Korizma je vrijeme pokore, ali ima li pokora ulogu u kršćanskom životu tijekom cijele godine? Sv. Benedikt je u svom Pravilu rekao da bi život redovnika trebao biti trajna korizma premda tek nekolicina ima snage za to! Korizma zaista naglašava i intenzivira ulogu pokore, ali dok provodimo svoje korizmene odluke sada, trebali bismo također razmisliti kako pobirati plodove korizme tijekom cijele godine.
Pokora je osnovni, štoviše, obvezni dio kršćanskog života. To možemo vidjeti u činjenici da ispovijed zahtjeva obavljanje pokore te u zapovijedim danima posta i uzdržavanja. Uz to, pokora je odigrala veliku ulogu u kršćanskom životu, prvenstveno kroz davanje zadovoljštine za grijehe i žrtvu za postizanje zasluga, premda je u današnje vrijeme ovakvo poimanje pokore izgubilo na značenju. Ovo gubljenje dubljeg značenja pokore ukazuje na duhovnu i kulturološku krizu koja zahtjeva obnovu.
Doduše, to nestajanje pravog značenja pokore ima svoju dugu povijest. Porijeklo i razvoj same korizme ukazuje na ovaj trend. Korizma potječe iz vremena intenzivne pripreme prije samog vazmenog bdijenja, kada bi za to odabrane osobe ušle u duga razdoblja molitve i pokore. Praksa se proširila na ostale vjernike te produžila do vremenskog trajanja kakvo ima u današnje vrijeme. Izvorno, kršćani su postili cijeli taj dan pred vazmeno bdijenje te prakticirali odricanje kroz cijelu korizmu premda se kroz povijest trajanje dnevnog posta postupno skraćivalo. Ipak, čak i prije šezdesetak godina korizmena pokora je podrazumijevala barem neki post i svakodnevno odricanje.
Za današnje vrijeme se upute za pokoru nalaze u Kodeksu Kanonskog prava. Primijetite kako se danima pokore smatra čitavo vrijeme korizme, kao i svaki petak u godini.
Svaki petak tijekom godine te vrijeme korizme dani su pokore….
Kanon 1251 – „Uzdržavanja od jedenja mesa ili druge hrane, prema odredbama biskupske konferencije*, bi se trebalo pridržavati svaki petak tijekom cijele godine, osim ako su svetkovine; post i nemrs se moraju poštivati na Čistu srijedu i u petak Muke i smrti našeg Gospodina Isusa Krista.“
[*Dopušta se i neka druga pokora petkom u zamjenu za uzdržavanje od jedenja mesa.]S obzirom na ovakav zahtjev Crkve za pokorom, možemo se zapitati – koja je logika pokore i zašto je ona toliko važna za kršćanski život?
Općenito uzevši, pokora je sastavni dio davanja zadovoljštine za naše grijehe kao i naše zasluge po kojima vršimo djela milosrđa. Oba ova nastojanja su povezana s našim sudjelovanjem u Kristovoj muci. Kao što sv. Toma kaže: „Kako bismo očuvali značenje Kristove muke, moramo mu postati nalik“ (Summa Theologiae III, q. 49, a. 3, ad 2). Sv. Pavao to još mističnije oblikuje: „Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu.“ (Kol 1,24) Jedino što nedostaje u Kristovoj muci jest naše sudjelovanje u njoj, sudjelovanje koje nas suobličava s Kristom, a koji se predao iz ljubavi. Pavao nam također govori: „…prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu i Bogu milu…“ (Rim 12,1). Tijekom pokore mi darujemo sami sebe iz ljubavi, sudjelujući u Kristovoj žrtvi njegova tijela.
Ovo je općenita logika pokore, ali možemo biti i određeniji u nabrajanju razloga zašto vršimo pokoru.
Svi moramo dati zadovoljštinu za svoje grijehe
Prvo, Isus nas je sam uputio da tako činimo te opisao pokoru kao sredstvo jačanja našeg molitvenog života. Tijekom govora na gori (Mt 6), Isus se osvrće na pokoru te daje pravilan način njenog prakticiranja, naglašavajući milostinju, molitvu i post kao tri glavna načina pokore, posebno naglašena u korizmi. Iz ovih riječi je jasno Isusovo proricanje posta Njegovih učenika nakon svoje smrti: „Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti.“ (Mt 9,15) Isus isto govori o postu kao sredstvu koje daje snagu duhovnim djelima, osobito izgonu nekih demona koji se „ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom.“ (Mk 9,29) Isus nam, naravno, daje primjer posta, naročito tijekom svojih 40 dana u pustinji. Također u Djelima Apostolskim nalazimo dokaz da je rana Crkva slijedila Isusov primjer (Dj 14,23).
Drugo, svi moramo dati zadovoljštinu za svoje grijehe.
Grijeh također pogađa i slabi samog grešnika, kao i njegov odnos s Bogom i bližnjima. Odrješenje uklanja grijeh, ali ne uklanja sve probleme koje je grijeh izazvao. Premda pridignut iz kala grijeha, grešnik još uvijek mora u potpunosti obnoviti svoje duhovno zdravlje čineći nešto više za iskupljenje grijeha: on mora „učiniti zadovoljštinu za ili „okajati“ svoje grijehe. Ova zadovoljština se također naziva „pokora“ (1459).
