Prema Rječniku stranih riječi, strpljenje je „vrlina da se podnosi što mučno ili iritantno“, „ustrajnost u kakvom dugom pothvatu“ te „mirnoća u čekanju ili iščekivanju“. Uzdržljivost, blagost, trpeljivost i postojanost navedeni su kao sinonimi.
Strpljenje je odraz zrelosti
Djetetu je teško nešto mirno čekati – naprotiv, kada su djeca suviše mirna, odmah se zapitamo jesu li bolesna. Život i vrijeme najbolji su učitelji strpljenja.
Jakost je također odlika strpljivih ljudi jer su oni sposobni podnositi ono što je mučno ili iritantno i to najčešće bez žaljenja. To su ljudi jake volje i integriteta. Strpljiva je osoba gospodar svojih želja i kovač svoje sreće.
Nemoguće je bez strpljivosti uspjeti u bilo kakvom pothvatu. Stoga, ne čudi činjenica da se strpljivost smatra i odlikom vrsnih žena, posebno onih žena koje su preuzele i ulogu supruge.
Brak zahtijeva strpljivost
Svi ćemo se složiti da brak zahtijeva puno strpljivosti, možda čak i više od bilo kojeg drugog zanimanja ili životnog poziva.
Razlog tomu je bliskost supružnika. Nemoguće je dijeliti s nekim cijeli svoj život, sav svoj svijet, svaki dan, a da pri tome jedno drugome nikada ne stanete na žulj. Čak bi se i sveci tu i tamo porječkali. Upravo je strpljenje melem koji blaži svako nerazumijevanje i sprječava da svađe izmaknu kontroli.
Prije nekoliko godina držao sam nagovor o idealnoj supruzi. Pripremao sam se razgovarajući sa ženama koje poznajem, a smatram ih vrsnima. Sjećam se jednog od tih razgovora. Pitao sam svoju prijateljicu Mariju o čemu bi ona govorila, kada bi trebala srednjoškolcima pričati o kvalitetama idealne supruge.
Iznenadila me mudrost njezinih riječi. Zvučala je kao uvaženi stručnjak za međuljudske odnose. Imala je jasnu viziju i spretno ju je prenosila u riječi. Mudrost je bila plod iskustva i promišljanja.
Strpljenje je bilo prvo što je navela
Istaknuo bih da, iako nije izravno navela strpljenje kao najvažniju odliku vrsne supruge, svaka njena riječ je upućivala upravo na takvo mišljenje. Osim što je to bila prva kvaliteta koje se dosjetila, potanko je objasnila što ona smatra strpljenjem. Nije govorila o strpljenju majke s djecom, govorila je upravo o strpljenju žene s mužem.
Prije nego što je postala majka, žena je bila supruga. Stoga, i nakon što preuzme na sebe ulogu majke, treba znati da je prije svega supruga. Ovo je nešto što je Marija jako dobro razumjela. Kasnije ću još malo o tome pisati.
U braku nema računice – tko je koliko dao, a tko primio
Pričala mi je o tome kako brak nije zajednica u kojoj svaka osoba odrađuje svoju polovicu posla. Ako ulazimo u brak s takvim mišljenjem, u velikoj smo opasnosti od neuspjeha. Iako žena može misliti da je učinila sve ono što je njezina dužnost, ponekad će biti potrebno da učini i više od toga. Ponekad je potrebno davati bez mjere. U suprotnom bi brak izgledao poput sobe sestara tinejdžerica koju su ljepljivom vrpcom podijelile na pola da bi mogle živjeti zajedno u miru.
Ljubav ne traži svoje jer je bezuvjetno dala
Jednom kada počnemo stavljati na vagu što je tko napravio, otvaramo vrata mnogim ozbiljnim svađama. Možda u svađi i pobijedimo, ali na takav ćemo način u braku sigurno gubiti. Marija je to lijepo opisala primjerom:
Žena priprema večeru. Njezin muž je zapeo u prometu dok je s posla dolazio kući. Ona veselo pjevuši dok postavlja stol. On gunđa zbog svakog crvenog na semaforu. Ona se osjeća dobro. Njemu je već dosta svega. Imao je loš dan na poslu. Uzrujan je i samo čeka kada će planuti.
Kada je napokon došao kući, kratko je zagrlio i poljubio suprugu. Osjetila je njegovu napetost. Nekoliko minuta poslije čula ga je kako viče na dijete. Bilo joj je jasno da je bolje maknuti mu se s puta večeras.
