Kako nam se nova pedagoška godina približava munjevitom brzinom, tako ponovno postaje aktualna tema polaska u vrtić. Ona svake godine zadaje glavobolju roditeljima djece koja će prvi put krenuti u kolektiv te im predstoji proces prilagodbe kroz koji im je neminovno proći. Većina roditelja se nastoji dobro pripremiti slušajući iskustva drugih roditelja koji su kroz to već prošli te iščitavajući raznu literaturu ili članke u nadi da će im isti pomoći što bezbolnije proći kroz proces s vlastitim djetetom. Naravno da nije loše učiniti i jedno i drugo te vam savjeti stručnjaka kao i iskustva roditelja mogu puno pomoći što bezbolnije prebroditi ovo razdoblje. I na stranicama našeg portala možete pročitati članak „Uspješan polazak u vrtić” potekao iz radnog iskustva vrsne odgojiteljice te se opskrbiti savjetima i možda razriješiti eventualne nedoumice koje imate.
Dvije različite perspektive
Onu drugu, roditeljsku stranu, mnogim roditeljima jednako dragocjenu, nudimo vam u nastavku donoseći kratko svjedočanstvo jedne čitateljice koja je i sama odgajateljica. Unatoč znanju koje ima, proživljavala je slične strahove s kojima se suočavaju i drugi roditelji potvrđujući dobro poznatu činjenicu kako šuma izgleda posve drukčije iz perspektive šumara, stručnjaka za šumski ekosustav i šumara koji prvi put kroz šumu za ruku vodi svoje dijete.
Hoće li biti dobri prema njoj?
Da sam prije četiri godine pisala neki tekst o prilagodbi, on bi bio u potpunosti stručan, pun teorija iz doba studiranja potvrđenih radnim iskustvom. No sada nastupa tu i moje majčinstvo koje će vam otkriti i onu drugu stranu, toliko različitu od stručnih tekstova, ali bližu i opipljiviju svakom roditelju.
Dakle, htjela bih vam ispričati kako sam se ja nosila s prilagodbom prošle godine kada je moja djevojčica krenula u vrtić. Suprug i ja smo, prije donošenja odluke, puno razmišljali i razgovarali o upisu u vrtić, ali smo se i molili da nam Gospodin pokaže što nam je činiti. Kada smo donijeli odluku i predali zahtjev za upis, bila sam mirna, ali samo izvana. Potajno sam se u sebi nekako nadala da nećemo dobiti vrtić.
Tada su došli rezultati upisa i čim sam vidjela da smo na popisu, krenuo je moj strah oko prilagodbe. Bojala sam se i brinula kako će se moja djevojčica snaći bez njoj bliskih ljudi. Do polaska u vrtić čuvali su je baka i djed. Unatoč svom iskustvu i struci, pitala sam se hoće li biti dobri prema njoj! Tada sam shvatila da moram prihvatiti da ona kreće u vrtić te da moram pred njom biti smirena i staložena. Ako ona vidi da sam u strahu i tužna, onda će i njoj biti teško.
Iako sam je htjela zadržati samo za sebe, predala sam je Gospodinu
Prije polaska u vrtić počeli smo se moliti da prilagodba prođe u redu, da dobije dobre odgojitelje, da ima dobre prijatelje u vrtiću, da se osjeća sretno i sigurno. I stvarno je tako bilo! Naša djevojčica je imala vrlo kratak proces prilagodbe. Dobila je prekrasne odgojiteljice, pune topline, razumijevanja, ali i s jednim stvorenim osjećajem za red i disciplinu.
Nekako sam u tom cijelom procesu shvatila kako želim da moja djevojčica ostane moja beba. Nisam je u svojem srcu doživjela kao već odrasliju djevojčicu, htjela sam je zadržati samo za sebe. Onda sam se počela moliti i predala je Gospodinu. On ju je stvorio, On joj je udahnuo život i znala sam da će je voditi i čuvati. Mi kao vjernici puno više možemo učiniti s našim pouzdanjem i povjerenjem u Boga. Predajmo Mu u molitvi našu djecu, stavimo ih u Njegovo Presveto Srce, a potom gledajmo i zahvaljujmo kada se uvjerimo kako je dragi Bog sve divno posložio!
Iva Barberić – Žena vrsna
Prilagodila: K.V.
Foto: Alex Blăjan – Unsplash
