Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, 15. kolovoza, zapovjedni je blagdan.
Drugim riječima, katolici su obavezni sudjelovati na misi bdijenja (večer prije) ili na sam dan. Umjesto da se usredotočimo na „obavezno“, na ono što je napisano u zakonskoj odredbi kanonskog zakona (1246 i 1247) i što podupire Hrvatska biskupska konferencija, možda bismo se radije trebali usredotočiti na vjerske razloge koji se nalaze u pozadini ove obveze.
Dogma uznesenja BDM je nepogrešiva
Blažena Djevica Marija majka je Gospodina Isusa Krista i kao takva posjeduje naziv i identitet „Majke Božje“. U povijesti Crkve Marija je uživala jedinstveno počasno mjesto i istaknuta je u zajedništvu svetih. Odabrana od Boga da bude majka njegovom jedinorođenom Sinu, Marija je „bezgrješno začeta“, odnosno začeta je u majčinoj utrobi bez mrlje istočnoga grijeha i „milosti puna“, kao što je anđeo Gabrijel navijestio kada je ona zauzvrat začela Gospodina Isusa (usp. Lk 1,28).
Također, zbog njezine jedinstvene i privilegirane povezanosti s Gospodinom Isusom Kristom uznesena je tijelom i dušom u nebo kada joj je život na zemlji došao kraju. Ova dva blisko povezana vjerska uvjerenja konačno svečano proglašena i otad držana od strane crkve – Bezgrješno Začeće i Uznesenje – razumljivo zaslužuju posebno crkveno prepoznavanje i održavanje, stoga, oba ova dana su zapovjedani blagdani, 8. prosinac i 15. kolovoz.
Doktrinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo definirao je i proglasio „božanski otkrivenom dogmom“ (tj. nepogrešivom i izvan svake sumnje) papa Pio XII. u svojoj apostolskoj konstituciji iz 1950. godine, Munificentissimus Deus (1. studenog 1950.)
Marija nije uzašla na Nebo vlastitom snagom, uznesena je
Je li Marija zapravo umrla? Ni Pisma ni crkvena tradicija, uključujući izjavu pape Pia XII. nigdje jasno ne daju odgovor na to pitanje. Iako, stoljećima su mnogi sveci i katolički teolozi vjerovali da je zapravo umrla, ali ne zbog bilo kakvog iskonskog ili ljudskog grijeha – od čega je bila jedinstveno pošteđena – već u skladu s iskustvom njezina Sina Isusa, koji je i sam umro. Papa sv. Ivan Pavao II. objasnio je da „s obzirom da je Krist umro, bilo bi teško održati suprotno uvjerenje za njegovu Majku… Majka nije iznad Sina koji se podvrgao smrti.“ (Generalna audijencija, 25. lipanj 1997. 2-3)
Što znači „uznesenje“? Najjednostavnije rečeno – a stvarnost je sve samo ne jednostavna za razumjeti sama po sebi – „Bezgrešna Majka Božja, vazda Djevica Marija, završavajući zemaljski životni tijek uzeta je dušom i tijelom u nebesku slavu.“ (Papa Pio XII., Munificentissimus Deus, 44). Važno je napomenuti da, suprotno od njezinog Sina Isusa, crkveno učenje ne koristi termin „uskrsnuće“ ili „uzašašće“ za objasniti ili opisati Marijino „uznesenje“. Ona nije „ustala od mrtvih“ ili „vraćena u život“ na zemlji niti je „uzašla na nebo svojom vlastitom snagom“. Marija je „uznesena na nebo, tijelom i dušom“ od Boga na kraju njezina zemaljskog života.
Blagdan Marijina uznesenja ima čvrste temelje kroz crkvenu povijest
Možemo li doktrinu Uznesenja Blažene Djevice Marije pronaći u Pismima? Da i ne. U Bibliji ne postoje određeni tekstovi koji točno govore o Marijinom uznesenju, ali postoje presedani za „uznesenje“ koje pronalazimo u slučaju starozavjetnog patrijarha Enoha i proroka Ilije, obojica sveci u povijesti Izraela koji su od Boga uzeti u nebo.
