I zaplaka Isus.
Iv 11,35
Dođu dani kada jednostavno ne mogu i ne znam dalje. Kada ništa nije kako treba i kada se nebo ruši. Tražim odgovore, a svako novo pitanje stvara ih još mali milijun. Nije mi jasno zašto se događaju neke stvari koje se jednostavno ne uklapaju u moju sliku o savršenom Bogu koji je sama Ljubav. I to je u redu.
U redu je ne biti u redu
Sasvim je u redu biti tužna, ne razumjeti zašto se cijeli tvoj svijet ruši.
U redu je svađati se s Njim, vikati na Njega i biti ljut jer ti je dalek.
U redu je pobjeći od svijeta i zatvoriti se u sebe, daleko od svega i svih.
U redu je biti mrzovoljna i čangrizava jer jednostavno ne uspijevaš izraziti sebe od tolike buke u glavi.
U redu je pasti po tko zna koji put i razočarati sebe i druge.
U redu je očekivati i ljubav i pažnju i sitnice jer ih i ti daješ maksimalno.
U redu je ne znati kojim putem ići i što želiš od svog života.
U redu je što si ogorčen na svu nepravdu u svijetu, glad, ubojstva, smrt, odlaske dragih osoba…
U redu je pitati se gdje je tvoj Bog u trenucima kad Ga najviše trebaš.
U redu je ne biti u redu.
Jer to sam ja.
Jer to si ti.
Jer to smo na kraju krajeva svi mi.
Umijeće je pronaći smisao i sreću u boli
I zaplaka Isus.
Ova rečenica od tri riječi cijeli je jedan citat u Bibliji. Toliko kratko, a toliko zvučno. Isus je zaplakao za svojim prijateljem. I Tebi je bilo teško – Tebi utjelovljenom Bogu. Pa zašto onda bilo tko od nas, obični prah ne bi plakao i bio loše? Iako teško za vjerovati to su oni trenuci u kojima je skriveno istinsko blago koje se kuje upravo kroz kušnju. Umijeće je pronaći smisao i sreću u boli i besmislu. Spoznati da je moj Bog tu – iako Ga niti vidiš niti čuješ, a još manje osjećaš i razumiješ.
Da si Ti tu.
Vjerujem da sam toliko puta izustila: Ne mogu više!, dok je srce u jecajima vrištalo, a odzvanjala je najgromkija tišina i tupa bol. I stvarno pomislih da me moj Bog napustio, i da je moja molitva uzaludna. Bol zamagli oči povjerenja i uzdanja u Njegove Riječi: Ne boj se! Ta nije li nakon Isusovih suza Lazar uskrsnuo? Neće li stoga uskrsnuti i sve moje želje, potrebe i osjećaje, nanovo ih preobraziti i obući u ruho koje će mi najbolje pristajati. Ja sam ta koja bira trenutak kada ću pobijediti svoju bol, kada ću ja kontrolirati nju, a ne ona mene.
Sebe ne mogu promijeniti odmah, no odluke mogu
Promjenu mogu izmoliti od Tebe, a odluku za Tebe uvijek donosim samo ja.
Sve drugo Ti radi, iako ponekad ne vidim i ne razumijem. Nije mi cilj biti savršeno radostan i nasmijan cijelo vrijeme, cilj mi je biti Tvoja u svakom trenutku i skupljati materijal ovdje na zemlji za izgradnju stana u Vječnoj Domovini. Stoga Te molim, iako je u redu ne biti u redu, pomozi mi odlučiti biti dobro. U bitci protiv boli, ne daj da me zarobi, dozvoli da iz tišine odsvira najljepša utjehu i podari mi mir.
Podsjeti me da si Ti Bog koji vjeran ostaje i kad sam ti nevjerna, i da svaka moja suza ima svoje uskrsnuće u Tvojim očima.
Tvoja Rahaba
Rahaba – Žena vrsna
Foto: Alireza Dolati – Unsplash
