Početkom 2018. godine prekinula sam vezu s osobom koja meni nije bila namijenjena, a mislila sam da jest. On nije bio vjernik i ispostavilo se da moju vjeru nije poštovao. Kada su počeli ozbiljniji razgovori o budućnosti, zajedničkom životu, krštenju djece, tada su počeli problemi. Ubrzo sam shvatila da nije jedini problem to što bi branio krstiti djecu, nego je glavni problem bio nedostatak komunikacije. Na tu činjenicu mi je ukazao jedan fratar s kojim sam u to vrijeme imala razgovore. Da sam bila upoznata s njegovim čvrstim stavovima, vjerojatno ne bih ni ušla u takav odnos.
Živjela sam u teškom grijehu i nisam pristupala pričesti
Veza je bila temeljena na fizičkom. Iako sam i dalje išla na misu, prestala sam s primanjem pričesti jer sam živjela u teškom grijehu. Na početku mi se činilo da sam sretna, zaljubljena, međutim, malo po malo, počela mi je nedostajati pričest i mir. Istina je da nisam imala pravi mir i da sam izgubila radost koju sam imala prije te veze. Moram spomenuti da sam najveći mir osjetila u Taboru 2 godine prije toga.
Pred kraj te veze, počela sam moliti svetog Josipa za budućeg muža, a usporedno i za tog momka (jer možda on nije taj). Molila sam i krunicu Božanskog milosrđa te sam čitala Sveto pismo, a najčešće sam utjehu tražila u psalmima (bilo je suza i vapila sam za razrješenje situacije). I iznenada prekid veze. Dosta toga je izašlo na vidjelo i shvatila sam kako mi je Bog kroz molitvu dao snage da se ne vraćam više tom odnosu.
Po zagovoru svetog Josipa prekinula sam vezu i kasnije upoznala nekoga novog
Pola godine nakon toga (ljeto 2018.) odlučila sam otići na Modrave – duhovno-rekreativni ljetni kamp za mlade. Prijateljica me pozvala da se prijavim i nisam se dugo mislila jer ionako nisam imala planova za to ljeto, a za Modrave sam odavno već čula i imala sam želju otići tamo jednog dana. Bila je idealna prilika. Bila sam 10. na listi čekanja i činilo se da ipak neću upasti na željeni termin. Ubrzo sam dobila e-mail da sam ipak upala. Božja providnost!
Da ne idem u detalje detalja, to su mi uistinu bili najljepši dani u životu. Upoznala sam momka koji je također molio svetog Josipa za buduću ženu i koji mi se već 3. dan poznanstva povjerio i pričao mi o svom životu i svjedočanstvu vjere. Divila sam se tom momku (kojeg nisam gledala kao potencijalnog momka, jer mi je uistinu samo trebao mir i duhovni odmor) i promislila: Blago se njegovoj budućoj ženi.
Napisao mi je vrlo neobično, predivno pismo
Sljedeći dan mi je napisao pismo u kojem je više veličao Boga i prirodu, nego što bi se moglo reći da je nalikovalo ljubavnom pismu, ali ipak znala sam da mi indirektno želi nešto više reći. To je bio sami početak nečeg dubljeg (jer tko danas poklanja knjigu i ostavlja u njoj pisma i posvetu). Uzvratila sam na pismo i naši razgovori su se nastavili kroz zajednička druženja i nasamo uz more i pod maslinama. Sve je bilo nekako posebno i osjećala se Božja prisutnost.
Nakon Modrava, na tjedan dana nastavili smo druženje u Splitu odakle sam ja, a pošto je on iz Zagreba, ubrzo se morao vratiti kući. Ušli smo u vezu na daljinu koja je od početka natopljena suzama radosnicama, ispunjena zajedničkom molitvom, predbračnom čistoćom, međusobnim razumijevanjem i povjerenjem, iskrenošću i mirom.
Sedam mjeseci poslije postali smo zaručnici, opet po zagovoru svetog Josipa
Nakon 7 mjeseci, moj Martin me zaručio na hodočašću, u špilji Monte san Angelu na brdu Gargano u Italiji, u kojoj se ukazao sveti Mihael. Dok smo zajedno klečali i molili ispred kipa sv. Mihaela, pustila sam suzu, a to je njemu bio znak da me baš tu treba pitati hoću li mu biti žena. Radosti nije bilo kraja! Sveti Mihael mi je bio omiljen arkanđeo i molila sam mu se od malena, tako da je nekako sve bilo blagoslovljeno i imalo je smisla. Osjetila sam, Bog nas voli i vodi. 22. 8.2020. na drugu godišnjicu veze, stat ćemo pred oltar i sklopit ćemo brak. Bogu hvala na svemu, i hvala svetom Josipu i Mihaelu na uslišanju molitvi i njihovom zagovoru. Molitva uistinu čini čuda!
Gloria Ugrin – Žena vrsna
Foto: TeiTo