Prije nego što je pozvala djecu i muža za stol, bila je spremna. Bila je spremna dati više večeras. Znala je da je njemu potrebno da sada ona „povuče“ jer je slab. Sva ona brojanja tko je kada što učinio, čiji je red da stavi djecu na spavanje i slično, sve je to palo u vodu.
Odlučila je večeras pokloniti mužu svoje strpljenje i razumijevanje – bez mjere. Ne tražeći ništa zauzvrat. Čineći to iz čiste ljubavi, znajući da mu je to sada potrebno. Njezina su djela tu večer značila puno više od riječi, njezina su djela govorila „Volim te.“.
Sve je dobro počelo, jeli su u miru dok jedno od djece nije pokušalo likovno se izraziti prolijevajući sav sadržaj svog tanjura na novi stolnjak.
Prije nego što je muž stigao i zaustiti nešto, ona je već bila nad djetetom kako bi počistila napravljeni nered i disciplinirala ga. Uslijedilo je nekoliko prigovora na pripremu jela. Marija je odjednom postala meta supruga i djece.
Inače nije osoba koja će nekome ostati dužna. Vatrena je i zna „spustiti“ druge kada joj pametuju. Znala je točno kako bi mu mogla odbrusiti. Znala je i da bi time započela svađu kojom bi se, istina, zauzela za sebe, možda čak i dokazala da je u pravu. Međutim, bi li to zaista bila pobjeda? Čija bi to pobjeda bila?
U svađi nema pobjednika
Ova je vrsna supruga odlučila ponijeti teret svoga muža na vlastitim leđima. Bila je spremna za njega učiniti sve. Ta još je s praga vidjela da nije sav svoj.
Sutra će biti novi dan. Da je on sada u krevetu, pod temperaturom i bolestan – sigurno bi uskočila i učinila sve što može da mu olakša. Na neki način, njegov je duh klonuo tu večer. Po čemu je to drugačije od tijela? Njegovala ga je razumijevanjem, ljubavlju i strpljenjem. Smatrala bi samu sebe vrlo plitkom da je postupila ikako drugačije. Voljela ga je i tu večer, koliko god je težak bio.
Nekoliko tjedana poslije ovakva se situacija ponovila. Razlika je bila samo u tome što je ovaj put Marija bila na rubu svojih snaga. Probudila se s glavoboljom, vani je bilo nevrijeme i nastava je bila otkazana. Bila je okružena djecom cijeli dan. Cika i vika oko nje, a glava joj se već raspada.
Sati su sporo prolazili. Odbrojavala je trenutke kada će muž doći kući. Čeznula je za njegovom pomoći. Čim je došao, zasula ga je žalopojkama o svemu što joj je taj dan bilo teško. Na koncu je počela i prigovarati što još nisu kupili novi auto, jer ovoga nije mogla upaliti popodne kada je htjela otići do trgovine.
Njezin muž je šutke promišljao o propalim pokušajima da proda auto i kupi novijeg. Zaista se trudio. Nije išlo. Po njemu, ovaj auto i nije bio toliko loš. Što žene, ionako, znaju o autima?
Nisu samo supruge pozvane na strpljivost..
Sam je sebe naglo zaustavio u promišljanju. Osjećao je da se u njemu nakuplja ljutnja i znao je da to ne vodi ničemu. Ušutkao je malenog vražićka na lijevom ramenu. Marija je izgledala iscrpljeno. Očito je imala težak dan. Pustio ju je da dovrši s pritužbama i samo se blago složio s njom.
Mariji je sada bilo lakše izgurati ostatak večeri jer je znala da ima njegovu podršku. On je razumije.
Da se njezin muž odlučio uhvatiti za bilo koji od njezinih prigovora, mogao je lako započeti svađu. Mogao je početi braniti auto, svaljujući svu krivnju na nju. Tako ju je lako mogao povrijediti. Mogao ju je još više uzrujati i dovesti ih oboje do raspoloženja kada više ne bi znali mirno razgovarati. Vikali bi jedno na drugo svašta bi rekli. To bi vjerojatno samo otvorilo vrata i drugim svađama. I nikad kraja.
Nikada se nismo posvađali
Svoje tumačenje strpljivosti u braku Marija je završila izjavom da se ona i njezin muž u dvanaest godina braka niti jednom nisu posvađali. Nadodala je i da je to bilo samo zato što su se na to odlučili.
