Ukoliko je pronalazak pravoga mira u duši nešto što netko želi – a trebalo bi biti, s obzirom da je to nedvojbeni preduvjet za djelotvornu molitvu – tada se trebamo zapitati što je to što će nam omogućiti da postignemo i mir?
Pogledajmo u Svetom Pismu
Kada tražimo vodstvo u Pismu, nikada ne možemo pogriješiti ako pogledamo riječi koje je rekao sam Isus.
Tako čitamo u evanđelju po Mateju:
„Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim.“
(Mt 11, 29)
Dobro je pitati se: „Kako to da nas biti krotak i ponizan može dovesti do pronalaska odmora za naše duše?“ Odgovor je usko povezan s modernim nerazumijevanjem riječi poniznost.
Što je to poniznost?
Dugo vremena riječ poniznost prizivala je sliku sramežljive, skromne osobe u mirovini, nekoga tko, iako su on ili ona smatrani ugodnim društvom, sebe ne smatra nekim tko je u mogućnosti postići puno u životu. Poniznost je karakterna osobina koja se ne čini prikladnom za postizanje mnogočega u ovom svijetu, a posebno ne za stjecanje mira u našim dušama. Ono što nam je rečeno da je nužno je snažna volja, poslušan napor i agresivan pristup postizanju onoga za čime čeznemo sada i ovdje. No upravo nam ovdje naše nerazumijevanje istinskog značenja poniznosti stvara teškoće.
U biblijskom kontekstu bolja definicija riječi poniznost bila bi istina. Što dublje budemo razumjeli svoj pravi odnos prema našem Stvoritelju, svaki od nas će sve više shvaćati da je naše pravo stanje pred Bogom stanje potpune ovisnosti. Istina je da smo svi mi ovisna bića, živimo, dišemo i postojimo jedino po Božjoj milosti. Pavao je to vrlo jasno rekao kada je razgovarao s najučenijim ljudima svog vremena, filozofima i stoicima iz Atene, kojima je govorio u Djelima apostolskim:
„U njemu doista živimo, mičemo se i jesmo, kao što i neki od vaših pjesnika rekoše: Njegov smo čak i rod!“
(Dj 17, 28)
Pavao jasno daje do znanja svojim slušateljima, a i nama, da je samo naše postojanje i održavanje samog našeg života rezultat neprestanog dara od Boga.
Poniznost znači znati istinu o sebi
Ali istinska poniznost i prepoznavanje našeg stanja pred Bogom moraju ići iznad ovog razumijevanja. Trebamo doći do toga da prihvatimo stvarnost da su čak i naša osobna postignuća u životu, sve stvari koje vjerujemo da smo napravili kako bismo došli u trenutno stanje, što opažamo kao naš osobni trud, također dar od Boga koji proviđa sve što smo ikada imali u životu.
Modernom je uhu to teško prihvatiti jer često želimo osjetiti barem malo ponosa ili makar zadovoljstvo zbog stvari koje smo postigli. Ali, istina je da su i naši najveći napori također darovi od Boga. I tek uz spoznaju da je i ono što smo mi učinili, Bog učinio za nas, počet ćemo živjeti s mirom u duši:
„Jahve, ti mir nama daješ, jer ti si tvorac svih djela naših.“
(Iz 26, 12)
Kako poniznost donosi i mir duše
Zašto je ovo prepoznavanje Božje providnosti tako važno za nas, osobito ako čeznemo za pronalaskom i boravkom u dubokom unutarnjem miru? Odgovor je prilično jednostavan. Pronaći ćemo mir samo onda kada shvatimo da naša prošlost, naše trenutne okolnosti i najvažnije, naša budućnost ne ovise o nama. To je sve u Božjim rukama.
„A Bog moj ispunit će svaku vašu potrebu po bogatstvu svome, veličanstveno, u Kristu Isusu.“
(Fil 4, 19)
Ovdje je vrlo važno primijetiti da ovaj redak ne govori kako Bog treba osigurati sve što želiš, već da će on providjeti sve što trebamo. Ovo uključuje i kušnje i neke teže situacije u našim životima. One su također namijenjene od Boga za naše dobro.
„Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću. Ali neka postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostatka.“
(Jak 1, 2-4)
Prihvatiti Boga kao izvor naših blagoslova
Ako možemo prihvatiti stvarnost da je Bog izvor naših blagoslova, kao i autor naše životne priče, ovo bi nam dakako trebalo donijeti veći mir. Ako smo ljudi molitve i ako iskreno tražimo ispunjenje Božje volje u našim životima, tada se možemo odmoriti u spoznaji da uistinu sve stvari djeluju za dobro u našem životu (usp., Rim 8, 28). Ovo nije ni zbog čega što smo mi sami napravili ili nešto što smo zaradili, već zbog toga što je Bog u svojoj božanstvenosti odabrao blagosloviti naše živote.
„Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi
svakim blagoslovom duhovnim u nebesima…“
(Ef 1,3)
Molim vas, odvojite neko vrijeme ovaj tjedan kako biste molili da se Božja volja može očitovati u vašem osobnom životu i u životima svih vjernih.
Božji blagoslov!
Mark Danis – Integrated Catholic Life
Prevela: Katarina Zarinkijević
Foto: Gera Juarez – Cathopic
