„Današnji blagdan (rođenje Blažene Djevice Marije) vezu između Novog i Starog Zavjeta. Pokazuje da istina nadilazi simbole i likove i da Novi Savez zamjenjuje Stari. Stoga sva stvorenja pjevaju radosno iščekujući radost ovog dana… Ovo je, zapravo, dan na koji je Stvoritelj svijeta sagradio svoj hram; danas je dan na koji čudesan projekt stvaranja postaje prioritetno mjesto obitavanja Stvoritelja.“ (Sveti Andrej od Krete)
„Radosno svetkujemo rođenje Djevice Marije: iz nje se rodilo Sunce Pravde. Njeno rođenje daje nadu i svjetlo spasenja cijeloga svijeta… Njena slika je svjetlo cijelom kršćanskom narodu.“ (Iz liturgije).
Kao što ovi tekstovi jasno pokazuju, ozračje sreće i svijetla prevladava jer slavimo rođenje Blažene Djevice Marije.
Povijesni detalji o blagdanu
Blagdan vuče korijene iz Palestine. Veže se uz posvećenje crkve u Jeruzalemu, koja se prema predaji poistovjećuje s današnjom bazilikom Svete Ane.
U Rimu se blagdan održavao od kraja 7. stoljeća, otkad su ga donijeli istočni monasi. Postupno i na različite načine se proširio na druge dijelove Zapada sljedećih stoljeća. Od 13. stoljeća nadalje, ovo slavlje je zauzimalo važnu ulogu. Priprema za svečanost je započinjala osam dana prije bdjenjem koji poziva na slavlje. Period od osam dana skraćen je na jedan dan tijekom reforme Svetog Pija X. i u potpunosti odbačen tijekom reforme Pija XII. 1955.
Blagdan u današnjem vremenu
U današnjem je kalendaru rođenje Marije označeno kao blagdan, izjednačen ga s Navještenjem. Već nekoliko stoljeća, Rođenje je slavljeno 8. rujna na istoku i na zapadu, ali u davnim vremenima slavilo se na različite datume u različitim mjestima. Iako, kad je Blagdan Bezgrešnog Začeća (koje ima kasnije podrijetlo od Rođenja) proširen na cijelu Crkvu malo po malo Rođenje se počelo svugdje slaviti 8. rujna: devet mjeseci poslije Blagdana Bezgrešnog Začeća.
Na ušću dvaju saveza..
Kako znamo, Evanđelja ne prenose ništa o rođenju Djevice Marije. Njihova pozornost je u potpunosti posvećena misteriji Krista i njegovoj spasiteljskoj misiji.
Rođenje Marije je prepričano u Jakovljevom Protoevanđelju (5,2) apokrifu s kraja 2. stoljeća. Na tome se temelji sljedeće predanje.
Opis, iako u obliku apokriftičnog dokumenta, očito predstavlja važan povijesni događaj: rođenje Majke Gospodnje.
Problem na kojeg nailazimo je značaj ovog događaja. Kod svih svetaca, Crkva slavi njihov rođendan na dan kad su se vratili Gospodinu. Međutim, u slučajevima Svetog Ivana Krstitelja i Blažene Djevice Marije, slavi se i dan njihovog zemaljskog rođenja.
Razlog za ovu činjenicu ne leži u veličini ili povlasticama određenih osoba, već u jedinstvenom poslanju koje su imale u Povijesti Spasenja. U tom svjetlu, rođenje Blažene Djevice – kao i rođenje Ivana Krstitelja – u izravnoj je vezi s dolaskom Spasitelja svijeta. Prema tome, rođenje i postojanje Marije je slično onome Ivana Krstitelja – dobiva na važnosti i nadilazi osobu. Obrazložiti se može jedino u kontekstu Povijesti Spasenja, povezujući Božje ljude iz Starog Zavjeta s Novim Zavjetom. Rođenje Marije leži na ušću dvaju saveza – privodeći kraju fazu očekivanja i obećanja i označavajući početak ovog vremena milosti i spasenja u Isusu Kristu.
… i u srcu Spasenja
Marija, kćer Siona i savršeno utjelovljenje Izraela, posljednja je i najvrijednija predstavnica ljudi Staroga Zavjeta, ali je istovremeno „nada i zora cijeloga svijeta“. S njom, uzvišenom kćeri Siona, poslije dugog očekivanja obećanja, vremena su ispunjena i nova ekonomija je utvrđena. (LG 55)
Rođenje Marije je podređeno njenoj misiji da bude Majka Spasitelja. Njeno postojanje je neraskidivo povezano s Kristovim: ona sudjeluje u jedinstvenom planu predodređenosti i milosti. Božji čudesni plan o utjelovljenoj riječi obuhvaća također Djevicu Mariju kao njegovu majku. U ovom smislu, rođenje Marije je u samoj srži Povijesti Spasenja.
Kristološke smjernice
Biblijska čitanja o Blagdanu rođenja Blažene Djevice Marije imaju čistu Kristološko-spasiteljsku narav koja formira pozadinu za razmatranje lika Marije:
Prorok Mihej (Mih 5,1-4a) najavljuje dolazak Kralja Izraela koji će izići iz Betlehema Judinog. Majka Mesije, ona koja ima roditi, će dati život princu i pastiru kuće Davidove koji će donijeti pravdu i mir. Ona će pomoći Mesiji da izvede novi narod.
U poslanici Rimljanima (Rim 8,28-30) nailazimo na ulomak koji ne govori izravno o Mariji, već o vjerniku koji je opravdan milošću Krista i obdaren unutarnjim Duhom. On ili ona je izabran i pozvan na vječnost, da dijeli Kristov život i slavu. Ovo vrijedi na poseban način za Mariju, Zaručnicu i Hram Duha Svetoga, Majku sina Božjega, blisko povezanu s Njim u čudesnom plamu predodređenosti i milosti.
Evanđelist Matej (Mt 1,1-16 i 18-23) donosi nam rodoslovlje Gospodina Našega Isusa Krista. Značenje ovog rodoslovlja je teološki duboko: smješta Isusa, Mesiju, u rodoslovno stablo Njegovog naroda. On je potomak Abrahama (Gal 3,16) kako je i obećano, i nasljednik proroka. Nit koja povezuje Krista s Njegovim narodom je Marija, kćer Siona i Majka Gospodina.
Djevičanstvo naglašeno Evanđeoskim tekstovima je znak Božanskog podrijetla Sina i potpuna novost u povijesti ljudskih bića. Kristološko-spasiteljska svrha dominira ne samo Biblijom, nego i Euharistijskim slavljem.
Tama je raspršena
Primijećeno je da, iako su tekstovi ovog blagdanskog slavlja siromašniji od ostalih Marijanskih slavlja, imaju karakteristiku koja se ističe „broj tema je ograničen, (ali) su brojni pozivi na radost.“ (J. Pascher).
Zaista, radost prevladava cijelim liturgijskim slavljem. Ako će se mnogi radovati rođenju preteče (Lk 1,14), mnogo veća radost dolazi s rođenjem Majke Spasitelja. Stoga, ovo slavlje služi kao uvod u „radost cijeloga svijeta“ koja nastupa rođenjem Sina Božjeg na Božić, a iskazuje se pjevanjem prikladnih crkvenih pjesama.
Radost koju nam nosi ovaj Marijanski blagdan uvećana je dolaskom svijetla jer s Marijinim rođenjem tama je raspršena i svanula je zora koja objavljuje Sina Pravde, Krista Kralja.
A. Valentini – EWTN – Global Catholic Network
Prevela: Sanja Sirić
Foto: Wiki commons
