„Srce je bezumnih u kući veselja“ (Prop 7,4)
Mnogi u objavama na WhatsAppu, Instagramu, Facebooku i Twitteru ne vide ništa loše, nego zabavu i način kako zanimljivu fotografiju prenijeti prijateljima i znancima. Nekima takav način osvrtanja na obiteljske i dnevne događaje nije prihvatljiv jer narušava privatnost i neprocjenjivu obiteljsku intimu. U to se nipošto ne upuštaju.
Široka lepeza sadržaja
Stalno nas upozoravaju, čak i oni ljudi koji nemaju kršćanske stavove, kako je vrlo opasno na internet stavljati fotografije djece, ali mi se oglušujemo pa su se „statusi“ zapalili od fotografija dječice s plaže, obiteljskih izleta, rođendanskih proslava i sličnih događanja. Možda bi bilo dobro da se zapitamo u koga smo se to pretvorili. Želimo li svojim objavama zadobiti malo pažnje i „ljubavi“ od onih koji će to pogledati, pa možda i komentirati? Toma Kempenac u knjizi Nasljeduj Krista kaže: „Kako se može uzdizati hvalisavošću onaj, čije je srce istinski podložno Bogu?“
Nije sve ovijeno maglom i crnim dimom. Pojave se u objavama tu i tamo zanimljivi citati, prekrasni pejzaži, mnogi na njima stavljaju žiro račune ljudi kojima je uistinu potrebna pomoć, drugi nasmijavaju pratitelje tj. prijatelje, a svoje fotografije nikada ne objavljuju. Bude tu zaista široka lepeza sadržaja, za svakoga po nešto. Za kršćane je znatno opasnije što se ta razonoda često promeće u izvor ozbiljnih grijeha za one koji iz znatiželje, a bolje bi nam bilo da se svladavamo, otvaraju tuđe statuse.
Potičemo li svojim objavama smrtne grijehe?
Zavist, osuđivanje, kritiziranje, mrmljanje, ruganje, oholost govore ti da si bolji od onoga koji objavljuje. Jave se odjednom još mnogi smrtni grijesi koji postaju naši svakodnevni demoni otkako postoje WhatsApp, Instagram, Facebook, Twitter i tko zna što sve još. Više u tome i ne vidimo ništa loše, a možda smo i dobri pa nas ti grijesi zaobilaze. Hm? Stavljanje fotografija s ljetovanja, prekrasno odjevene djece, tanjura prepunih fine hrane, dok ovaj drugi ne može ni režije platiti, postaje pomalo neukusno. Jasno, tko će svijetu nakuhati kolača! Nitko! Ne treba niti može!
Možda ćemo s pravom reći da je zavist problem onoga koji se s njome bori, a ne vlasnika ukrašene objave. I to je jednim dijelom točno. Ipak potičemo li tim hvalisanjem kod drugoga zavist? Ili svojom objavom želimo nadjačati objavu nekoga drugoga? Nije li sve to samo obijest? Samo neka se javi onaj ponizni, koji nije zavidan, pa neka na svom statusu napiše: Ja sam skroman! Takav nikako da se pojavi.
Ludost je i tlapnja za kršćanina baviti se takvim ispraznostima pored tolikoga dobra što čini i može činiti. Propovjednik u svojoj knjizi (Prop 5,3) kaže da „Bogu nisu mili bezumnici.“ Hoćemo li pretjerivanjem postati, ako već nismo, bezumnici, unatoč tomu što smo preko riječi Božje toliko toga primili?
Neka nam Gospodin da dar rasuđivanja da ozbiljno tražimo volju Božju
Jedna stvar najbolje pokazuje koliko su te objave zapravo lažne i pomalo licemjerne. Ako smo iskreni, unatoč tomu što znamo da nas Bog neizmjerno ljubi i ima svoj otkupiteljski plan za nas, vidimo da se na statusima uvijek objavljuju prekrasne, idilične fotografije. Nema prljave kuće, hrpetina odjeće, raščupanih mama, jedinica iz matematike, logopedskih vježbi, odlazaka kod pedijatra, rasprava s mužem, zabrinutosti zbog neplaćenih računa, prestrašenosti od neizvjesnosti, prepiranja s djecom, sumnji, plača i boli… tamo je sve lijepo i dobro, raj na zemlji. Dobro znamo da nije tako.
Život je borba između Zla i Boga. Koga ćemo odabrati, na nama je. Postoje ljudi koji statuse koriste kako bi katehizirali, nije ni to loše, dapače vrlo je korisno ako se drugačije ne može. Jer živa riječ Božja i njezino slušanje uvijek je ono po čemu dolazi obraćenje. Slušaj Izraele! Neka nam svima Gospodin da rasuđivanja da možemo uvidjeti što je Njemu ugodno pa da se ne bavimo tričarijama kao mala djeca, nego da ozbiljno uronimo u život tražeći volju Božju. I na kraju ovoga osvrta spomenut ću Propovjednika koji kaže kako se trudio mudrošću istražiti i dokučiti sve što biva pod nebom, ali kako je Bog mučnu zadaću zadao sinovima ljudskim (Prop 1,13).
Daria Matijević – Žena vrsna
Foto: Jeremy Bezanger – Unsplash
