O dobrobitima za obitelj kada je mama kod kuće ili kako bi to rekao pater Frkin: na pravom radnom mjestu, pisali smo više puta i donosili više svjedočanstava samih žena. Ovoga puta vam prenosimo „mušku stranu“. Svima je bilo rečeno da u najkraćim crtama odgovore na pitanje: Zašto podržavam svoju ženu da bude mama kod kuće?
Vratila se obitelj
Kruno: Podržavam ženu da ostane kod kuće jer vidim da je ona sretna i zadovoljna. Vidim da djeca uživaju, da su mirnija i sigurnija u sebe, a i ja sam bezbrižan jer znam da smo i djeca i ja i naš dom u najboljim rukama. Rukama koje nisu u stisci s vremenom jer su cijeli dan provele van kuće, koje nisu nervozne zbog situacije na poslu, koje nisu iscrpljene dodatnim poslom uza sav posao oko obitelji. Podržavam ženu da ostane kod kuće jer je njezinim ostankom doma iz kuće otišla nervoza i napetost, a vratio se mir. I vratila se obitelj.
Josip: Baš jučer me jedna nadređena kolegica s posla pitala: „Gdje ti žena radi?“ Ja sam, još uvijek osjećajući laganu stigmu, odgovorio da je moja žena kod kuće. Iako se u takvim trenutcima osjetim kao gorila koja drži bosonogu ženu kod kuće okruženu djecom, zapravo sam pokušao preko toga prijeći i odgovoriti joj dostojanstveno, ne znam je li bilo uspješno.
Prodavati skuplje svoje vrijeme da bismo jeftinije kupili tuđe vrijeme da odgaja našu djecu mi se čini kao nešto mrvicu naopako. A da ni ne govorimo o motivaciji i ambiciji koju majka ima kada ulaže vlastito vrijeme, znanje i iskustvo u odgoj svoje djece, naspram istog toga koje ulaže nadničar. Je li u tome slučaju nedovoljno sampoispunjenje majke pa mora to isto samoispunjenje tražiti drugdje? Čini mi se da nema većeg samoispunjenja od neizmjernog osjećaja ponosa dok gledamo svoju djecu i dok su mali, a pogotovo kad se razviju u odrasle osobe.
Naša djeca su u najboljim rukama
Tadej: Zato što sam tada siguran da su naša djeca, naša najveća radost i briga, u najboljim rukama. Da im ništa ne nedostaje – mir, briga, radost, odgoj, pažnja i najvažnije: ljubav. Ljubav, koja je nakon one Božje, najveća koja postoji. Ja se kao otac tada mogu potpuno posvetiti svojoj službi i „lovu“ za obitelj, za egzistenciju. Meni kao mužu je to prekrasno, jer se imam kome vratiti, čeka me topli obrok, najnužnije stvari za higijenu, zagrljaj i osmijeh voljene osobe pred koju sam kleknuo i zaželio s njome stvarati „naš mali svijet“, našu obitelj!
Franjo: Predivan je osjećaj kad me doma žena dočeka sa smiješkom, djecom i toplim ručkom. Djeca nam ne trebaju odlaziti u vrtić i nisu ranjena preranim odvajanjem od roditelja jer je mama uvijek tu. Ja nemam potrebu odlaziti ni na kakva muška druženja nakon posla jer znam da mojoj ženi trebam ja da mi može ispričati što se taj dan događalo doma dok me nije bilo (da odem, siguran sam da bi to bilo jako sebično od mene prema njoj). Starija djeca su također sretna jer ih mama dočekuje kad dolaze doma iz škole. Da radi van kuće, onda bi morala posao odrađivati i još doma sve što i sad radi, a ne znam kako bi to uspjela i ostala pri sebi.
Stres je znatno manji
Jakov: Postoji milijun razloga zašto je bolje kad je žena kod kuće. Bolje je za djecu, muža i samu ženu. Majka kod kuće ima više vremena posvećenog djeci. Majka ih odgaja u skladu s našim sustavom vrjednota i stilom odgoja. Djeca kod kuće spontano uvježbavaju svakodnevne vještine. Uče u malom kolektivu, a majka ih poznaje toliko da svakom djetetu pristupa individualno. Djeca se osjećaju sigurnije i opuštenije. Ovo je temelj djetetove sigurnosti i samopouzdanja. Isprobali smo kako je to kad žena radi i kako je kad je kod kuće. I meni kao mužu je manji stres kad je ona kod kuće. Cijela obitelj je opuštenija i bolje funkcionira.
