Tjeskoba se javlja u svim oblicima i veličinama. Može biti poput tihog šapata ili u obliku preplavljujućeg osjećaja. Bez obzira na to u kojem se obliku javlja, osjećaj tjeskobe može biti snažan i ometati naš svakodnevni život. Kako možemo umiriti svoja tjeskobna srca?
Teologija tijela nas podsjeća da tjeskoba nije Božja volja za nas. Prije pada, iako su Adam i Eva bili potpuno ranjivi, imali su povjerenja u Božju brigu i u svoju ljubav jedno prema drugom. Tek POSLIJE pada, kada su se odvojili od Boga, jedno od drugog te sami od sebe, osjećali se su nezaštićeno, posramljeno i TJESKOBNO. Suočeni s veličinom svijeta i vlastitim osjećajem malenosti i nedovoljnosti kada su se odvojili od Boga, šćućureni su se skrivali iza grmlja.
Koliko često se i mi osjećamo tako? Iako su zabrinutost i tjeskoba poprilično uobičajena iskustva u suvremenom svijetu, teologija tijela nas podsjeća da je rješenje za naše brige povratak u naručje našeg Abbe, Tate, Oca koji nas ljubi, koji brine za nas i koji nam pruža sklonište u životnim olujama – posebno kada se osjećamo usamljeno, preplašeno ili bespomoćno. Zato nas je sveti papa Ivan Pavao II. stalno podsjećao: „Ne bojte se!“ Da, zadatak pred nama je velik, ali je Božja ljubav i providnost veća. Suočeni sa životnim bitkama, neka naš bojni poklik bude: „Isuse, uzdam se u te!“
Donosimo vam tri savjeta za borbu protiv tjeskobe.
Usredotočite se na pravi cilj
Oduprite se iskušenju da mislite da je vaša tjeskoba prouzrokovana svim onim što se događa oko vas ili onim što se događa vama – velika količina posla koji se mora obaviti, težina svih vaših odgovornosti, problemi s kojima se suočavate. Da, to su stvarne stvari koje treba shvatiti ozbiljno, ali one ne mogu uzrokovati tjeskobu same po sebi. Tjeskoba u nama nastaje kada dopustimo da zbog izvanjskih događaja zanemarimo našu potrebu da održimo osjećaj unutarnje dobrobiti. Ako se osjećate tjeskobno, to nije zbog toga što imate previše posla ili previše problema s kojima se morate suočiti. To je zato što zaboravljate brinuti o sebi usred tih odgovornosti i problema.
Umjesto da se usmjerite isključivo na izvanjske stvari koje trebate riješiti, zapitajte se: „Što trebam učiniti kako bih se pobrinula za sebe dok rješavam ove situacije? Koji ću tempo odrediti sama sebi? Kako mogu ovim izazovima pristupiti na način koji će mi omogućiti da ostanem razumno vesela i povezana s ljudima koje volim? Kako ću se suočiti sa svim onim što me čeka na način da budem najbolja verzija sebe – mentalno, fizički i duhovno?“ Nemojte zanemariti ova pitanja i reći: „Ne mogu se brinuti o tome. Imam previše posla!“ Upravo sklonost tome uzrokuje tjeskobu. Zapamtite, ne možete riješiti nijedan problem niti izvršiti ikakav zadatak ako dopustite sebi uznemirenost, bolest, neprijateljstvo i stres. NAJVAŽNIJI posao koji morate obaviti je zadržati hladnu glavu i sačuvati svoje zdravlje čak i dok rješavate sve ono što vam život stavlja na put.
Ukrotite tornado
Kada smo zabrinuti i tjeskobni, u našem se umu u krug vrte dvije misli: „Moram imati kontrolu nad ovim!“ i „Ne mogu ništa učiniti!“ Umjesto da se fokusirate na konačno rješenje, ukrotite taj mentalni tornado tako da usmjerite svoju pažnju samo na sljedeći korak. Koji je to idući mali korak koji možete poduzeti, a koji vas može gurnuti prema zadovoljavajućem rješenju, donijeti vam novu snagu i više potpore? Ako možete svoj fokus preusmjeriti na pravi način kako biste identificirali sljedeći korak, zatim sljedeći, pa opet sljedeći, Bog će vam pomoći ukrotiti tornado u vašem umu i pomoći vam da pronađete odgovor – i mir – koji tražite.
Nemojte pokušavati riješiti cijeli problem odjednom. Usmjerite svoj um na rješavanje sljedećeg malog koraka koji je pred vama, a zatim proslavite taj mali uspjeh. Što se više koncentrirate na razlamanje velikih problema na male zalogaje i slavite male uspjehe koje postignete putem, to će se vaš mir više povećavati.
Sjetite se Božjeg milosrđa
Obično postanemo tjeskobni kada dopustimo da stres određenog trenutka izbriše sjećanja na sve ono kroz što smo prošli, na sve one trenutke kada nas je Bog spasio, podupirao i nosio iako smo mislili da smo gotovi, preplavljeni ili osuđeni na propast.
Prije nego se bacite na novu hrpu problema, na trenutak se prisjetite svih prošlih trenutaka u vašem životu kada ste se osjećali preplavljeno, pod stresom, poraženo i nedoraslo zadatku, te se sjetite kako vam je Bog pomogao da prođete kroz sve te trenutke, čak i kada niste bili sigurni kako ćete to učiniti. Velike su šanse da su barem neke od tih situacija ispale jako dobro. U najmanju ruku, preživjeli ste. U svakom slučaju, Bog je bio prisutan i brinuo se za vas. Podsjetite sami sebe da ni ovoga puta neće biti drugačije. Bog vas ljubi. Pokazao vam je svoju ljubav izbavljajući vas svaki put iznova iz nevolja i silnih odgovornosti. Unesite tu ljubav i u ove najnovije izazove.
Kada postanete tjeskobni, na trenutak zatvorite oči, zahvalite Bogu za sve one prošle trenutke kada vam je pomogao u vašim brigama i zamolite ga za milost da se možete hrabro i mirno suočiti s izazovima ispred vas. Što više budete sebe svjesno stavljali u središte Božjeg milosrđa, providnosti i milosti – posebno usred svog ludila – vaš će mir sve više rasti.
Rachel Popcak i dr. Gregory Popcak – Faith on the couch
Prevela: Anđela Pivac
Foto: Kat J – Unsplash
Pročitajte i ove savjete kako se nositi sa zabrinutošću:
Savjeti svetog Franje Saleškog kako prevladati upornu zabrinutost
Nisi stvorena za strah
Kako pobjeći čvrstom stisku straha