Psihologija poznaje izraz hedonistička pristranost. Po psiholozima, hedonistička se pristranost sastoji u sklonosti da svoje uspjehe pripisujemo vlastitim zaslugama, a svoje neuspjehe vanjskim utjecajima ili „lošoj sreći“. Kad procjenjujemo drugoga, onda imamo obrnuti ključ. Uspjehe drugoga pripisujemo vanjskim okolnostima ili povoljnim prilikama, a neuspjehe njegovim nesposobnostima, nemotiviranostima i dr.
Pod pojmom hedonistička relevantnost psiholozi obrađuju naše prosudbe kada smo mi u osobnoj vezi s osobom koju prosuđujemo. Ako nam je ugodna, sve joj blagonaklono ocjenjujemo, ako nam je mrska, skloni smo njezino ponašanje oštro osuditi.
Svaki je naš sud kriv jer ne možemo sebe isključiti ni iz najmanje prosudbe
Tako zbori psihologija, a znamo da psihologija nije previše pobožna. Ipak, ono što jest – to jest. Kristov poziv: Ne sudite i nećete biti osuđeni!, pa kasnija cijela monaška tradicija koja strogo zabranjuje suditi o ičijim djelima, nije zanijekana od psihološke znanosti. Dapače, ona je duboko potvrđuje.
Svaki je naš sud, nužno, kriv. Nikada ne možemo isključiti sebe iz, i najmanje, prosudbe. Jednostavno, nismo Bog. Mi smo ljudi, ograničeni smo u svim stvarima. Uvjetovani svakom, i najmanjom, sitnicom. Neki sudovi, recimo, nisu donosili presude kada je puhao vjetar s juga. I vrijeme utječe na raspoloženje sudaca.
Sv. Pavao je stalno ponavljao: „Sud je Božji! Strpimo se do Dana – Suda Božjeg. Tada će izaći na vidjelo sve što je skriveno u ljudima.“ A psalmi su puni uzdaha: „Gospodin je jedini pravedan Sudac! On prosuđuje nakane i misli srdaca.“
Nasljedujmo Krista, suđenje prepustimo Ocu
Zanimljivo, zemaljski Krist, jer je kao Čovjek bio uvjetovan, sav je sud prepuštao Ocu. On je za Sebe ostavio spašavanje. Nisam došao osuditi, nego spasiti. Na nama je pomagati pri spasenju, a sud prepuštati Ocu, a Otac je savršeno milosrdan u sudu. Prije poziva: „Ne sudite i nećete biti osuđeni!“, Krist kaže: „Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš nebeski!“
Milosrđe je jedini ispravni ključ za sve sudove, a tko ga ima? Tko je toliko milosrdan da može bez straha izreći sud nad drugima, a i nad samim sobom. Sv. Pavao se suzdržavao i sebe prosuđivati. Sud o sebi prepuštao je Bogu. Nisam svjestan samoga sebe!
Kada Marija nije razumjela sina koji je ostao tri dana u Hramu, kaže evanđelist da je prebirala događaje u svom srcu i čekala. Kasnije je razumjela. Čekajmo milosrdni Sud!
don Šimun Doljanin – Žena vrsna
Foto: Dominik Kuhn – Unsplash
