Ova pobožna tradicija nagrađuje majke svećenika

Svi su roditelji pozvani predati svoju djecu Bogu. Oni čija djeca osjećaju duhovni poziv ipak to čine na poseban način. Saznajte više o tradicijama koje naglašavaju važnost roditelja u životu svećenika.

47

Poput sv. Monike, ponekad majka treba proliti mnogo suza prije no što joj sin odgovori na Božji poziv.

Prije no što se sv. Augustin vratio prakticiranju svoje vjere i prije no što je zaređen za svećenika, njegova je majka prolila mnogo suza zagovarajući ga. Slično tome, mnoge majke u današnjem svijetu spremne su podnijeti brojne žrtve da bi njihovi sinovi mogli slobodno odgovoriti na poziv koji Bog za njih čuva, kakav god to poziv bio.

Prepoznajući ovu stvarnost, kroz godine se razvila jedna pobožna tradicija koja odaje počast ulozi majke u svećenikovu životu.

Pomazane svećeničke ruke daruju svoju majku

Kada je svećenik zaređen, biskup uljem pomazuje njegove ruke. Zatim mu se ruke brišu lanenim ručnikom koji se naziva maniturgium. Ulje koje se koristilo za svećenikove ruke je posvećeno jer ga je najprije blagoslovio biskup, stoga se maniturgium ne može baciti u smeće. Iako bi se mogao baciti u košaru za rublje kako bi se kasnije oprao, ipak su svećenici kroz godine odlučili čuvati ove lanene ručnike kako bi ih prinijeli majci za svoju Mladu Misu.

Prema dugogodišnjoj tradiciji, majka čuva ovaj ručnik na sigurnom mjestu do svoje smrti. Kada joj se tijelo priprema za ukop, maniturgium se smješta u njene ruke. Zatim ova pobožna tradicija pripovijeda što se događa kada svećenikova majka dolazi pred rajska vrata.

Kada stigne do rajskih vrata vode je ravno k našem Gospodinu. Naš Gospodin govori ženi – „Dao sam ti život, što si ti meni dala?“ Ona mu predaje maniturgium i odgovara: „Dala sam Ti svoga sina za svećenika.“ Nakon toga joj Isus dopušta ulazak u raj.

To je predivna i utješna tradicija kojoj je uvijek dirljivo svjedočiti. Još je mnogo suza proliveno kada mladi svećenik predaje ručnik majci, suza radosnica umjesto suza tuge.

I očevi svećenika su važni

Kasnije se razvila tradicija koja prepoznaje ulogu svećenikova oca. Sastoji se od toga da novozaređeni svećenik predaje ocu ljubičastu štolu nakon što je čuo prvu ispovijed. Ponekad će svećenik također čuti i ispovijed svoga oca što se pokazuje kao jedno ponizno iskustvo.

Ova tradicija prepoznaje činjenicu da su očevi važni za formaciju dobrih i svetih muškaraca jer sinovi neprestano gledaju svoje očeve kako bi znali što znači biti muškarcem.

Oba spomenuta običaja mladi svećenici oživljavaju, a oni su izvrstan način za izražavanje počasti brojnim žrtvama koje roditelji čine kako bi odgojili svetu djecu. Svećenici se ne rađaju niotkud, već snažno ovise o formaciji koju primaju kod kuće. Na kraju, jedini siguran način za povećanje broja svećeničkih poziva je njegovanje jakih, svetih obitelji.

Philip Kosloski – Aleteia.org
Prevela: S.Š.
Foto: TeiTo

In this article