zapisivanja nečega zbog čega ga volim. To sam pretvarala u akciju kojom bih mu mogla pokazati da ga volim. Kao rezultat toga, svaki dan sam rasla u poštivanju i ljubavi prema njemu. Ozbiljno, pokušajte i same.
4. Djeca
Život je bezvezan kad mama samo čisti i kuha čitav dan. Zato se trudim svaki dan zapisati nešto zabavno što možemo raditi zajedno. Ponekad slažemo legiće. Ponekad vozimo bicikle oko kvarta ili se igramo plastelinom. Ne planiram ništa za super mame. Samo obične stvari koje mogu učiniti i za koje će mi biti drago što smo ih radili čak i ako ne složim cijelu košaru rublja.
5. Kuća
Tek kad sam počela koristiti svoj novi obrazac kao dnevni podsjetnik, shvatila sam da većina zaista važnih stvari nikada nije ni dospjelo na moje stare popise! Prije, dok sam samo nasumično popisivala stvari koje trebam obaviti, zapisala bih neke stvari koje želim srediti u kući i na blogu. I to je to. Znam da trebam raditi po kući da bih imala urednu kuću koja je zdrava i usrećuje moju obitelj, ali trebam uvesti red u kućanske poslove. Primijetila sam da mi moj novi obrazac s prioritetima dosta pomaže da to i postignem.
6. Zajednica
Posljednja kućica na obrascu posvećena je mom doprinosu zajednici. Sve mi trebamo još neku aktivnost osim djece.
Produktivnost na djelu
I to je moj skromni pokušaj da se uhvatim u koštac sa svojim životom i živim bar malo bolje. Još uvijek se borim, još uvijek se moram prisiljavati da odvojim vrijeme na molitvu, ali ne odustajem. Znam da Sotona na mene gleda kao na neko lako dohvatljivo voće. Zato ću se osigurati dovoljnim brojem isprintanih primjeraka i uvezati ih, jer znam da bi se moglo dogoditi da sve moje dobre odluke padnu u vodu kad mi ih ponestane i budem ih trebala ponovno printati.
Trudim se odvažno vjerovati da moja postignuća nemaju veze s onim što ja jesam. Ja sam dovoljna, ovakva kakva jesam, postigla puno ili ne. I ti si isto.
I to je istina.
Želeći svoji čitateljima pomoći i omogućiti da koriste dobrobiti načina planiranja koje opisuje Nancy u ovom članku, naše urednice su po uzoru na Nancy priredile hrvatsku verziju dnevnog podsjetnika za katoličke mame kojeg možete slobodno preuzeti na svoje računalo i ispisati. Nadamo se da će vam biti od pomoći.
Nancy Bandzuch – Do small things with love
Prevela i prilagodila: Katarina Matijaca
Foto: Unsplash
