Patim li s Kristom?

patim li s Kristom

Nedavno sam pitala jednu ženu kako želi da se molim za nju. Njen je odgovor bio nevjerojatan. Htjela je da molim da pati s Kristom – da pati dobro i da se preko njene patnje njeni najmiliji približe Kristu.

Nisam znala da pati. Ali i da jesam, vjerojatno bih molila da bude slobodna od te patnje i da joj teret postane lakši.

Pa ipak, umjesto da moli za olakšanje, ona je molila za milost da može patiti dobro – kako bi se ujedinila s Kristom na križu.

Zašto patim?

Podsjeća me to na vjeru svetaca, koji su patili tako puno – i tako dobro.

Znam da svaka patnja ima smisao, i znam da nas svaka patnja može preobraziti kada je položimo u Božje ruke. Ipak, uvijek kada patim moj je prvi poriv pitati: „Zašto?“, te odmah zatim nastaviti s riječima: „Molim te, oslobodi me ovoga.“

Stoga me molba ove žene zaista inspirirala. Umjesto da pita Boga zašto pati, željela je da Bog zna da će to učiniti za Njega – kako bi On to mogao upotrijebiti sebi na slavu.

Sigurno ju je inspirirala sv. Terezija koja je rekla:

„Istina, patim puno – ali patim li dobro?“

Sve što činimo pozvani smo činiti Njemu na slavu.

Ali patiti radi toga? Voljela bih da svi to možemo izbjeći… ali Krist nije mogao izbjeći križ pa ne možemo ni mi.

Mislim da su ljudi skloni pitati: „Zašto?“ kada se suoče s teškom patnjom.

Gdje me ova patnja poziva?

Sasvim drugu perspektivu pročitala sam kod glavne urednice poznatog američkog katoličkog časopisa. Ona nam predlaže jedno bolje pitanje koje možemo postaviti.

„Ponekad je korisnije (pitanje) ovo: Gdje? Gdje me ova patnja poziva? Gdje mogu pronaći zajednicu koja će mi pružiti podršku? Gdje je Bog u svemu ovome?“

Moramo ustrajati.

Ista autorica piše: „U Jakovljevoj poslanici čitamo: ‘Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću. Ali neka postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostatka.’“

Ovo nije lako, znam.

Patnja je komplicirana. Ali je također toliko smislena u očima našeg Gospodina.

U svom je dnevniku sveta Marija Faustina napisala da joj je Bog rekao sljedeće:

„Kada bi anđeli mogli zavidjeti, zavidjeli bi nam na dvije stvari: jedna je primanje svete pričesti, a druga je patnja.“

Budući da „ljubimo onoliko koliko smo spremni trpjeti“, moramo sebi dopustiti da prihvatimo patnju i da je prikažemo Bogu na slavu, za Njegovu ljubav, za Njegov narod, za tebe – i za mene.


Annie Deddens – Catholic Wife, Catholic Life
Prevela: Anđela Pivac
Foto: Unsplash

Avatar
Žena Vrsna

Žena vrsna vrijedi više nego biserje. Srce njena muža bez straha se može u nju pouzdati, ona mu uvijek čini dobro. Vješto i neumorno radi na njivi Gospodnjoj, tražeći i vršeći volju Božju. U njoj nema straha, osim straha Božjega pa se smije svakom novom danu uživajući u plodovima svojih djela.