Ovakva odluka bila je odraz njihove inteligencije i zrelosti. Upravo ta odluka činila je njihov brak sretnijim i stabilnijim.
Daleko od toga da su se uvijek u svemu slagali. Raspravljali su. Međutim, rasprava i svađa su dva različita pojma.
Normalno je da ponekad imamo različit pogled na stvari. Bilo da se radi o svakodnevnim brigama ili pak velikim životnim odlukama. Međutim, naše bračno zajedništvo nadilazi svako razilaženje u mišljenju.
Rasprave i nesuglasice mogu prerasti u svađu kada dopustimo bijesu da nas savlada, počnemo povisivati ton, nazivati supružnika pogrdnim imenima i zaboravimo da smo zapravo oboje na istoj strani – jer smo jedno. Vrsna je žena strpljiva i neće dopustiti bijesu da naruši mir njenoga srca i harmoniju njezina braka. Koliko god teško bilo, ona će znati da se isplati svom snagom taj mir čuvati.
Ali, mirenje nakon svađe je tako neodoljivo..
Svađe u braku nikada nikome nisu donijele ništa dobro. Često čujem, pogotovo od mlađih ljudi, da vole svađe jer uživaju u mirenju. Da bi potkrijepili ovakav stav, čak se koriste riječima biskupa Fultona Sheena koji je jednom prilikom rekao da par nije niti svjestan jačine svoje ljubavi, dok se ne posvađa i ne pomiri.
Pri tome se zaboravlja na sve one parove koji su svađom doznali koliko je slaba njihova ljubav. To su oni parovi koji se nikada nisu pomirili.
Svako zlo za neko dobro – kaže stara narodna. Ipak, uistinu je besmisleno tražiti zlo samo zato što bi iz njega moglo izaći nešto dobro.
Svađe bračnih parova unose nemir i nepovjerenje u njihove živote. Susreo sam mnoge parove koji su se odlučili rastati samo zato što su se svađali. Nije bilo treće osobe, zlostavljanja, alkoholizma, nikakvih većih problema. Samo su se svađali. Ponekad zaista znamo biti nezreli.
Svađe među ljudima nastaju zbog ponosa
Svatko od nas želi da mu bude po volji. Kada nije tako, ponos nam pati. Tada se, poput djece, suprotstavljamo svemu onome što na nije po volji. Gubimo kontrolu nad vlastitim reakcijama. To je ljudski, prirodno.
Međutim, kao odrasli ljudi trebali bismo znati da nas ponos često može koštati sreće i ljubavi. Kada započnemo voditi bitku sa supružnikom da bismo očuvali vlastiti ponos, htjet ćemo narušiti njihov ponos.
Ako, s druge strane, odlučimo poniziti same sebe i svoje snage upregnemo u smirivanje situacije, onaj drugi osjećat će se previše posramljeno da bi nastavio tjerati vodu na svoj mlin i hraniti vlastiti ponos.
Čak i kada se nakon svađe pomirimo, svađa nije izbrisana.
Rane ostaju, a čak i kada iscijele, ožiljci su prisutni. Upoznao sam mnogo parova koji su ostarjeli zajedno, ali još uvijek se sjećaju nečega što im je partner učinio prije dvadeset ili trideset godina. Unatoč mnogim sretnim godinama koje su uslijedile nakon toga, još uvijek nisu zaboravili, a često ni oprostili.
Vrsna žena čuva svoje srce i srce svoga muža od takve gorčine. Radije će trpjeti nego dopustiti svađi da rani njihove duše. Lakoćom kojom zavolimo one kojima pomažemo, možemo i zamrziti one koje vrijeđamo.
Gospodine, pomozi mi da budem bolja supruga. Svjesna sam da bez Tvoje pomoći u svome pozivu ne mogu uspjeti. Molim te, uzmi moju sebičnost, nestrpljivost i razdražljivost. Podari mi ljubaznost, podnošljivost i želju da podnesem sve što mi bude dano. Oslobodi me loših navika, stavova, razmišljanja, naglih reakcija, zlih namjera, loših pretpostavki i obrambenog stava. Učini me strpljivom, blagom, nježnom i pomozi mi da vladam sobom. Slomi svu okorjelost moga srca i podaj mi novo srce, srce u kojem će biti prisutna Tvoja ljubav, Tvoj mir i Tvoja radost. Sama se ne mogu izdići. Trebam Tvoju snagu.
Fr. Leo Kinsella – Finer Femininity
Prevela: Lea Potočar
Foto: TeiTo
