U jučerašnjem tekstu vidjeli smo što se događalo u dvorani Posljednje večere, a danas promatramo Krista koji će podnijeti muku na drvu križa za nas. Vjerojatno ste se ponekad pitali zašto je Krist uopće morao patiti, zašto je morao tako skončati. Pokušat ću to objasniti na jednostavan način kako biste što lakše razumjeli.
Zašto je Isus patio kao čovjek?
Adam je zgriješio protiv Boga, konačni čovjek zgriješio je protiv beskonačnog Boga. Znamo iz iskustva kako nije jednako uvrijediti susjeda ili predsjednika države. Ukoliko uvrijedimo predsjednika, platiti ćemo veću kaznu negoli da smo uvrijedili susjeda, samo zato jer predsjednička dužnost ima veću čast. Tako je uvreda Bogu najgora moguća uvreda koju čovjek može nanijeti i ona sa sobom nosi neizmjeran dug. Možete se pitati zašto svi patimo, ako je samo Adam zgriješio, ali Adam je bio predstavnik čitavoga čovječanstva. Lakše ćemo razumjeti ako uzmemo u obzir 1991. godinu. Kada je Hrvatska ušla u rat, nije svatko od nas to odlučio ponaosob, nego je predsjednik odlučio za sve nas, jer je on predstavnik svih nas. Na jednak način je Adam bio predstavnik čitavoga čovječanstva, a njegov grijeh, grijeh svih nas.
Tako sad imamo beskonačnu uvredu nanesenu Bogu koju čovjek ne može platiti jer je on konačan, stoga nema mogućnost isplatiti beskonačni dug koji je stekao grijehom. Jedini koji je mogao platiti tu cijenu jest Bog jer je On beskonačan, ali nije imalo smisla da pati samo kao Bog jer nije Bog zgriješio, nego čovjek. To je razlog zašto je Isus Krist patio kao Bog i kao čovjek, platio je cijenu našega grijeha, jer mi nismo bili u stanju vratiti prouzročeni dug.
Uronite u misterij posljednjih trenutaka Isusova života
Kada smo razriješili pitanje zašto je morao patiti, sada želimo razriješiti misterij posljednjih trenutaka Isusova života. Ostavili smo jučer nedovršenim naše istraživanje o tome zašto je Krist prekinuo slavlje pashalne večere te pitanje što se događa s posljednjom čašom koju Krist spominje u Getsemaniju. Neću se previše zaustavljati na temama Kristova suđenja jer smo to prošle godine obradili, a ove godine dolazimo do toga da pronalazimo Krista raspetoga u povezanosti s euharistijskim slavljem.
Ispijena je četvrta čaša
Krist je završio na križu, ostavljen gotovo od svih, ostalo je tek nekoliko trenutaka do njegove smrti i On traži piti. Vojnici koji su oko njega stajali nataknuli su spužvu punu kiseloga vina na izopovu trsku (Iv 19,29). U hrvatskome prijevodu stoji kako je upotrijebljen ocat, ali ako pogledamo u grčki izvornik, vidjet ćemo kako se radi o kiselome vinu. Zašto nam je bitno prepoznati ovdje kako se radi o vinu? Zato što u ovome trenutku Krist pije posljednju čašu koju je obećao piti za vrijeme Posljednje večere (Mt 22,29). Kristovo kraljevstvo je došlo, ostvarila se njegova vladavina, ovo je sada njegov čas u kojemu je iskazao svu vlast i moć (Iv 12,27-30).
Druga važna stvar koju trebamo prepoznati jest izopova trska na koju je spužva bila nataknuta. Ako ste ikada čitali izvještaj o Pashi iz knjige Izlaska, onda ste mogli primijetiti kako je upravo izopova trska korištena za označavanje dovrataka kuća u kojima su prebivali Izraelci (Izl 12,22). Posljednja, ali ne manje bitna stvar za uočiti jest ona o Kristovoj haljini koja je bila cijela. Onoga trenutka kada je Kajfa razderao svoju haljinu (Mt 26,65) prestalo je njegovo svećenstvo, dok je Kristova haljina (ista riječ je upotrijebljena za svećeničku haljinu i Kristovu) ostala čitava sve do posljednjeg trenutka (Iv 19,24) te ona označava njegovo svećeništvo, zapravo je On jedini veliki svećenik te je mogao prinijeti žrtvu. Ako ste mislili kako su sve ovo slučajnosti, sada se možete uvjeriti kako se zaista Stari zavjet u Novome otkriva, dok se Novi u Starome skriva.
Zašto je Isus započeo Večerom, a završio na drvu križa?
Krist je započeo svoju otkupiteljsku žrtvu u dvorani Posljednje večere, a završio ju je na drvu križa. Papa Benedikt će to lijepo reći: Smrt bi bez neizmjernog čina ljubavi Večere bila prazna, bez smisla; Večera bi bez konkretnog ostvarenja anticipirane smrti bila gesta bez stvarnosti. Večera i Križ zajedno su jedincati i nerazdjeljivi izvor euharistije: euharistija ne izvire iz izdvojene Večere – izvire iz ovog jedinstva Večere-Križa, kako nam pokazuje sv. Ivan u svojoj velikoj slici jedinstva Isusa, Crkve i sakramenata: iz probodenog Gospodinovog boka “poteče krv i voda” (Iv 19,34) – krštenje i euharistija, Crkva, Nova Eva.
Sada kad vidimo izbliza kako otajstvo Euharistije proizlazi iz žrtve križa mi zaista nemamo druge mogućnosti, nego se hraniti tim Tijelom Kristovim kako bismo imali život u sebi (Iv 6,53).
Svaka Euharistija je proslava i obnova novoga Saveza između nas i Boga
Kao što je proslava Pashe bila znak saveza između Izraelaca i Boga, tako je svaka Euharistija proslava i obnova novoga Saveza između nas i Boga. Po Euharistiji mi ulazimo u obiteljsko zajedništvo s Bogom, po Krvi i Tijelu Kristovu mi imamo božanski život u sebi i možemo pristupiti Ocu. Sv. Ivan Fisher će reći: Pred prijestoljem nebeskoga Oca Krist je prikazao neizmjerno vrijednu krv, koju je sedam puta prolijevao za sve ljude podložne grijehu. Ta je žrtva Bogu tako draga i ugodna da nam se odmah smiluje čim je pogleda i odmah je prema svima koji se iskreno kaju blag i milosrdan. I tako uvijek: ne prikazuje se na našu sreću jednom na godinu kao što je to bilo kod Židova, nego svakoga dana, čak i svakoga sata i časa, da bismo uvijek imali utjehu i sigurno utočište.
Krist je poništio Adamovo djelo žrtvom na križu, ali potpuno otkupljenje će se dogoditi tek s uskrsnućem (Rim 4,25). Ostanite strpljivi kako bismo sutra zajedno prošli otajstvo uskrsnuća te spremni dočekali vazmeno bdijenje. Samo s poznavanjem Vazmenoga trodnevlja možemo s punim srcem ući u otajstvo Euharistije. Danas smo vidjeli kako je Kristova žrtva predviđena još u Pashi Staroga zavjeta, a sada je ispunjena, dobila je svoj puni smisao. Zaista, Krist nije dokinuo Zakon, On ga je na najsavršeniji način ispunio i dao nama život.
fra Vinko Brković – Žena vrsna
Foto: TeiTo