Čak i kad je grijeh oprošten, ako kajanje nije savršeno, još uvijek postoji vremenita kazna za taj grijeh. Ako pokora za vremenitu kaznu nije učinjena, učinci grijeha te kazna kao posljedica grijeha moraju biti pročišćeni u čistilištu. (Oprost otpušta ovu kaznu i vrijedi poput pokore.) U srednjem vijeku, u središtu pobožnosti bilo je prikazanje Misa za duše u čistilištu te su čak i svećenici u potpunosti bili posvećeni ovom djelu milosrđa.
Molitva i pokora mogu biti dio apostolata
Treće, molitva i pokora mogu biti dio apostolata. Katekizam opisuje kako smo ujedinjeni u Kristu i moramo jedni drugima duhovno pomagati: „Kršćanin koji se želi očistiti od svog grijeha i postati svet uz pomoć Božje milosti nije sam” (1474). Čašćenje Božjeg milosrđa stavlja naglasak na molitvu kao zadovoljštinu za grijeh, posebno ponavljanje dijela krunice Božjeg milosrđa: „Smiluj se nama i cijelome svijetu.“ Sv. Faustina je u svom osobnom ukazanju čula Isusa koji traži od nje da „okupi sve grešnike cijeloga svijeta i uroni ih u nepresušan izvor Mog Milosrđa” (206).
Kao što je Isus dovodi u vezu s istjerivanjem demona, pokora ovu molitvu za grešnike čini još moćnijom. Gospa Fatimska je djeci u ukazanju rekla: „Molite, molite jako puno. Činite žrtve za grešnike. Mnoge duše idu u pakao, jer nitko nije voljan pomoći im čineći žrtve.“ (Gospa Fatimska, 13. srpnja 1917.) Ova je srce njene poruke u Lourdesu i Fatimi: moliti krunicu i činiti žrtvu za grešnike „osobito one kojima je najpotrebnije Tvoje milosrđe.“
Da zaključimo, ovo su neki od načina kako učiniti pokoru dijelom života:
- Učinite korizmu potpunijom. Na početku smo korizmenog vremena. Iskoristimo to vrijeme najbolje što možemo te se potrudimo korizmeno vrijeme općenito učiniti vremenom pokore. Dobro je odreći se nečega, no naša korizmena praksa bi trebala biti više od odricanja od neke određene stvari. Ona je vrijeme pokajanja.
- Molite za umiruće. Vratimo se na citat Gospe Fatimske; ona nas je zamolila da molimo za spasenje grešnika koji nemaju nikoga da moli za njih.
- Povratite se staroj praksi prikazivanja za neko dobro! Ovo je odličan način ujedinjenja naših svakodnevnih radnji sa svećeničkim posredovanjem za Krista.
- Shvatite pokoru petkom vrlo ozbiljno. Iz kanonskog prava je jasno da bi trebali činiti pokoru petkom. Ona se oduvijek prakticirala kroz uzdržavanje od blagovanja mesa, ali su američki biskupi dopustili zamjenu ove prakse nekom drugom za pokoru.
- S namjerom vršite pokoru za svoje grijehe, čak pokoru veću od one koju ste dobili po ispovijedi (posebno ako „nije u suglasju što je više moguće s težinom i prirodom počinjenog grijeha“ ZKP 1460). Gledajte na to kao na odrađivanje čistilišta ovdje na zemlji.
- Godišnjica presude u slučaju Roe protiv Wade je važan dan za molitvu i post, ali bi nam i tijekom cijele godine trebao biti povod za ključnu potrebu molitve i pokore kao zadovoljštinu za pobačaj te za njegovu prevenciju.
- Prigrlite jednostavnost. Pokora može biti jako jednostavna. Jedite manje. Neka vam prehrana bude jednostavnija. Provodite manje vremena na Internetu zabavljajući se, a više vremena odvojite za molitvu.
- Vratite se nekim starim običajima. Kao što sam već naveo, pokora je bila značajan dio valjane katoličke prakse kroz cijelu godinu. Možemo ponovo oživjeti obilježavanje kvatri četiri puta godišnje te uzdržavanje od jela na glavna bdijenja tijekom godine. Katoličke države u Europi još održavaju tradiciju jedenja ribe na Badnjak. I mi bismo se trebali vratiti na nekada najznačajniji običaj moljenja za duše u čistilištu i prikazivati Mise za njih.
Pokore danas potrebno više nego ikada
Neobično je to da je bilo više pokore onda kada je život bio teži. Danas, kada je život lakši, pokore je manje. Mogli bismo reći da je pokore danas potrebno više nego ikada, budući da se društvo sve više i više udaljava od Boga. Svoj dio u obnovi možemo dati ujedinjujući ne samo vlastiti život već i živote drugih s otkupiteljskom snagom Križa kroz prigrljivanje života ispunjenog molitvom i pokorom.
Dr. Jared Staudt – Those Catholic Men
Prevela: Matea Križanac
Foto: Diego PH – Unsplash