Proučavajući Marijinu jedinstvenu ulogu u povijesti spasenja i njezino savršeno jedinstvo sa Sinom, rana Crkva zauzela se za njezino Uznesenje u vjeri da je na kraju podijelila njegovu slavu. Na kraju krajeva, ona je bila prisutna pri njegovu utjelovljenju i rođenju, zajedno s Josipom u hramu u Jeruzalemu, tijekom njegova „skrivenog života“, na prvom čudu u Kani, u značajnim trenucima njegova javnog djelovanja, bila je prisutna pri njegovu raspeću i povjerena ljubljenom učeniku Ivanu, prisutna i u počecima Crkve. Ona zaista može za Isusa reći: „Ovo je moje tijelo, ovo je moja krv.“
Učitelji Pisma tijekom stoljeća su također isticali razne teme u Bibliji koje podupiru vjerovanje Crkve u Marijino Uznesenje. Velika djela kršćanske umjetnosti prikazuju Marijinu smrt ili „usnuće“, ali i to kako je uzeta na nebo tijelom i dušom. Vjera u Marijino uznesenje ima čvrste temelje kroz crkvenu povijest.
Marijino uznesenje predviđa naše konačno zajedništvo s Kristom
Katekizam katoličke crkve (KKC) kaže:
„Na kraju je neokaljana Djevica, sačuvana slobodnom od svake ljage istočnoga grijeha, pošto je dovršila tijek zemaljskog života, tijelom i dušom bila uznesena u nebesku slavu;
Gospodin ju je pak uzvisio kao kraljicu sviju, da bude potpunije suobličena sa svojim Sinom, Gospodarem gospodarâ i pobjednikom nad grijehom i smrću. Uznesenje Blažene Djevice posebno je sudioništvo u uskrsnuću njezina Sina i anticipacija uskrsnuća drugih kršćana.“ (KKC 966)
Marijino uznesenje je primjer za sve kršćane
Drugi vatikanski koncil nas podsjeća:
„Blažena je Djevica darom i ulogom božanskog materinstva, koje je sjedinjuje sa Sinom Otkupiteljem i svojim osobitim milostima i ulogama tijesno spojena i s Crkvom: Bogorodica je tip Crkve, kako je učio već sv. Ambrozije, tj. „u redu vjere, ljubavi i savršenog sjedinjenja s Kristom“. Jer u misteriju Crkve, koja se također s pravom naziva majkom i djevicom, Blažena Djevica Marija je išla naprijed dajući odlično i osobito primjer i djevice i majke.“ (Dogmatska konstitucija o Crkvi, Lumen Gentium, 63)
Marijino uznesenje primjer je i učitelj molitve
U svojoj apostolskoj enciklici Marialis Cultus blaženi papa Pavao VI. primjećuje:
„Posljednji opis Marijina života prikazuje je u molitvi. Apostoli „bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom.“ (Dj 1,14) Ovdje vidimo molitvenu prisutnost Marije u ranoj Crkvi i u Crkvi kroz sva vremena, jer, uznesena na nebo, nije napustila svoje poslanje posredništva i spasenja.“ (Papa Pavao VI., Enciklika o ispravnom štovanju Blažene Djevice Marije, Marialis Cultus, 2. veljače 1974., 19)
Marijino uznesenje uči nas povjerenju i nadi
Sveti papa Ivan Pavao II. govorio je:
„Kako biste uspjeli u svojim namjerama, uvijek se povjeravajte Blaženoj Djevici Mariji, ali posebno u trenucima poteškoća i tame. Od Marije se učimo predati Božjoj volji u svim stvarima. Od Marije učimo vjerovati čak i kad se čini da nema nade. Od Marije učimo voljeti Krista, njezina Sina i Božjega Sina… Nauči od nje uvijek biti vjeran, vjerovati da će se Božja riječ za tebe ostvariti i da uz Boga, ništa nije nemoguće.“ (Papa Ivan Pavao II., Propovijed u Washingtonu, 6. listopad 1979.)
