I dođu u predio imenom Getsemani. I kaže Isus svojim učenicima: “Sjednite ovdje dok se ne pomolim.” I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba pa im reče: “Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!” Ode malo dalje i rušeći se na zemlju molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas. Govoraše: “Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!”
I dođe, nađe ih pozaspale pa reče Petru: “Šimune, spavaš? Jedan sat nisi mogao probdjeti?
Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.”
Opet ode i pomoli se istim riječima. Ponovno dođe i nađe ih pozaspale. Oči im se sklapale i nisu znali što da mu odgovore. Dođe i treći put i reče im: “Samo spavajte i počivajte! Gotovo je! Dođe čas! Evo, predaje se Sin Čovječji u ruke grešničke! Ustanite, hajdemo! Evo, izdajica se moj približio!”
Mk 14,32-42
Gledajući ono što se događa oko nas, može se steći dojam kako je došao kraj svijeta. Nepoznati virus okupirao je sve pore našega društva, kao da ne postoji sutra. Sa svih strana svijeta dolaze apokaliptične slike praznih trgovina i ljudi sa maskama. Pitaš se kakve veze ovaj uvod ima sa Kristom u Getsemaniju? Na prvi pogled nikakve, ali ako dođeš do kraja teksta vidjet ćeš kako nam Krist iz Getsemanija progovara i daje savjet kako se nositi sa panikom.
Isus u Getsemaniju potiče učenike na budnost i molitvu, ali oni u tome posustaju
Isus je u Getsemaniju sa svojim učenicima gdje ih potiče na budnost i molitvu, ali oni ne mogu ostati budni. Pozvani su na molitvu, ali ne mogu bdjeti s njime jer još ne shvaćaju kako je došao čas Isusove muke. Navijestio im je kako će se svi sablazniti i razbjeći, jer će njega udariti (Mk 14,27), ali Petar želi pokazati svoju jakost. Međutim ostvaruje se ono kako je duh voljan, dok je tijelo slabo. Kada je došao Juda s vojskom, svi su se razbježali, bili su hrabri duhom i riječima, ali tijelo je i dalje slabo.
Dok su oni spavali, Isus je molio Oca jer je znao da je došao njegov čas. Bilo mu je toliko stresno da se znojio krvavim znojem tj., kapilari su mu popucali od tolikog stresa. On se obraća Ocu riječima kojima se još uvijek današnja židovska djeca obraćaju svojim očevima – Abba. Njegova molitva je toliko osobna, ali prenesena i nama kao primjer. Sve što Isus izriče na sličan način je izrečeno i u molitvi „Oče naš“, ali ovdje u konkretnoj situaciji. Počinje potpuna primjena te molitve. Kruh svagdanji je darovao svojim učenicima, moli za ostvarenje Očeve volje, oprostit će svojim progoniteljima, potiče na molitvu da ne padnu u napast itd.
U tišini svoje sobe i svoga srca, promatraj ove scene
Sada Te molim da zaklopiš svoje oči i smjestiš se u Getsemanski vrt. Uzmi si dovoljno vremena za sljedeće rečenice. Mrak, hladno je. Nalaziš se među maslinovim drvećem. Ispred sebe vidiš samo Krista koji se znoji krvavim znojem i moli Oca: „Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!“. Kako se osjećaš? S tvoje desne strane vidiš apostole koji spavaju, što misliš o njihovom postupku? Krist ustaje, budi ih. Čitava se scena ponavlja, što sada misliš o njima? Kako se Ti osjećaš u čitavoj situaciji? Zatim dolazi Juda s vojskom, a svi se ostali razbježaše. Ostaješ samo Ti i tišina Getsemanija. Sada se možeš vratiti u sadašnjost.
Kaos svakodnevice, u kojem je svatko od nas, zaokuplja nam većinu vremena, od društvenih mreža, fakulteta, posla, obitelji, ne dopušta nam često stavit se u tišinu. Sada smo odjednom prisiljeni biti „u naša četiri zida“ i suočiti se sa svime što se događa oko nas. Društvene mreže pune su uputa o pranju ruku i raznih stručnjaka koji nas bombardiraju informacijama. Nekima vjerujemo više, nekima manje, ali svejedno pohranjujmo sve u sebe.
Police u trgovinama su prazne. Jedni su ljuti zbog toga, a drugi likuju jer su na vrijeme ugrabili svojih 50kg brašna iako ne znaju što će s njime. A kako se Ti osjećaš? Izbezumljeno? Hrabro? To je obična prehlada, čemu panika, je li tako? Ipak, ne možeš se oteti dojmu kako se svijet promijenio i pokleknuo pred svime time. Čak su i crkve prazne, kako je to moguće? Zar je to Božja volja? Sumnjam da je ovaj virus njegova volja, ali ga je dopustio. Ne ću pisati o Božjoj volji, ali možeš ovdje pročitati o tome.
