Ponekad se radi samo o razini našega stresa. Svi znamo da pod stresom imamo manje strpljenja. No često naše misli i stavovi oblikuju naše tumačenje i prihvaćanje situacije. Stoga, kada neki roditelj možda mirnim dostojanstvom i znatiželjom reagira na djetetov bezobrazluk, nekome drugome će to biti okidač za pretpostavku da se prkos mora iskorijeniti. Ima li djetinjstvo veze s roditeljstvom?
Uvjerenja se često oblikuju još u djetinjstvu
Obično ni ne primjećujemo ovakva uvjerenja koja su zapravo podsvjesna i često su oblikovana tijekom ranog djetinjstva. Na primjer, ako su naši roditelji grubo reagirali kad bismo bili uznemireni, vjerojatno smo zaključili da je uzrujavanje stanje uzbune te se sukobljavamo ili bježimo kada vidimo svoje dijete uzrujano. U čemu je kvaka? Kada se sukobljavamo, naše nam dijete djeluje kao neprijatelj.
Ako se prema nama nisu odnosili s poštovanjem dok smo bili djeca, vjerojatno ćemo odrasti u ljude koje druge doživljavaju kao da nas ne poštuju. To će biti okidač našoj ljutnji čak i ako nas trogodišnjak u najneznatnijoj mjeri ne poštuje.
Ako smo kroz svoje djetinjstvo zaključili da jednostavno nismo dovoljno dobri takvi kakvi jesmo, vjerojatno ćemo postaviti nerealno visoke standarde i mučiti se samokritiziranjem. Što je još gore, perfekcionizam uvijek sabotira bezuvjetnu ljubav koja je našoj djeci potrebna, a oni uvijek osjete ako ih ne prihvaćamo onakve kakvima jesu.
Ako su nas vršnjaci zlostavljali ili smo bili društveno izolirani, vjerojatno će naš okidač biti trenutak kada naše dijete ima problema u društvu što nam onda dodatno otežava konstruktivnu pomoć koju bismo mu pružili.
Imamo li svi okidače?
Svi sigurno imamo svoje okidače osim ako nismo mnogo izgrađivali vlastiti karakter. Bez obzira koliko su nam naši roditelji pružili ljubavi i bili na raspolaganju, većina nas je donijela zaključke temeljene na iskustvu iz djetinjstva koje nam ne ide u prilog. Sigurno je bilo trenutaka kada ste iskusili nešto što je za vas bilo previše za nositi. Upravo zbog toga vaš mozak nije mogao objasniti takvo iskustvo na način na koji inače tumačimo ono što doživimo – uklapanjem sjećanja u neurološku mrežu koja pohranjuje slična sjećanja. Obično kada analiziramo osjećaje, što se događa tijekom spavanja, osjećaji koji su s njima povezani bivaju uklonjeni. Zbog toga nam nakon dobroga sna, određena situacija više ne djeluje uznemiravajuće.
Sjećanja koje mozak ne procesira
No, svaki put kada je određeno sjećanje bilo toliko uznemiravajuće da ga mozak nije uspio procesirati kao i ostale, sjećanje se pohranilo bez objašnjenja zajedno sa svim osjećajima koje smo u tom trenutku proživjeli. Zbog toga smo u trenucima kada doživimo nešto slično tome (možda ne u stvarnom obliku već onako kako se tada osjećamo) odjednom preplavljeni pretjeranim osjećajima. Ti osjećaji ne proizlaze iz postojeće situacije, oni su pohranjeni iz ranijeg sjećanja koje nije procesirano, a potaknuti su trenutnim iskustvom.
Vaša psiha to radi iz određenog razloga. Ako ste u djetinjstvu imali loš susret sa zmijom, vjerojatno ćete kasnije u životu izbjeći takve situacije ako se sjetite tog iskustva prožetog onim početnim strahom. Stoga, postoje primjeri kada je neki blaži oblik PTSP-a ključan za preživljavanje.
Prtljaga puna emocija
Međutim, ovo ne djeluje uspješno ako smo iskusili ponižavanje u školi jer vas može obuzeti trema uslijed govora pred kolegama. Može vam zaista zasmetati ako su vas strašili, vikali na vas ili vas tukli. Ako su takva sjećanja pohranjena bez objašnjenja, tada u trenucima kada vaše dijete na vas viče ili vas udara, ona potiču osjećaje straha i mučenja iz vremena djetinjstva. Ne možete jasno razmišljati. Smrznete se, verbalno ili psihički izgubite kontrolu.
Većina nas ima neke neprocesirane osjećaje iz djetinjstva što zapravo znači da cijeli život nosimo prtljagu punu emocija. Ova prtljaga koje nismo svjesni neminovno će biti naši okidači tijekom života. Ona nas vrača točno u podsvijest što znači da govorimo i činimo ono što nikad ne bismo pri punoj svijesti i razumu. Zbog toga što su ovo iskustva iz našeg djetinjstva, naša djeca imaju nezgodnu vještinu da budu naši okidači. Srećom, možemo izliječiti te iste okidače.
Dr. Laura Markham – Aha! Parenting
Prevela: LR
Foto: Pixabay