Marijino uznesenje pokazuje nam našu sudbinu u Kristu
Sveti papa Ivan Pavao II. je rekao:
„U njoj, uznesenoj na nebo, vidimo vječnu sudbinu koja nas čeka iznad otajstva smrti: sudbinu potpune radosti u božanskoj slavi. Ova nadnaravna vizija održava naše svakodnevno hodočašće. Marija uči o životu. Gledajući u nju bolje razumijemo relativnu vrijednost zemaljske veličine i potpuni smisao kršćanskog poziva.“ (Papa Ivan Pavao II., Propovijed u bazilici sv. Petra, Rim, 15. kolovoz 1997.)
Marijino uznesenje otkriva snagu ljubavi
Sveti papa Ivan Pavao II. objavio je:
„Odvedena u nebo, Marija nam pokazuje put do Boga, put u nebo, put u život. Pokazuje to svojoj djeci krštenoj u Kristu i svim ljudima dobre volje. Otvara taj put posebno onim malim ljudima i siromašnima, onima koji su dragi božanskom milosrđu. Kraljica svijeta otkriva pojedincima i narodima snagu Božje ljubavi čiji plan uznemiruje one ponosne, zbacuje moćnike s njihovih prijestolja i uzvisuje ponizne, ispunjava gladne dobrima i bogate otpušta prazne – Lk 1,51–53.“ (Papa Ivan Pavao II., Propovijed u bazilici sv. Petra, Rim, 15. kolovoz 1999.)
Marijino uznesenje govori nam da smrt nije kraj
Sveti papa Ivan Pavao II. objašnjava:
„Marijino uznesenje je događaj koji se upravo nas tiče jer svakom ljudskom biću je određeno da umre. Ali smrt nije posljednja riječ. Smrt – otajstvo Djevičina uznesenja u to nas uvjerava – je prijelaz u život, susret s Ljubavlju. To je prolaz u vječnu radost pripremljen za one koji rade za istinu i pravdu i daju najbolje od sebe da bi slijedili Krista.“ (Papa Ivan Pavao II., Propovijed u bazilici sv. Petra, Rim, 15. kolovoz 2001.)
Marijino uznesenje završava njezino djelo na zemlji i poziva nas da joj se pridružimo u vječnosti. Prošle godine, papa Franjo rekao je pred 20 000 hodočasnika na trgu sv. Petra na blagdan Uznesenja:
„… ona donosi novu sposobnost kako s vjerom premostiti najbolnije i najteže trenutke; ona donosi sposobnost milosrđa, da oprostimo jedni drugima, da razumijemo jedni druge, da budemo potpora jedni drugima… Molimo je da nas čuva i podupire kako bismo imali snažniju, radosniju i milosrdniju vjeru. Neka nam ona pomogne da budemo sveti kako bismo se, jednog dana, susreli s njom u nebu. (Papa Franjo, Angelus, 15. kolovoz 2017.)
Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije je, doista, više od samo obveze za katolike. To je istina naše vjere koja je bogata i puna značenja toliko da nas privlači proslavljati je bez obzira na obavezu u crkvenom zakonu. Svaka proslava Blažene Djevice Marije tijekom crkvene godine vodi nas bliže Kristu, njezinu Sinu zbog njezinog majčinskog sjedinjenja s njima. Sv. Bernard od Claivauxa prekrasno je to objasnio:
„U opasnostima, u sumnjama, u poteškoćama, mislite na Mariju, zovite Mariju. S njom kao tvojim vodičem, nikada nećeš zastraniti; zazivajući ju, nikada nećeš izgubiti srce; dokle god je u tvojim mislima siguran si od obmana; dok ona drži tvoju ruku ne možeš pasti; pod njezinom obranom nemaš se čega bojati; ako ona hoda ispred tebe, nećeš se umoriti; ako ti pokazuje naklonost, doseći ćeš cilj.“
Neka Marija, Majka Božja i Majka Crkve, uznesena u nebo, moli za nas sada i na času smrti naše. Amen!
Biskup David M. O’Connell, C.M. – Diocese of Trenton
Prevela: Katarina Zarinkijević
Foto: Josh Applegate – Unsplash
