Slušam
Sef 3,14-15
Klikći od radosti, Kćeri sionska, viči od veselja, Izraele!
Veseli se i raduj se iz sveg srca,
Kćeri jeruzalemska!
Gospodin te riješio tvoje osude,
neprijatelje tvoje uklonio!
Gospodin, kralj Izraelov, u sredini je tvojoj!
Ne boj se više zla!
Riječ Gospodnja.
Ps 145,2-11
Svaki ću dan tebe slaviti,
ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka.
Velik je Gospodin i svake hvale dostojan,
nedokučiva je veličina njegova!
Naraštaj naraštaju kazuje djela tvoja
i silu tvoju naviješta.
Govore o blistavoj slavi tvoga veličanstva
i čudesa tvoja objavljuju.
Kazuju strahovitu silu djela tvojih,
veličinu tvoju pripovijedaju.
Razglašuju spomen velike dobrote tvoje
i pravednosti tvojoj kliču.
Milostiv je Gospodin i milosrdan,
spor na srdžbu, bogat dobrotom.
Gospodin je dobar svima,
milosrdan svim djelima svojim.
Nek te slave, Gospodine, sva djela tvoja
i tvoji sveti nek te blagoslivlju!
Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva,
neka o sili tvojoj govore.
Lk 17, 11-19
Dok je Isus putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: »Isuse, Učitelju, smiluj nam se!« Kad ih Isus ugleda, reče im: »Idite, pokažite se svećenicima!« I dok su išli, očistiše se. Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. Nato Isus primijeti: »Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?« A njemu reče: »Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!«
Riječ Gospodnja.
Razmišljam
Kada bih zaista poznavala veličinu onoga što je Krist za mene učinio, klicala bih od radosti u svakom trenutku. Moj bi život bio Marijin ‘Veliča’. Silno bi me bolio svaki vlastiti grijeh. Hrabrije bih se opirala napastima. Prkosila bih im. Ne bih ih se bojala jer bih znala da je tu. U meni. Ta jutros sam ga blagovala. I pružila mu utočište u bijednoj štalici svog srca. Gdje je ta radost? Kako to da mi je svakodnevica otima? Ima li u meni doista vjere koliko je i zrno gorušice? Ili sam pak poput ovih, nezahvalnih gubavaca? Stalno tražim od Boga nešto jer znam da je Bog, da me voli i da mi može to pružiti, ali kada mi zaista to i udijeli – zaboravim ga. Jer zapravo, duboko u sebi, ipak moja vjera nije snažna. Da je, svaki moj udisaj bio bi mi čudo kojem se ne bih mogla načuditi. Da je, zahvaljivala bih na svakom koraku. A što činim?
Djelujem
Danas te molim, kršćanine, pronađi u danu 3 stvari za koje ćeš zahvaliti. Za koje ćeš se potruditi iz petnih žila srcu objasniti da su ništa doli milost Božja. Prepoznaj Ga. Traži ga svim srcem svojim, svim umom svojim, svom dušom svojom. On je tu. Kuca ti na vrata. Budi te i zove u nove avanture. Svoje snage danas upregni da Ga pronađeš u svom životu. Kada ustaneš, zapitaj se što li ti je danas pripremio. I svaki događaj tako promatraj. Da ti je darovan. Baš danas. Možda će ti odmah biti jasno. Možda ćeš na koljenima saznati. U svakom slučaju, vjerojatno ćeš se iznenaditi. I ne bi ti, s takvim pogledom na stvari, trebalo biti teško uvečer pronaći te tri stvari na kojima si zahvalan. Možda se nećeš niti moći odlučiti samo za tri. Ako ne pokušaš, nećeš nikada saznati.
Lea Potočar – Žena vrsna
Foto: Aaron Burden – Unsplash
