Svetkovina Presvetoga Trojstva trebala bi biti veličanstveni vrhunac uskrsnog vremena, kulminacija Božje objave svojemu narodu. Ipak, u stvarnosti uvijek prođe nekako nezamijećeno. Što možemo reći o Trojstvu, a da pritom ne zapadnemo u herezu? Stvarnost Presvetoga Trojstva je stvarnost koja gotovo zahtjeva tišinu. No, ovo bi tada bio jedan vrlo kratak članak, stoga mi dopustite da pokušam barem nešto izreći!
Trojstvo je središte kršćanske vjere
Zanimljivo je i značajno da nedjelja Presvetoga Trojstva slijedi odmah nakon nedjelje Duhova, rođendana Crkve. Boga kao Trojstvo spoznajemo tek u Crkvi i preko nje. Biblija nigdje izravno ne govori da je Bog Trojstvo. Unatoč tome, Trojstvo je središte kršćanske vjere što Katekizam jasno govori:
Otajstvo Presvetog Trojstva središnje je otajstvo kršćanske vjere i života. To je tajna Boga u sebi samome. Tu je dakle izvor svih drugih vjerskih otajstava, svjetlo koje ih osvjetljuje. To je najtemeljniji i najbitniji nauk u “redu vjerskih istina“ (243)
Zapravo, prvo današnje čitanje iz Mudrih izreka podsjetnik je na izazove koji se susreću kada se zaključci o Trojstvu donose samo na temelju Svetoga pisma. Ovaj određeni redak koristili su arijevci (sljedbenici hereze koja je nijekala Kristovo božanstvo) kako bi tvrdili da je Isus stvoren, i kao takav da je nešto manje od Boga Oca koji nema svoj početak. Sabor u Niceji je zaključio kako su Arijevi zaključci pogrešni te nasuprot tome izjavljuje da je Krist istobitan (homoousios – iste biti) s Ocem. Od ovog prvog ekumenskog sabora dobili smo kostur Vjerovanja koje izgovaramo svake nedjelje, Vjerovanja koje izražava našu vjeru u jednoga Boga, Oca, Sina i Duha Svetoga.
Božja objava, iako dovršena u Kristu, nije izričito dorečena u Isusu
Današnje evanđelje pokazuje da Božja objava, iako dovršena u Isusu, nije izričito dorečena u Isusu, već mora biti postupno razvijana kroz vrijeme. Isus govori svojim učenicima:
Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No, kada dođe on – Duh istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje… (Iv 16,12-13)
Za katolike, ovaj Duh istine je Duh Sveti koji vodi Crkvu dok ona nastavlja podučavati i dodatno pojašnjavati vjeru. Trojstvo je u središtu ove žive vjere. Kako navodi Katekizam, otajstvo Trojstva izraženo „je u pravilu krsne vjere, što se formiralo u propovijedanju, u katehezi i u molitvi Crkve.“ (249) Pavlova aluzija na krštenje u Poslanici Rimljanima nije nimalo beznačajna. On piše: „Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan!“ (Rim 5,5). Drugim riječima, vjeru i učenje o Trojstvu spoznajemo tako što smo po krštenju i odgovarajućem primanju Duha Svetoga utjelovljeni u vjeru Crkve.
Pripadnost Kristu daje članovima Crkve osjećaj zajedništva
Kakve ovo veze ima s moralnom teologijom? Po krštenju i Duhu Svetome vjernik je utjelovljen u Crkvu, Tijelo Kristovo. Kao takav, zadobiva novi život s novim standardima izvrsnosti koji nisu ništa drugo doli standardi samoga Krista. Moralni teolog Livio Melina, u svojoj knjizi „Sharing Christ’s Virtues“ piše da pripadnost Kristu kao udovima jednog tijela daje članovima Crkve osjećaj zajedništva (dar “mi” svijesti), a bez umanjivanja osobne odgovornosti svakoga, prema modelu Presvetoga Trojstva.
Život koji kršćanin živi je nužno zajedničarski. To je život koji nosi sliku zajedništva Trojstvenog Boga koji je njegov izvor. Zajedništvo u koje smo utjelovljeni pruža nam moralnu svijest, cilj te niz normi koje formiraju život pojedinog vjernika, ne samo kao pojedinca već i kao dio tijela.
Nadalje, ova eklezijalna dimenzija moralne teologije također otkriva sastavnu vezu između vjere i moralnog života. Kod vjernika ne postoji razdvajanje vjere od života kojim živi, što je jasno izrečeno poslanici Rimljanima. Dobivanjem milosti po vjeri „Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom.“ (Rim 5,3-4)
„Biti svet“, a ne samo „biti dobar“
Poanta moralnog života kao takvog nije „biti dobar“, već „biti svet“. Bog svoju svetost vjernicima pokazuje kroz sakramente i vjernik raste u svetosti kroz djela milosrđa. Plodno tlo za ovakav dinamičan život jest Crkva.
Na ovu svetkovinu Presvetoga Trojstva slavimo Boga koji je unutar sebe odnos i koji se otkriva kroz tijelo Crkve koje je protkano odnosima. Kroz štovanje postajemo utjelovljeni u taj trojstveni život koji nama komunicira vlastitu svetost kako bismo i mi nosili znak trojstvenog Boga u vlastitim životima.
Beth Haile – Catholic Moral Theology
Prevela S.Š.