Isus u Getsemaniju šalje poruke svima nama da trebamo uvijek bdjeti
Isus u Getsemaniju nas uči kako svaki trenutak treba bdjeti (Mk 13,33) jer ne znamo što nas čeka sutra. Sada više ne možeš na ispovijed i pričest? Nije Ti dovoljno gledati preko različitih medija? Razumljivo je to, jer ništa ne može zamijeniti sakrament, ma koliko god tehnologija napredovala. Pitaš se zašto to Bog dopušta, kakvi su to poglavari koji puštaju stado bez sakramenata? Nemam odgovor na to, osim kako je poslušnost Crkvi najvažnija, jer nju Duh vodi. Iako ne znam zašto se sve ovo događa, Krist me je naučio kako i u trenucima najveće muke treba reći: „Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!“. Mi smo nevjerni, ali Bog uvijek vjeran ostaje (2 Tim 2,13). Upravo zbog svoje vjernosti jedino On može ovu situaciju okrenuti na dobro.
Imam osjećaj kako smo počeli sakramente olako shvaćati: „Pa dobro, ispovjedit ću se, ima vremena. Otići ću sutra na misu, ovo je sad važno za obaviti“. Sve su to rečenice koje se mogu čuti među ljudima, možda je i Tebi pobjegla koji put, znam da meni jest. Sve su to naša prazna opravdanja, ali došao je trenutak kada je nestala mogućnost: „Učinit ću to sutra.“. Neki se neće složiti sa mnom, ali imam osjećaj kako je i ovo Božje upozorenje svima nama: „Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas.“ (Mk 13,33).
Virus nas je probudio i omogućio nam stvaranje navika koje smo odavno trebali steći
Nitko ovo nije očekivao, ali dogodilo se. Što ćemo sada učiniti? Biskupi pozivaju na obiteljsku molitvu, organiziraju prijenose, traže da se što više ljudi uključi. Pohvalno, ali zar nismo to mogli i prije učiniti? Trebala nas je očito jedna „prehlada“ potjerati u naše „katakombe“ kako bi otkrili zajedničku pastirsko-obiteljsku molitvu. „Prehlada“ nas je spustila iz „visina katoličke Hrvatske“ i uputila nas u realnost koja nam je falila jako dugo.
Papa Benedikt kaže ovako: „Ne bi li možda ponekad bio koristan duhovni post – možda čak i nužan – kako bi produbili i obnovili naš odnos sa sakramentom Tijela Kristova?“ (…) „Ponekad trebamo lijek protiv naše navike i protiv naše rastresenosti; ponekad trebamo glad – duhovnu i tjelesnu – kako bismo iznova razumjeli Gospodinove darove te kako bismo shvatili trpljenje naše braće koja su gladna. Tjelesni i duhovni post sredstvo su ljubavi.“ Razmisli o ovim riječima u ove dane kada ne možeš pristupiti euharistiji.
Možeš imati 500 kilograma brašna, ali ako nemaš Kruha života, sve je uzalud
Proživljavamo agoniju Getsemanija i srce me boli znajući kako ljudi ne mogu pristupiti euharistiji i ispovijedi, ali opet znam kako nakon Getsemanija i Golgote, dolazi uskrsno jutro kada će Grob biti prazan. Ova agonija može biti plodonosna samo ako se predamo u potpunosti Bogu kao što nas Krist uči.
Iskreno molim da svatko od nas shvati važnost sakramenata te više nikada ne odgađa niti jedan dan pristupanju pomirenju i zajedništvu s Bogom i Crkvom. Nije nikome lako, pastirima bez svojih stada, ali ni stadu bez pastira. Možeš imati 500kg brašna, ali ako nemaš Kruha života uzalud ti. Možeš imati 40 soba za sebe, ali ako nemaš o kome brinuti, tvoj život kao pastira postaje besmislen. Zaista se nadam kako će ova agonija donijeti mnoge plodove. Nadam se kako će iznjedrit još hrabrije pastire i još vjernije stado, jer samo u poslušnosti Crkvi te zajedništvu s njom, možemo pronaći živoga Krista.
Sada je vrijeme za budnost – uzor neka ti bude Isus u Getsemaniju
Čestitam Ti! Ovdje je kraj teksta, možda Ti nisam odgovorio na pitanje zašto se ovo događa, ali nadam se da ova agonija ima sada više smisla. Okreni se svojoj obitelji, ostavi medije, zazovite Krista među vas (Mt 18,20). Krist je pristao umrijeti na križu kako bi nas učinio djecom jednoga Oca. Obrati se tom Ocu i moli ga za Crkvu, moli ga za sve koji pate i ne vide smisao, jer ne vide Krista. Apostoli su izgubili svaku nadu, ali Uskrsli je došao k njima i vratio im osmijeh. Moli da se to dogodi i ovog Uskrsa u tvojoj obitelji, ali i cijelome svijetu. Zaspali smo u molitvi, uzeli su nam Krista na trenutak, ali sad je vrijeme za budnost i čekanje kada će doći Uskrsli među nas i reći: „Mir vama!“ (Lk 24,36-38). Ne boj se, Krist je pobijedio svijet, dao je život svoj za Tebe, zar misliš da će Te ostavit zbog jednog virusa? On je Bog živih, a ako mi ostanemo vjerni, živjet ćemo s Njim! Vjeruješ li to?
fra Vinko Brković – Žena vrsna
Foto: Petra Zelić
