Toma je bio visok, zgodan, inteligentan i mlad pravnik. Imao je privlačnu osobnost i lako je sklapao prijateljstva. Njegovo izvanredno pamćenje i poslovne sposobnosti privukle su pažnju nadbiskupa. Nadbiskup ga je doveo u Canterbury. Primijetio je kako je Toma izvrstan govornik te može riješiti kompleksne probleme, stoga je smatrao kako bi se Toma dobro slagao s engleskim kraljem, Henrikom II. Prema nadbiskupovoj preporuci, Toma je postao engleskim kancelarom te je tu poziciju zadržao osam godina.
Volio je svoj život
Toma Becket je volio svoj život. Trošio je novac na odjeću, zabavu, lov i dobre provode. Između njega i kralja razvilo se snažno prijateljstvo. Nažalost, Henrik II. želio je potpunu kontrolu nad svojim kraljevstvom, uključujući Crkvom. Želio je Crkvi oduzeti neke ovlasti i za to je trebao nadbiskupovu podršku. Henrik je vjerovao kako bi to mogao biti Toma, koji se tom planu usprotivio, no Henrik ga je ipak uspio provesti. Toma je postao kenterberijski biskup.
Ipak, promijenio je svoj način života
Suočen s odgovornošću privođenja ljudi Bogu, Toma je promijenio svoj način života. Dao je ostavku na mjesto kancelara, prodao svoju rezidenciju te otišao živjeti u samostan. Prodao je i svoju skupu odjeću te namještaj, a novac poklonio siromasima. Njegova je osobnost ostala ista, no primjetljivija je postala njegova darežljivost i odlučnost da zaštiti Crkvu. Toma se usprotivio Henrikovom oporezivanju Crkve. Odbio je dopustiti Henriku da ugovara Crkvi sastanke koji su njemu odgovarali te je sprječavao njegove pokušaje da kontrolira Crkvu.
Prihvatio je smrt u ime Isusa i za Crkvu
Kralj se okrenuo protiv nadbiskupa, prijeteći mu zatvorom i smrću. Toma je pobjegao u Francusku i na šest godina se sklonio u cistercitskom samostanu. Obojica, Toma i kralj, su se pozvali na papu. Nakon što je papa osudio neke Henrikove zahtjeve, Toma se vratio u Englesku.
Mir je trajao do trenutka kada je Henrik dao da mu sina okrune biskupi koji su ga podržavali, umjesto kenterberijskog biskupa, koji je na to imao pravo. Nakon što je papa lišio ove biskupe njihove službe, Toma je podržao njegovu odluku. Jedne noći, bijesan i ponižen kralj je izjavio pred svojim vitezovima: „Hoće li me tko osloboditi ovog mučnog svećenika?“ Četvorica vitezova odjahala su u samostan gdje je Toma živio. Nisu uspjeli promijeniti ono što je Toma smatrao svojom poslušnošću papi. Kada je Toma otišao moliti u katedralu, redovnici su ga molili da zaključa vrata. Toma je inzistirao da ostanu otključana. Vitezovi su ušli u katedralu i ubili Tomu blizu oltara i biskupske stolice. Tomine posljednje riječi bile su: „Prihvaćam smrt u ime Isusa i za Crkvu.“
Ljudi su Tomu nazivali svecem i Henrik II. je izvršio javnu pokoru kako bi bio odriješen. Prijavljeno je mnogo čuda koja su se dogodila blizu Tomina groba te su tamo održana brojna hodočašća. Toma je bio najpoznatiji mučenik Srednjeg vijeka.
Sv. Toma, moli da imamo hrabrosti boriti se za ono što je ispravno!
Loyola Press
Prevela: Silvija Šijak
