Bolje je služiti
Jedna mi se Isusova misao vrti po glavi cijelo vrijeme dok razmišljam o tome kako na papir pretočiti svaki osjećaj i doživljaj proživljen u proteklih osam dana. Ta rečenica upravo je Kristova rečenica prenesena u Markovom evanđelju (Mk 10,45) koja glasi „Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi…“
Zaista, upravo ona najbolje opisuje ono proživljeno. Gospodin me ljetos stavio u Dom sv. Martina na Malom Lošinju gdje se svake godine, u organizaciji Pastorala mladih i povjerenika vlč. Ivana Valentića, održava animatorsko ljeto na kojem sudjeluju po dvoje mladih iz različitih župa Zagrebačke nadbiskupije. Velečasni Ivan je ove godine mene i mog zaručnika pozvao da budemo animatori tim mladim ljudima, ali da im pri tome ne kažemo da smo zaručeni već da to bude iznenađenje za posljednju večer. S obzirom na to da je tema ovogodišnjeg ljetovanja bila život i djelovanje svetoga Josipa zapravo je i ova naša mala tajna bila predivno svjedočanstvo mladima. Tri sam bitne lekcije naučila ovo ljeto, no, krenut ću redom…
Poziv na služenje
Ove sam godine, iako sam bila animatorica i prošle godine, uistinu spoznala radost služenja i stavljanja sebe u službu drugoga. U čovjeku veliku radost probudi kada se može posvetiti nekome i pridonijeti nečijem duhovnom rastu i razvoju, a tako sam se upravo ja osjećala ove godine dok sam s mladima iz različitih dijelova Zagrebačke nadbiskupije provodila predivnih osam dana na Malom Lošinju.
Unatoč uloženom naporu da cijeli program ispadne kako je prvotno bio zamišljen, sav se taj trud na kraju isplatio kada sam vidjela osmijehe na njihovim licima i promjene koje su se u srcima dogodile tijekom tih dana. Oni su samom svojom pojavom i dijeljenjem svojih svjedočanstava obogatili moj život i učinili ga veoma posebnim. I tako sam naučila onu prvu lekciju – da me Bog poziva da se stavim u službu drugoga – prijatelja, brata, zaručnika, obitelji i da će tada on umnožiti moju radost i ta mi se radost neće oduzeti.
Emocionalni odmak
Druga bitna lekcija koju sam naučila jest kako spustiti zidove dignute oko srca i dopustiti nekome da mi se zavuče u njega, darovati mu svoju pažnju, ljubav i radost. Prije nekoliko sam godina prolazila jednu situaciju koja me duboko emocionalno ranila – upustila sam se u jedan odnos u kojem sam se emocionalno u potpunosti predala i otvorila drugoj osobi, a ta me osoba na kraju jako povrijedila i tu su nekako počeli moji problemi. Koliko god ja htjela, nisam više mogla biti ona stara ja koja se vrlo lako otvara ljudima i pušta nekoga u najmanji kutak srca. Istu sam stvar napravila samo prije nego što smo krenuli na Lošinj – jesam pokazala iznimnu otvorenost i pristupačnost, ali sam samu sebe podsjetila da se ogradim od bilo kakvih dubljih odnosa s bilo kime od sudionika.
I uspijevalo mi je do jutra prije nego smo krenuli za Zagreb. Prišla mi je jedna jako draga djevojka, Lucija, i pitala me da kako se ne vežem za svoju grupu i kako mi ne pada teško rastanak. I tu je Lucija potakla lavinu emocija u mom srcu koja je počela plivati van. Napokon sam sama sebi priznala da sam čovjek od krvi i mesa i da će mi svaki pojedini od tih mladih ljudi nedostajati, do sljedećeg susreta. I tako sam naučila drugu Božju lekciju za svoj život i počela sam popuštati pred ljubavi i radosti koju mi je dobri Otac darovao preko tih mladih ljudi.
Izvanredne situacije
Treća i posljednja naučena lekcija ovoga ljeta je bila – živjeti sadašnji trenutak i ne osvrtati se nazad ili gledati predaleko naprijed. Za mene je Dom svetog Martina i animatorsko ljeto oduvijek bilo i bit će – komadić Kraljevstva Nebeskog na zemlji – susret s Gospodinom Isusom u najpunijem obliku, kroz brata i sestru u koje je On usadio posebne niti svoje ljubavi. Svakodnevna sveta Misa bila je vrhunac našega zajedništva i najjače sredstvo koje nas je vezivalo i vezivat će nas kroz život.
Kažu da prijateljstva koja se grade na Gospodnjoj stijeni budu prijateljstva koja opstaju, pa tako ja vjerujem i za ova prijateljstva. Naučila sam kroz ovaj tjedan da je situacija u kojoj smo se našli bila nešto posebno, nešto izvanredno, a sada je vrijeme da to izvanredno ponesemo među svoje obitelji, prijatelje i župne zajednice. Mnogi su me pitali zašto ne možemo ostati još tjedan dana, a da pritom nisu bili ni svjesni koliko je upravo ovih tjedan dana koji su bili iza nas kamen zaglavni na kojem će se graditi velike i predivne stvari.
Vjerujem da u životu neke stvari neću razumjeti i vjerujem da će mi ih biti teško prihvatiti. Ali isto tako znam, kada kažem „Bože, ne razumijem, ali prihvaćam, umnoži moju vjeru“ iz toga proizlazi veliki blagoslov i osnaženje vjere.
Služiti zbog Ljubavi koja je pobijedila strah
Štošta bih još mogla napisati, no jednostavno ima osjećaja koje srce osjeća, ali ih riječi ne mogu dočarati niti one mogu biti izražene. Dovoljno je reći da je Ljubav još jednom pobijedila sve strahove i srca otvorila Gospodinu. Samo raspeta Ljubav je to mogla učiniti… Stoga, svim mladima želim poručiti… Odvaži se! Budi poput Josipa! Budi poput Isusa! Budi poput Marije! Daj svoj život za drugoga!
Josipa Novački – Žena vrsna
Foto: Josipa Novački
