Život je dobar iako se većinu dana osjećam kao poseban prizor na bazenu koji se nalazi u susjedstvu gdje provodimo vrijeme za vrućih ljetnih dana. Držim bebu staru jedan mjesec, često dojeći, dok mojih ostalih troje male djece, pet godina i mlađi, trče okolo, igraju se i bore jedan s drugim. Nose rukavice za kupanje od trenutka kada uđemo kroz vrata tako da sigurnost nije problem, ali za većinu ljudi u susjedstvu još uvijek smo posebna pojava.
Gledaju neko vrijeme, računaju. Onda pitaju: „Jesu li svi vaši?“ i kada potvrdim da jesu uvijek dobijem istu reakciju: „Vau, stvarno imate pune ruke posla. Ja to nikada ne bih mogla.“
Kimnem i slegnem ramenima. Svaka osoba jednako reagira.
Osim jednog dana prošli tjedan kada je razgovor bio drugačiji.
Trebala sam to učiniti
Bili smo tamo i uživali u svom vremenu na bazenu. Muž je bio na poslu. Sjedila sam na rubu bazena u hladu, držala Josie i bacala loptu kako bi Gus mogao plivati do nje. Obitelji su dolazile i odlazile. Jedna je došla i smjestila se blizu nas. Njihovih troje djece, 13, 6 i 2 godine stari skočili su unutra, a roditelji su se smjestili uz rub bazena pokraj mene. Majka se raspitivala o mojoj djeci, njihovoj dobi, imenima. Promatrala je djecu i mogla sam vidjeti kako misao nastaje dok je grizla usnu.
„Trebala sam to učiniti.“ rekla je.
„Što?“ upitala sam.
„Trebala sam to učiniti. Trebala sam imati djecu bliže godinama jedno drugomu. Pogledaj ih.“ rekla je, pokazujući prema Gusu, Bernadette i Dominicu koji su se igrali/borili oko nekoliko vodenih pištolja. „Oni imaju jedno drugo na način na koji moja djeca nemaju. Napravila si dobru stvar.“
Izlazimo iz faze preživljavanja
Pogledala sam u svoju djecu. Upravo izlazimo iz faze preživljavanja. Josie je slatka beba, ali ona je još uvijek beba, a ja tek moram shvatiti sve što uključuje biti mama četvero male djece, kod kuće, na bazenu, na ljetnim župnim aktivnostima, svugdje. Napustiti kuću je velik pothvat. Često se osjećam kao da se ova moja mala obitelj okreće bez kontrole, da smo muž i ja zagrizli više nego što možemo progutati, da smo stvarno ludi.
Ali kad sam ih pogledala, i ja sam to vidjela. Oni stvarno imaju jedno drugo.
Voljela bih reći da sam dodala nešto duboko ovom razgovoru. Ali nisam. Kimnula sam i onda me nekakva djecom izazvana situacija odvukla.
Doduše, nastavila sam razmišljati o tome. O prednostima djece bez velikog razmaka u godinama. Dobila sam puno povratnih informacija o tome kako smo ludi što imamo djecu tako blizu jedno drugome. Neki ljudi su čak nagoviještali da je to što smo napravili neodgovorno i sebično, da je nemoguće dati svoj ovoj djeci sve što im je potrebno. I pomisao da bismo imali još djece je potpuno luda.
Postoje prave prednosti djece bez velikog razmaka u godinama
Veliki razmak se čini kao ono što treba učiniti.
Ali postoje prave prednosti djece bez velikog razmaka u godinama, imati djecu tako blizu jedno drugome. Postoje!
Međutim, prije nego se upustim u ovo, želim se vrlo jasno ograditi. Postoje vrlo realni i važni razlozi zašto parovi imaju djecu s odmakom. Teške trudnoće, neplodnost, spontani pobačaji i milijun stresova i komplikacija koje ti život može donijeti može učiniti nemogućim imati djecu jedno za drugim. Razumijem to. Ako su me ove godine plodnosti nešto naučile, to je da ja nemam kontrolu i da Mu trebam predati tu kontrolu svakog dana. Ali ako imaš izbora za razmak u godinama svoje djece, razmisli o nekoj od ovih vrlo realnih prednosti – a ne samo da ćete „stisnuti godine beba“ ili „da ćete biti prije gotovi s pelenama“. Govorim o pravim prednostima, ne samo pogodnostima.
1. Nisu ljubomorni kada dođe nova beba
Josie je četvrto dijete i nikada se nisam morala nositi s ljubomorom ili uzrujanošću drugog brata ili sestre kada beba dođe kući. Ovo je uglavnom zbog činjenica da je razmak između naše djece manji od dvije godine – i bliži godini i pol u većini slučajeva.
U početku najmlađe dijete (dotadašnja beba) u obitelji može biti malo zbunjena oko nove male osobe koja stalno visi na maminim rukama, ali čini se da, 48 sati nakon što beba dođe kući, više ne pamte vrijeme prije nego što smo imali novu bebu. Vole i ljube novu bebu zato što im se čini da je to ono što radimo i uvijek smo radili u ovoj obitelji.
Nije li to prekrasno! Njima to znači da će uvijek imati mlađeg brata ili sestru. U njihovim očima beba se savršeno uklapa u našu obitelj da im se ideja o bebi koja nije prisutna čini nemogućom. Volim to.
2. Uvijek imaju nekoga s kim se mogu igrati/boriti
Odrasla sam sa sestrom koja je dvije godine starija od mene i drugom koja je 16 mjeseci mlađa i nekoliko braće i sestara još mlađih. Moje sestre i ja smo bile dovoljno bliske po godinama da smo sve bile u plivačkom timu i zajedno pokrenule bend. Zajedno smo išle na izložbe, zajedno putovale, zajedno se vozile u školu svaki dan. Išle smo jedna drugoj na živce i svađale se kao sve druge sestre, ali stvarno smo uvijek imale jedna drugu.
I moja djeca imaju istu stvar. Ako se probude u 6 ujutro, imaju nekoga s kim će se igrati. Ako smo na putu ili imamo cijeli kvartovski bazen za sebe, njihovi najbolji prijatelji su također tamo. Stvarno su sretni!
Najbolji dio – ja mogu sjediti i držati svoju bebu dok se oni zajedno igraju. Mama je dosadna i meni je skroz u redu to što sam izuzeta iz njihove igre.
3. Uče se dijeliti (zato što moraju)
Postajem sve uvjerenija da je naučiti dijeliti jedna od najvažnijih lekcija koje naučimo – i da mnogi odrasli ovo nikada nisu naučili.
Moja djeca još uvijek uče dijeliti, ali kad imaš braću i sestre blizu, moraš naučiti dijeliti. Oni su na istom stupnju i vole iste igračke – a ja neću kupiti četiri komada svega. Ne, moraju naučiti dijeliti. U našoj kući je puno borbi i oni više podbace u dijeljenju nego što uspiju, ali također ih vidim kako počinju uživati u dijeljenju.
U ovom trenutku Gus, Bernadette i Dominic dijele sobu – i oni to vole. Ponekad se žale na to da jedno hrče ili pjeva po noći, ali kroz dijeljenje sobe također dijele identitet – oni su „velika djeca“ i to je odlično.
Dakle, evo mojeg skromnog mišljenja. Ostaviti veliki razmak u godinama između djece ne mora biti savršeno. Svakako nije zabavno biti trudna, a još uvijek nositi okolo bebu koja još ne hoda, ali prema mom iskustvu vrijedno je toga.
Nancy Bandzuch – Do Small Things With Love
Prevela: Katarina Zarinkijević
Foto: Žena vrsna
