Iako smo svetkovinu Božića proslavili prije nekoliko dana, liturgijsko božićno vrijeme i dalje traje. To je pomalo suprotno od onoga što konkretno doživljavamo u stvarnosti. Sjetimo se da su se naše ulice i trgovi počeli ukrašavati već na početku adventa, a na televiziji i radiju već su prije Božića svirale božićne pjesme i stvarao se božićni ugođaj. Liturgija Crkve čini suprotno. Ona zna što je priprema, a što je slavlje. Upravo zbog toga postoji božićno vrijeme koje traje do nedjelje krštenja Gospodinovog. Tim božićnim vremenom želi se pozvati vjernike da razmatraju važnost Kristova rođenja i dopuste da ih to rođenje iznutra preobražava. Zapravo kršćanin ne želi Božić samo slaviti, nego ga svakodnevno živjeti oslanjajući se na Boga koji se rodio da bi uvijek bio s nama.
Pomoć da dublje meditiramo i razmatramo Isusovo rođenje svakako mogu biti i jaslice. Duhovni pisci znali su kroz povijest određenim figurama iz jaslica pridavati neke važne duhovne vrijednosti koje su pozivale da ih se prihvati i živi. Tako ćemo se i mi sada pokušati zadržati na likovima iz jaslica i gledati što nam oni poručuju.
Vol i magarac uče nas strpljivosti, dobrohotnosti, radišnosti, smirenosti i radosti
Započnimo od vola. Njegova se figura vezuje uz mir. Vol je strpljiv, dobrohotan i smiren. Legenda kaže da je vol grijao maloga Isusa svojim dahom. Mir je ono što nas istinski grije i daje sigurnost, ali vol ima još jednu lijepu karakteristiku: radišan je. Ne buni se protiv jarma, vuče natovarena kola i poslušan je svome gazdi. Usudimo se pitati: što bismo mogli naučiti od vola? Možda da budemo mirotvorci i radišni.
Figura magarca vezuje se uz radost. Mi obično kažemo da je magarac glupa i tvrdoglava životinja, ali on ima jednu lijepu karakteristiku: zadovoljava se malim i zna se radovati svakoj maloj pažnji. Magarac je u betlehemskoj štali imao nekoga tko mu je podario radost: imao je Isusa. Što možemo naučiti od magarca? Možda da znamo cijeniti i male radosti koje nam stvaraju drugi, ali da i mi budemo spremni darovati radost drugima.
Ovce nas uče povjerenju, a pastiri staloženosti i sabranosti
Jaslice su nezamislive bez ovaca i pastira. Ovca se u biblijskom tumačenju uvijek vezivala uz povjerenje jer ona ide za glasom svoga pastira, slijedi ga, ima povjerenja u njega. Svjesna je da joj pastir pruža zaštitu i pomoć te da je bez njega izložena opasnostima. Što možemo naučiti od ovce? Možda da imamo više povjerenja u našeg dobrog Pastira, ali i ljude te da pazimo da ne izigramo tuđe povjerenje.
Figura pastira vezuje se uz staloženost i sabranost. Pastiri imaju tešku zadaću – čuvati ovce od zvijeri. Trebaju biti budni i sabrani, ali i hrabri da se suprostave svakome tko želi nauditi njihovom blagu. Sigurno bismo od njih mogli naučiti kako biti staložen i sabran u svom poslanju, u svom poslu. Uče nas da ne smijemo zaboraviti na osobnu odgovornost i radišnost jer ono što je nama povjereno ne može učiniti netko drugi. Pastiri imaju još jednu važnu zadaću, a to je da raznose glas o Kristovom rođenju. Njih je rođenje maloga Isusa toliko oduševilo da su slavili Boga zajedno s anđelima i pronosili glas: Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim.
Neka i nas ovo razmišljanje o jaslicama ohrabri, razveseli i učini svjedocima Božje blizine koju želimo živjeti i svjedočiti svakodnevno.
vlč. Domagoj Matošević – Žena vrsna
Foto: Myriams Fotos – Pixabay
Uz životinje i pastire, u seriji članaka: Likovi iz božićnih jaslica i niz njihovih životnih lekcija pročitajte čemu nas mogu naučiti i drugi likovi iz božićnog prikaza.