Ivan: Podržavam svoju ženu kao majku odgajateljicu jer to daje puninu i potpuni smisao našoj obitelji. Nema tog novca koji se može mjeriti s prisutnošću roditelja uza svoju djecu i naša djeca su najbogatija na svijetu jer imaju svoju majku puno vrijeme na raspolaganju. I to vidimo na njihovim licima, na radosti i na sigurnosti koju nose jer imaju roditeljsku ljubav i utjehu na raspolaganju 24/7. S prisutnom majkom djeca puno lakše razvijaju zdrave korijene za daljnji život. Činjenica da djeca primaju roditeljsku toplinu i brigu meni kao suprugu daje smirenost da se posvetim vanjskim poslovima u pravoj mjeri i da za svoju obitelj mogu puno efikasnije skrbiti kroz posao preko kojeg nam Gospodin daruje sredstva za život.
Kod nas je nezamjenjiva
Marko: Pokušavam se sjetiti koliko dugo je moja žena kod kuće i čini mi se kao da je oduvijek. Sad mi je to toliko prirodna i normalna situacija i teško bi mi bilo i pomisliti da se vratimo na staro. Prije nisam ovako razmišljao, jer mi je nedostajalo iskustvo. Da žena radi, bilo mi je nešto što se podrazumijeva. Nisam baš puno razmišljao treba li to biti tako i zašto. Čak sam mislio da nije fer od nje tražiti da bude doma, školovana je i sposobna. Istina je da nije fer zahtijevati nešto, kao ni braniti nešto supružniku. To su pogrešne start pozicije. Potrebna je volja za međusobno razumijevanje i osluškivanje naše obitelji i njezinih potreba.
Nakon odluke da se vjenčamo i primimo djecu, njezin ostanak doma je definitivno naša najbolja zajednička odluka. Dala je otkaz kad smo imali troje djece i svoje puno radno vrijeme preusmjerila na nas. Profitirali smo kao obitelj. Dobili smo i još djece. Nestale su one jutarnje strke, žurba i stres prije izlaska iz kuće, nemamo brige oko bolovanja kad su djeca bolesna, ne trebamo usklađivati godišnje odmore. Naš dom je uredniji, topliji i radosniji, a zdravije se i hranimo. Imamo više i vremena i volje za druženja s drugim ljudima. Firma u kojoj je radila puno je izgubila njezinim odlaskom, no našli su joj zamjenu. Mi ukućani smo dobili puno više i trudimo se dati joj do znanja da je kod nas nezamjenjiva.
Broj djece ne utječe na potrebu ostanka mame doma
Tomo: U 18 godina braka imali smo razdoblja kad je moja supruga radila i bivala odsutna veći dio dana. Bili su to pokušaji kad smo imali jedno dijete, ali i petero. Ono što smo naučili iz tog osobnog iskustva je činjenica da broj djece ne utječe na potrebu ostanka mame doma, nego je to potreba za obiteljskim ozračjem koje je od neprocjenjive vrijednosti naspram svake materijalne dobiti. Otkako smo donijeli definitivnu odluku da je to najbolja opcija za našu obitelj, problemi su počeli nestajati. Brige svakodnevnice su i dalje tu, ali okrenu se u korist osobne izgradnje i većeg pouzdanja u Boga. Supruga do mog dolaska doma odradi glavni dio kućanskih poslova dok djeca završe školske obveze. Tako da kad smo svi doma u popodnevnim satima posvetimo se obiteljskom druženju.
Supruga i ja imamo svoje vrijeme za popodnevnu kavu ili šetnju. S djecom radim u vrtu, na kući ili osmislimo neke aktivnosti u kojima sudjelujemo svi zajedno. Uglavnom je to opuštenije razdoblje dana koje ulažemo u obiteljske odnose umjesto prijašnjeg nadoknađivanja obveza koje su nas oboje čekale nakon što umorni dođemo s posla. Nije to više da za obitelj imamo samo mali dio vikenda ili slobodnog dana, nego je to sad svaki dan. Otkako supruga ne radi jedva čekam biti doma, a na posao idem odmoran i zadovoljan, što je rezultiralo napredovanjem i većom plaćom. Po našoj ljudskoj računici, imamo sad više djece i veća mjesečna primanja nego kad je supruga radila i obitelj bila manja. Iako vjerujemo svim srcem u Božju providnost, još uvijek nas iznenadi Božja matematika koja proradi kad po Njegovom složimo prioritete.
Maja Tenšek – Žena vrsna
Foto: Austin Distel – Unsplash
