Nitko, osim bračnog para u suradnji s Bogom, ne treba planirati njihovu obitelj

Nakon preporuke liječnika da ne smiju imati više djece, oni su preispitali svoju savjest i otvorili se životu. Nitko, osim bračnog para u suradnji s Bogom, ne može o tome odlučivati.

53

Donosimo vam svjedočanstvo jednog bračnog para o tome kako je enciklika Humanae Vitae (Ljudski život, papa Pavao VI.) utjecala na njihove odluke o odgovornom roditeljstvu.

Odgovorno roditeljstvo, nadalje i u prvom redu, podrazumijeva i dublju vezu s tzv. objektivnim moralnim redom što ga je Bog ustanovio, a ispravna ga savjest istinito tumači. Ostvarivanje odgovornog roditeljstva uključuje, dakle, i to da bračni drugovi u potpunosti priznaju vlastite dužnosti prema Bogu, prema samima sebi, prema obitelji i ljudskom društvu, u ispravnom redoslijedu vrednota. (iz enciklike Humanae Vitae)

Padala sam i budila se iz nesvijesti u vozilu hitne pomoći. Nisam imala mnogo vremena za prisjećanja, već mi je u mislima samo bilo: “Molim te, Bože, ne smijem umrijeti. Ne želim da moji mali dječaci odrastaju bez mame.” Imala sam unutarnje krvarenje – komplikacija nakon operacije vanmaterične trudnoće od prije dva tjedna, i brzo sam postajala sve slabija i slabija. Kasnije, kada sam se probudila u sobi intenzivne njege, bila sam zahvalna što sam živa.

Ne biste trebali imati više djece

“Ne biste trebali imati više djece.” Ove riječi, koje su bile grube, na početku smo prihvatili kao istinite. Mogla sam biološki imati još djece, ali nakon dvije vanmaterične trudnoće i komplikacija uslijed jedne od operacija, rečeno nam je da moramo ograničiti svoju obitelj na tri dječaka. Jedan od liječnika mi je predložio da počnem uzimati hormonsku kontracepciju. Kasnije me i savjetovao da podvežem preostali jajovod. On nije bio jedini koji mi je naredio da ne smijem više rađati. Dobronamjerna rodbina i prijatelji su se osjećali dužni reći nam da ne bismo trebali opet zatrudnjeti. “Ne želiš biti neodgovorna, zar ne?”

… podrazumijeva i dublju vezu s tzv. objektivnim moralnim redom što ga je Bog ustanovio… (iz enciklike Humanae Vitae)

Svi su bili zabrinuti više za moje tjelesno zdravlje, nego za duhovno

Dok smo razgovarali i s liječnicima i s dobronamjernom rodbinom i prijateljima, postalo je očito da su bili zabrinuti samo za moje tjelesno zdravlje. Većina se jako malo, ili uopće nije, brinula za moje/naše duhovno dobro. I tih prvih nekoliko tjedana nakon moje operacije, osjećali smo da trebamo slušati “naredbe liječnika”.

Međutim, kako su mjeseci prolazili, snaga mi se počela vraćati. Nastavili smo koristiti PPO (Prirodno planiranje obitelji) na najoprezniji način, često dodajući dan ili dva više zbog dodatne sigurnosti. Godinu dana kasnije, s teškoćom u srcu, razmišljala sam o budućnosti i o činjenici da nećemo imati više djece. Pitala sam se zove li nas Bog da aktivno pokušamo opet raditi na trudnoći. Razgovarala sam s mužem o tome, a zatim smo iskazali svoju zabrinutost našem duhovniku objasnivši mu da nam je liječnik rekao kako ne bismo trebali imati više djece.

Odluka koju trebate donijeti vas dvoje u suradnji s Bogom

“Ivane i Ela,” rekao je, “to je odluka koju trebate donijeti vas dvoje s Bogom.” Potaknuo nas je da molimo na tu nakanu i preporučio da odemo razgovarati s pravovjernim katoličkim liječnikom. Poznavali smo jednu katoličku liječnicu preko susjedne zajednice obitelji. Nakon što je pregledala moje nalaze odgovorila nam je da možemo pokušati ponovno raditi na trudnoći, ali da bi me trebalo pažljivo pratiti u prvim tjednima kako bi se utvrdilo da nije još jedna vanmaterična trudnoća.

