Jeste li ikada stavili previše šećera u kavu? Volim slatko, ali kad mi padne napamet genijalna ideja da sipam šećer u kavu iz onog velikog pakiranja od jednog kilograma, poprilično mi je napeto. Najbolje bi vjerojatno bilo vratiti se staroj navici i piti kavu bez šećera, ali za sad ću si tolerirati ovu svoju sklonost zaslađivanju kave.
Što prijateljstvo čini stvarnim?
Nedavno sam razmišljala o tome kako prepoznati je li nešto stvarno. Ne mislim na razliku između sna i jave, već na ljudske odnose. Što prijateljstvo čini stvarnim? Trajnost? Blizina? Zajednički interesi? Zaključila sam da je prijateljstvo uvijek trajno, ali ne uključuje nužno blizinu. Od nekih ljudi možete biti razdvojeni kilometrima, ali ih ne možete nazvati samo poznanicima. Je li to zbog zajedničkih interesa? Interes mi se čini kriva riječ, pogotovo kad govorimo o prijateljstvu. Mislim da je stvar u povezanosti na osnovi iskrenosti i povjeravanja. Istina, ljudi se nekad povjeravaju stranicma. Ali može li se reći da biste se svjesno neprijatelju povjerili? Sumnjam. Ako se s nekim ne čujete dugo, zbog selidbe, zar više niste prijatelji? Ne vjerujem. Jednostavno, u životu se tako posložilo da su vam razgovori sad stali. Hoće li se vratiti ta komunikacija, ne znam, ali prijateljstvo je uvijek živo. Vjerujem da pravo prijateljstvo ne može umrijeti.
Sjećam se da sam neko vrijeme bila uvjerena da je važno da prijatelji imaju zajedničke slike. Mislim da se to uvjerenje potenciralo s mojim korištenjem društvenih mreža. Napravila sam odmak od mreža jer mi je došlo do zasićenja, kao kad sam napravila prezaslađenu kavu. Sličan zamor osjetim od pretjeranih komplimenata ili kritika, što se u pravom prijateljstvu izbjegava ili pravovremeno razrješava.
Rekla sam da je važna iskrenost, zar ne? Pri tome mislim i na doticaj sa stvarnošću. Nitko ne želi lažno ili iluzurno prijateljstvo. U zadnje vrijeme stvarno nastojim uživati u konkretnim iskustvima jer ne želim da moj život bude foto-album, već želim da bude zanimljiva priča. Nije loše ni fotkanje niti mreže, samo želim razraditi malo to promišljanje što prijateljstvo čini stvarnim. Sve mi se čini da ga ne čine stvarnim fotografije, već ono što sam prethodno spomenula: iskrenost i povjeravanje. Mislim da je to ono što razlučuje prijateljstvo od poznanstva.
Ne treba ti uvijek kišobran
Vjerujem da iz iskrenosti i povjeravanja proizlazi spona koju ne mogu raskinuti kilometri ili neka razilaženja u takozvanim interesima. Mada naravno, zajednički interesi su uvijek dobro došli u prijateljstvu, a dobro došli su i za zdravlje. Čvrsto vjerujem da je lakše biti zdrav kad se čovjek zabavi, s vremena na vrijeme, u dobrom društvu koje ima iste interese vezano za slobodno vrijeme. Naravno, u podlozi svega mora biti da između osoba u prijateljskom odnosu nema zlobe, već da je to odnos u kojem se jedno drugom želi dobro. Bez toga, iskrenost i povjeravanje je gotovo kao otvaranje kišobrana dok stojiš u hladu tijekom vedra dana, besmisleno. Vjerujem da i takvo povjeravanje Bog može okrenuti na dobro, ali svakako, treba se paziti s riječima. Kad čovjek ima mira, mudrije bira kad i kome se povjeriti pa eto kad god osjetim da nemam mira molim: „Bože, mira mi daj“.
Marija Piskulić – Žena vrsna
Foto: Andrew Moca – Unsplash
