Što je transrodna ideologija i koje posljedice djeca mogu imati zbog tzv. “tolerancije” koja prerasta u diktaturu znanstveno i iskustveno objašnjava jedna pedijatrica.
Čestitam, dobili ste dječaka! Čestitam, dobili ste djevojčicu!
Radim kao pedijatar gotovo 20 godina i ovim riječima započinju mnogi susreti s mojim pacijentima. Naša tijela određuju naš spol. Biološki spol se ne dodjeljuje. Spol je određen začećem u našoj DNK, utisnut u svaku stanicu našeg tijela. Ljudska je spolnost binarna – ili imaš zdrav Y – kromosom i razviješ se u muškarca ili ga nemaš i razviješ se u ženu. Postoji najmanje 6 500 genetičkih različitosti između muškarca i žene. Hormoni i operacije ne mogu i ne mijenjaju ovu činjenicu.
Identitet i poremećaji identiteta
Vidite, identitet nije s biološke već s psihološke strane. Identitet je povezan s razmišljanjima i osjećajima, a misli i osjećaji nisu čvrsto vezani uz biološku stranu. Naša razmišljanja i osjećaji mogu biti činjenično točni ili potpuno pogrešni. Na primjer, ako danas uđem u liječničku ordinaciju i kažem da sam Margaret Thatcher moj će mi liječnik reći da imam deluzijski poremećaj i propisat će mi antipsihotike.
Međutim, kad bih ušla u ordinaciju i rekla da sam muškarac, on bi mi čestitao i objasnio da sam transrodna. Kad bih rekla da razmišljam o samoubojstvu ili da se osjećam kao osoba s amputiranom nogom zarobljena u zdravom tijelu i kako želim operaciju amputacije, bio bi mi dijagnosticiran poremećaj identiteta tjelesnog integriteta. Međutim, kad bih došla kod tog istog liječnika tvrdeći da sam muškarac i kako mi je potrebna dvostruka mastektomija, on bi mi to i odobrio.
Prema većini vodećih liječničkih organizacija, ako želite odrezati zdravu ruku ili nogu, vi ste mentalno bolesni. Međutim, ako želite odrezati zdrave grudi ili spolni ud, smatraju vas transrodnim. Eto dokle ide transrodna ideologija!
Utjecaj okoline na razumijevanje spola
Budimo jasni, nitko se nije rodio kao transrodna osoba. Kad bi spolni identitet bio utisnut u mozak prije samog rođenja, identični bi blizanci imali isti spolni identitet u 100% slučajeva. Međutim, to nije tako. Imala sam jednog pacijenta, malog dječaka po imenu Andy koji se u razdoblju između 3. i 5. godine isključivo igrao s djevojčicama i ženskim igračkama. Počeo je govoriti kako je on djevojčica. Uputila sam Andyja i njegove roditelje terapeutu. Ponekad su uzročnici ovakvom ponašanju mentalna bolest roditelja ili zlostavljanje djeteta. No, još je češći uzrok djetetova pogrešna percepcija obiteljskih odnosa te pogrešno osobno uvjerenje.
Usred jednog od terapijskih susreta, Andy je spustio kamion, stisnuo lutkicu uza se i rekao: „Mama i tata, vi me ne volite kada sam dječak.“ Ono što je terapeut saznao jest da je Andy u 3. godini dobio sestru s posebnim potrebama. Njoj je bilo potrebno mnogo više roditeljske brige i pažnje. Andy je to pogrešno shvatio kao da mama i tata više vole djevojčice i da ako želi da ga oni ponovno vole, mora postati djevojčica. Kroz obiteljsku je terapiju Andy ozdravio. Danas bi se Andyjeve roditelje uvjerilo u nešto potpuno drugačije. Tvrdilo bi se da je Andy zapravo takav i da mu moraju promijeniti ime, omogućiti da se svi prema njemu odnose kao prema djevojčici ili da će u suprotnom dijete počiniti samoubojstvo. Za vrijeme Andyjevog puberteta, stručnjaci bi mu propisali blokatore pubertetskih simptoma tako da bi mogao nastaviti s pretvaranjem da je djevojčica.
Opasnosti terapije hormonima
Stručnjaci nas uvjeravaju kako nije važno što blokatori nisu nikada bili testirani kod biološki zdrave djece; kako nije važno to što upotreba blokatora za liječenje raka prostate kod muškaraca i ginekoloških problema kod žena uzrokuje probleme s pamćenjem. Prema njihovom mišljenju, nama ne trebaju testiranja i mi bismo odmah trebali obuzdati njihov razvoj ili će počiniti samoubojstvo.
Međutim, to nije istina. Kad umjesto toga afirmiramo biološki spol tijekom prirodnog razvoja puberteta, velika većina djece s pogrešnom percepcijom vlastitog spola ozdrave. Ipak, mi odabiremo kemijski kastrirati djecu s poremećajem pogrešne percepcije pomoću blokatora puberteta. S time trajno steriliziramo mnoge dodajući hormone suprotnog spola. Hormoni za promjenu spola su estrogen i testosteron. Oni kod male djece uzrokuju rizik od srčanih bolesti, moždanih udara, dijabetesa, raka, a upravo i od emocionalnih problema za koje stručnjaci tvrde da ih sprječavaju.
Još nešto – ako je djevojčica koja inzistira na tome da je muškarac na svakodnevnoj terapiji testosteronom tijekom godine dana, ona će zasigurno zatražiti obostranu mastektoniju s navršenih 16 godina.
Indoktrinacija djece – transrodna ideologija u školama
Zanemarimo naš stav i osvrnimo se na Američku pedijatrijsku akademiju koja svesrdno potiče pedijatre da upozore tinejdžere o opasnosti tetoviranja jer su tetovaže trajne i mogu uzrokovati kožna oštećenja. Međutim, ta ista Akademija u potpunosti podržava podvrgavanje djevojčica dvostrukoj mastektomij, čak i bez dopuštenja roditelja sve dok djevojčica inzistira da je muškarac i svakodnevno prima testosteron tijekom godine dana.
Budimo jasni, indoktrinirati svu djecu još od vrtića lažju da su možda zarobljeni u pogrešnom tijelu, ruši sami temelj dječjeg poimanja i shvaćanja svijeta. Ako djeca ne mogu vjerovati stvarnom izgledu svoga tijela, kome ili čemu mogu vjerovati? Transrodna ideologija u školama jest psihičko zlostavljanje koje često vodi do kemijskih kastracija, sterilizacija i osakaćivanja. Ako to nije zlostavljanje djece, što onda jest?
The Daily Signal
Prevela: LR
Foto: Pexels