… a ispravna ga savjest istinito tumači. (iz enciklike Humanae Vitae)

Duboko smo čeznuli za još jednim djetetom, ali nismo htjeli biti neodgovorni

Sljedećih nekoliko mjeseci molili smo zajedno. Duboko smo čeznuli za još jednim djetetom, ali nismo htjeli biti nemarni ili neodgovorni. Nakon mnogo molitve, razmatranja i vaganja svih rizika, odlučili smo početi aktivno raditi na tome da ostanem trudna.

Ostvarivanje odgovornog roditeljstva uključuje, dakle, i to da bračni drugovi u potpunosti priznaju vlastite dužnosti (…), u ispravnom redoslijedu vrednota. (iz enciklike Humanae Vitae)

Nakon godinu dana još uvijek se nije ostvarila trudnoća. Bili smo mirni u svojoj odluci da želimo još jedno dijete. Iako razočarani, vjerovali smo da Bog zna što radi. Naposljetku smo prestali pratiti plodne dane. Prošlo je još osam ciklusa bez trudnoće i ja sam počela prodavati većinu dječjeg namještaja kojeg smo imali. Nekoliko tjedana kasnije sinulo mi je da već šest tjedana nisam imala mjesečnicu. Sljedećeg jutra sam izmjerila temperaturu i bila je povišena. Nakon što nam je 18 mjeseci govorio ne, Bog je rekao da i blagoslovio nas još jednom vječnom dušom. Bila sam oduševljena što je započeo još jedan život, plod naše ljubavi, i što će biti nježno zaštićen u mojoj utrobi.

Govorili su da smo “neodgovorni” i “sebični” te da patim jer sam to sama i tražila

S blagoslovom je, međutim, uskoro došla i iznimna patnja. Počela sam imati iscrpljujuće migrenske glavobolje. Nekim danima nisam mogla ni ustati iz kreveta. Ipak, od fizičke boli gora je bila emocionalna patnja. Liječnici, dobronamjerni prijatelji i rodbina su nam govorili da smo “neodgovorni” i “sebični” te da sam patnju koju prolazim sama i tražila.

S 30 tjedana naša nerođena beba je imala 2700 grama, a ja sam već dobila 23 kilograma. Ovo možda ne zvuči mnogo, ali sa svojim opsegom od 145 cm ovo je značilo da nisam mogla voziti. Sjedalo smo morali pomaknuti toliko unatrag kako bi stao moj veliki trbuh da uopće nisam mogla nogama dohvatiti papučice. Zadnjih 6 tjedana trudnoće nisam mogla hodati.

Naš sin Adam se rodio 8 tjedana kasnije sa skoro 4500 grama. Pro-life katolički liječnik, koji je porodio Adama carskim rezom, mi je rekao da bi jednog dana mogli pokušati ponovo začeti, ali da bi opet trebali pažljivo pratiti trudnoću. Tri godine kasnije začet je naš najmlađi sin, Paul, nakon samo jednog mjeseca pokušavanja i rodio se točno dva dana prije mog 40. rođendana.

… u potpunosti priznaju vlastite dužnosti prema Bogu, prema samima sebi, prema obitelji i ljudskom društvu… (iz enciklike Humanae Vitae)

Koristeći PPO, dugoročno smo mogli izbjeći trudnoću, no poslušali smo srce i odgovorili Božjem pozivu

Riječi pape Pavla VI. u enciklici Humanae Vitae hrabro proglašavaju istinu o odgovornom roditeljstvu. Odluka izbjegavati trudnoću ili imati još djece ostaje odluka između bračnog para i Boga. Nitko drugi nema pravo donijeti tako važnu i životnu odluku jer nitko drugi neće morati živjeti s radosnim ili teškim posljedicama te odluke, niti će itko drugi morati stati pred Boga i objasniti Mu svoj čin.

Iako smo mogli, koristeći PPO, dugoročno izbjeći trudnoću i ograničiti našu obitelj na tri sina, odlučili smo slušati svoja srca, odgovoriti Božjem pozivu i tražiti još djece. Kada promislim da su naša dva najmlađa sina (sada 19. i 22. godine) mogla ne biti živa ovdje danas, bude mi teško u srcu. Obojica su jedinstveni, talentirani i predivni ljudi koji su već toliko puno dali našoj obitelji i društvu. Zahvalna sam Bogu i blaženom papi Pavlu VI. jer ne mogu zamisliti našu obitelj i naš svijet bez njih.


Ellen Gable Hrkach – Catholicmom.com 

Prevela: Petra Zelić
Foto: Pexels.com

Pročitajte više na temu prirodnog planiranja obitelji:

Print Friendly, PDF & Email
In this article