Strpljenje koje djeca od nas traže postaje put osobne promjene

strpljenje

Strpljenje se rađa kad dajemo smisao boli, umoru, nesigurnosti koje svaki roditelj prolazi, sa sigurnošću da se iz ovoga rađa veće dobro koje će nam pomoći poduprijeti i vrednovati našu djecu za bolji svijet.

Ivan je u krizi

Ivan je lijep dječak od 4 godine, poznajem ga od rođenja. S roditeljima prati djevojčicu od samo 15 dana. Vedar je za vrijeme posjete i sve pažljivo prati.

Iznenada kaže: „Moram piškiti.“ Gotovo istovremeno širi se mrlja na njegovim hlačama i stvara se mala lokva ispod njegovih nogu, on se crveni. Otac ostaje nepomičan na stolici.

Nasuprot tomu, majka se osmjehnula i dala mu znak pogledom, obraća se dječaku mirnim glasom: „Ivane, nisi uspio izdržati! Ali ne brini, to se događa velikim dječacima kad puno vole svoju sestricu, zar ne doktore?“

A kad strpljenje zakaže?

Franka ima 5 godina, kćer jedinica. Od kada je ušla u ambulantu dira sve što pronalazi, dok mi roditelji govore da je njihova kći zaista neposlušna, ne želi jesti, ostaje do kasno budna, ujutro ne želi ustati i ići u vrtić. Dok govore, ne čine ništa kako bi zabavili djevojčicu. Kad ona baci jedan predmet, otac urla: „Smiri se!“ Djevojčica zastaje, trči majci i  počinje neutješno plakati.

Luka ima 8 godina. Tih je i bucmast dječak. Malo govori, ima ozbiljno lice, igra se usredotočen na iPad na kojem tipka zavidnom brzinom. Majka se ljulja na stolici i živo gestikulira rukama, kaže da ga više ne razumije, postaje čudan, želi samo jesti i igrati video igre, odbija se baviti sportom, ne želi ići na vjeronauk.

Tri priče. Troje različitih suvremenih roditelja.

Troje djece koji traže „strpljenje“ i govore sami o sebi, ne riječima, već djelima.

Odrasli preopterećeni, neučinkoviti, obeshrabreni, nesretni.

Strpljenje nas čini učinkovitijima

Osjećati da si neprikladan roditelj, ne znati što se događa vlastitom djetetu, ne znati što učiniti u ovom zadatku za koji osjećamo da je najvažniji u cijelom životu, postaje patnja, bol. Ali zapravo ovoj boli se može pristupiti na različite načine: nestrpljivo, tj. neučinkovito ili suprotno – strpljivo, pažljivo, sigurni da današnja bol postaje temelj za veće dobro sutra. To se dogodilo s prvom majkom: zadržala je strpljenje u nezgodnoj situaciji. Prepoznala je različite osjećaje svog sina koji je gledao sestricu u centru pozornosti, i reagirala je tražeći od pedijatra da joj pomogne pretvoriti ovu malu katastrofu u pozitivnu situaciju: „To se može dogoditi velikim dječacima kad puno vole svoju sestricu, zar ne doktore?“

Njeno strpljenje stvorilo je čaroliju: brisanje „jezerca“ prolazi popraćeno smijehom, također se i Ivan nasmiješio.

Pojam strpljenje povezan je s riječima patnja, bol.

Svaki roditelj živio je različite oblike boli: umor, nevjeru, obeshrabrenje, ustajanje triput noću kad dijete plače, ne mogućnost smirivanja  plača, po ne znam koji put loše ocjene u školi, nedostatak apetita….

Strpljenje se rađa kada dajemo smisao boli

Strpljenje se rađa u davanju smisla toj boli, živeći je smireno, uvjereni da iz nje nastaje veće dobro, trajnije od onoga od čega se odričemo, sigurnost da se iz pustinje rađa cvijeće!

Strpljivost postaje svjetionik koji nam pomaže pronaći rješenje, zadržati motivaciju; usprkos nedaćama imati vremena da izbjegnemo greške. Ono je dar koji otvara put da razumijemo što i kako učiniti, pomaže da nevjerojatno čudo rođeno po nama, ali različito od nas, procvjeta najljepše što može… Jedinstvena osoba, neponovljiva, zahtjevna, osoba koju treba otkriti, podržati, vrednovati… Strpljivo.


Raffaele Arigliani, specijalist pedijatar – Mdc Net
Prijevod: Slavica Zubčić Krišto
Foto: TeiTo

Avatar
Žena Vrsna

Žena vrsna vrijedi više nego biserje. Srce njena muža bez straha se može u nju pouzdati, ona mu uvijek čini dobro. Vješto i neumorno radi na njivi Gospodnjoj, tražeći i vršeći volju Božju. U njoj nema straha, osim straha Božjega pa se smije svakom novom danu uživajući u plodovima svojih djela.