Svakoga dana u našim medijima, napose kroz informativne programe, slušamo o nekom sudskom procesu. Slušamo o tužiteljima i tuženima, o sudcima i odvjetnicima, o svjedocima i tako dalje. U prve dvije rečenice evanđelja treće nedjelje došašća dominira riječ svjedok i svjedočenje. Tko je to svjedok? Koga bi mi, u slučaju potrebe izabrali za svjedoka? U kojem slučaju bih ja odlučio svjedočiti za drugoga? Budući da je širenje radosne vijesti izričito ovisilo o svjedocima – apostolima, taj pojam i danas zavrjeđuje našu pozornost.
Ivan Krstitelj primjerom nas uči kako svjedočiti
Ivan Krstitelj, sam za sebe kaže: Ja sam glas koji viče u pustinji – svjedoči. Vrijeme u kojem je živio Ivan Krstitelj, propovijedao i pozivao na obraćenje, te na pripremu za dolazak Mesije je izuzetno kompleksno vrijeme. Židovski narod je pod okupacijom rimske vlasti, glavari narodni i starješine nisu složni, javljaju se mnogi krivi učitelji i proroci. U takvom okruženju ni malo nije lako biti svjedok i naviještati dolazak Mesije Isusa Krista. Svećenici i leviti dolaze k Ivanu s pitanjem: Tko si ti? Naime, jedan dio židovskog naroda vjerovao je kako je upravo Ivan obećani Mesija, drugi su opet vjerovali kako je prorok Ilija ustao od mrtvih i slično. Ivan je osoba koja svjedoči pravu istinu: „on prizna; ne zanijeka nego prizna: Ja nisam Krist.“ Ivan Krstitelj je osoba koja svjedoči i čije je svjedočanstvo istinito. Upravo tim riječima završava i cijelo Ivanovo evanđelje: „Taj učenik za ovo svjedoči i ovo napisa. I znamo da je istinito svjedočanstvo njegovo.“ (usp. Iv 21,24) Ivan Krstitelj je preteča Isusa Krista, onaj koji naviješta Kristov dolazak.
Stoga u vremenu došašća, u kojem se nalazimo, Crkva pred nas stavlja lik Ivana Krstitelja, koji i nama danas svjedoči. Stoga nam se zapitati: mogu li ja danas čuti glas Ivana Krstitelja, koji viče u pustinji našega vremena? Lutamo li i mi danas tražeći odgovore na mjestima gdje ih ne možemo dobiti? Kakva svjedočanstva mi danas primamo, a kakva drugima dajemo? Pozvani smo svi zajedno naviještati i svjedočiti radosnu vijest – evanđelje. Ali ne kao lažni, nego pravi svjedoci, koji su se sami uvjerili u istinitost Onoga što/za koga svjedoče.
Biti svjedok
Da bismo mogli biti pravi, istinski svjedoci, moramo sami biti uvjereni. Moramo se sami osvjedočiti u istinitost onoga što smo primili, što nam je naviješteno. Samo ona osoba, koja je sama uvjerena može drugima vjerodostojno prenositi, biti svjedok. Tada iza te osobe ne stoje smo riječi, nego i djela, te čitav njezin život. Svjedočanstvo nas kršćana danas ne može, i ne smije biti samo na riječima nego prvenstveno djelima i životom. Sam Gospodin Isus Krist, sve što je govorio, potvrđivao je djelima i čudesima.
Za Isusa su njegovi suvremenici rekli: „Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti!“ (Mk 7,37) Jedino tako će naše svjedočanstvo biti vjerodostojno, budu li ga pratila naša djela i naš život. Vrijeme došašća, a onda i skoro božićno vrijeme, nije li vrijeme koje želimo osobito podijeliti i drugima: svojim bližnjima, obitelji i čovjeku u potrebi. Danas, kada nemamo vremena, odvajajući svoje vrijeme za drugoga, na izvrstan način svjedočimo da nam je bitan, važan. Često citirana izreka sv. Ivana Pavla II: „Suvremeni čovjek radije sluša svjedoke negoli učitelje, odnosno ako sluša učitelje, sluša ih jer su svjedoci“ (EN 41), danas je itekako suvremena. Pozvani smo svjedočiti radosna srca, dragovoljno.
Svjedočiti radosna srca
Vrijeme došašća, kao vrijeme priprave za naš radostan blagdan Božića prava je prilika za radosno svjedočenje. Čovjek kršćanin koji u Isusu Kristu prepoznaje svoga Spasitelja, koji dolazi na ovaj svijet da nas pozove na zajedništvo s njime, na obraćenje, radostan je čovjek. Danas čujmo poziv Ivanov: prihvatimo put obraćenja i zajedništva s Bogom i jednih s drugima. Naš hod prema Božiću, neka bude radosno iščekivanje Spasitelja, kojega želimo primiti i drugima svjedočiti. U prva dva čitanja ove nedjelje baš dominira poziv na radost. Knjiga proroka Izaije veli: „Radujem se u Gospodinu, radujem…“ (Iz 61,10). Opet, sveti Pavao u poslanicima Solunjanima piše: „Uvijek se radujete!“ (1 Sol 5,16).
Današnji čovjek, a osobito djeca i mladi, potrebni su radosnih svjedoka – učitelja vjere. U vremenu došašća imamo priliku da se iznova svi skupa ohrabrimo za svjedočenje, iščekujući onoga koji je jedini pravi svjedok vjere, Isusa Krista (usp. Otk 1,5). Treća nedjelja došašća još nosi naziv: „Dominica Gaudete“ ili „Radosna“ nedjelja. Prema tome, budimo radosni kršćani i svjedoci vjere.
vlč. Josip Ivešić – Žena vrsna
Foto: Pixabay
