Liturgijsko razdoblje došašća označava vrijeme duhovne priprave vjernika za Božić. Došašće započinje u nedjelju koja je najbliža blagdanu sv. Andrije apostola (30. studenog). Obuhvaća četiri nedjelje i četiri tjedna priprave, premda je zadnji tjedan obično skraćen ovisno o tome na koji dan pada Božić.
Prije došašća kakvo poznajemo postojala je pokornička priprava uoči blagdana Bogojavljenja
Slavlje došašća nastalo je i razvilo se u duhovnom životu Crkve. Povijesno podrijetlo došašća teško je odrediti s potpunom ili čak i velikom preciznošću. U svom najranijem obliku, počevši u Francuskoj, došašće je bilo razdoblje pripreme za svetkovinu Bogojavljenja, dan kada su obraćenici kršteni; stoga je adventska priprava bila vrlo slična korizmenoj, s naglaskom na molitvu i post koji je trajao tri tjedna, a kasnije je produžen na 40 dana.
380. godine mjesno vijeće Saragosse u Španjolskoj uspostavilo je trotjedni post prije Bogojavljenja. Potaknuto korizmenim propisima, mjesno vijeće Macona u Francuskoj 581. godine odredilo je da se od 11. studenog, blagdana sv. Martina iz Toursa, do Božića obvezno posti ponedjeljkom, srijedom i petkom. Na kraju su se slični običaji proširili i na Englesku. U Rimu se adventska priprava pojavila tek u šestom stoljeću, a na nju se gledalo kao na pripremu za Božić s manje pokorničkih obilježja.
Došašće kakvo je nama poznato postoji od otprilike 9. stoljeća
Crkva je postupno dalje oblikovala proslavu došašća. Gelazijski sakramentarij, koji se tradicionalno pripisuje papi svetom Gelaziju I. (u. 496. godine), bio je prvi sakramentarij koji je sadržavao liturgije došašća tijekom pet nedjelja. Kasnije je papa sv. Grgur I. (u. 604. godine) dopunio ove liturgije sastavljajući molitve, antifone, čitanja i odgovore. Papa sveti Grgur VII. (u. 1095. godine) kasnije je smanjio broj nedjelja u došašću na četiri. Konačno, oko 9. stoljeća, Crkva je prvu nedjelju došašća odredila kao početak crkvene godine.
Bez obzira na donekle „nepoznato“ podrijetlo došašća, najvažnija svrha ovog razdoblja ostaje usredotočiti se na dolazak našeg Gospodina. (Došašće, advent dolazi od latinskog adventus, što znači „dolazak”.) Katekizam naglašava dvostruko značenje ovog „dolaska“: „Slaveći svake godine bogoslužje došašća, Crkva proživljuje to iščekivanje Mesije: ulazeći u zajedništvo s dugom pripravom prvoga Spasiteljeva dolaska, vjernici pobuđuju žarku želju za njegovim drugim dolaskom.“ (KKC, 524)
Stoga, s jedne strane, vjernici razmatraju o tome i ohrabreni su slaviti godišnjicu Gospodinova prvog dolaska na ovaj svijet. Ponovno razmatramo o velikom otajstvu utjelovljenja kada se naš Gospodin ponizio, uzevši na sebe našu ljudskost, i ušao u naše vrijeme i prostor da nas oslobodi grijeha. S druge strane, podsjećamo se u Vjerovanju da će naš Gospodin ponovno doći suditi živima i mrtvima i da moramo biti spremni za susret s njim.
Bogata simbolika adventskog vijenca, središnjeg simbola ovog liturgijskog razdoblja
Dobar, pobožan način da nam se pomogne u našoj pripremi tijekom došašća jest korištenje adventskog vijenca. Vijenac je krug, koji nema početka ni kraja, pa se prisjećamo kako naši životi, ovdje i sada, sudjeluju u vječnosti Božjeg plana spasenja i kako se nadamo da ćemo dijeliti vječni život u kraljevstvu nebeskom. Vijenac je izrađen od svježeg bilja jer je Krist došao dati nam novi život svojom mukom, smrću i uskrsnućem. Tri su svijeće ljubičaste, simboliziraju pokoru, pripremu i žrtvu; ružičasta svijeća simbolizira isto, ali ističe treću nedjelju došašća, nedjelju Gaudete, kada se radujemo jer je naša priprema sada na pola gotova. Svjetlo predstavlja Krista koji je ušao u ovaj svijet da rasprši tamu zla i pokaže nam put pravednosti. Postupno paljenje svijeća pokazuje našu sve veću spremnost za susret s našim Gospodinom.
Svaka obitelj treba imati adventski vijenac, zapaliti ga za vrijeme večere i moliti posebne molitve. Ova tradicija pomoći će svakoj obitelji da ostane usredotočena na pravo značenje Božića. Sve u svemu, tijekom došašća nastojimo ispuniti uvodnu molitvu koju molimo na misi prve nedjelje došašća: „Oče nebeski, pojačaj našu čežnju za Kristom našim Spasiteljem i daj nam snage rasti u ljubavi, da nas zora njegova dolaska može naći kako se radujemo Njegovoj prisutnosti i pozdravljamo svjetlo Njegove istine.”
Otac William Saunders – Catholic Exchange
Prevela: Katarina Zarinkijević
Foto: Waldemar Brandt – Unsplash
