„Kako sve uspijevaš?“ upitala me jedna moja dobra prijateljica tijekom nedavnog posjeta. To je pitanje koje gotovo svaka majka čuje, posebno one koje su okarakterizirane kao jako zaposlene. Svakodnevnica balansiranja kućanskih poslova, brige oko mlađe djece i održavanja zdravih bračnih odnosa, a sve to unutar 24 sata, čini se još težom za nas koje imamo djecu s posebnim potrebama.
Klišej koji je istina
„Sve što napravim, uspijem u Božjem vremenu.“ odgovorim. Zvuči kao klišej, ali je istina. Moj mi je duhovnik to objasnio prije nekoliko godina.
Teško sam se nosila s brigom koja je bila potrebna mojoj kćeri Sarah zbog njezine rijetke bolesti – skoro svakodnevni posjeti fizioterapeutu, radnom terapeutu, fizijatru, edukatorima ili ostalim specijalistima. Međutim, poput ostalih majki osjećala sam se krivom ako bih govorila o tome jer sam znala da su svi prekomjerno zaposleni. Ipak, osjećala sam izmorenost od pružanja brige, izmorenost koja je bila stvarna.
Kronos vrijeme
Tijekom tog razdoblja razgovarala sam o tome sa svojim duhovnikom. „Kako ću obaviti sve što treba i još ispuniti Božji poziv da pišem?“ otvoreno sam ga pitala. „Živiš u Božjem vremenu.“ odgovorio je. „Većina ljudi misli da djelujemo u kronos vremenu, kako su ga Grci nazvali, a mi od toga imamo izvedenicu kronološko. To znači da izvršavamo obaveze određenim redoslijedom unutar postavljena 24 sata. Svi imaju istu količinu kronos vremena.“
Iako nisam bila sigurna da sam ga razumjela, nastavila sam propitkivati. „No, gotovo je nemoguće pratiti sve dnevne obaveze i sve one dodatne zadatke koji uključuju brigu za Saru.“ Osjećala sam se obeshrabreno i sumnjičavo – dijelom u vezi svoje sposobnosti da budem dobra majka, no većinom u vezi Božje providnosti. Bez dodatne pomoći u kući, svakodnevne majčinske dužnosti mogu biti iscrpljujuće.
Kairos vrijeme
Zaustavio se. „Božje je vrijeme kairos vrijeme. To doslovno znači pravi ili pravovremeni trenutak. Božje je vrijeme izvan našeg koncepta vremena. Ako On želi da nešto napraviš, čak i ako je naizgled nemoguće, On će pronaći način za to.“
Zvučalo je previše pojednostavljeno, no moje je srce osjetilo iskru nade, čak i istine. Većinom je izgledalo kao da plivam protiv struje ili jedva dišući. Život me gušio, bilo mi je loše. Kako bih se mogla osloniti na „pravovremeni trenutak“? Poput većine majki, moji su trenuci ispunjeni brisanjem lišca i nosića, mijenjanjem pelena, hranjenjem gladnih usta, brinući se da su svi pačići čisti, sigurni i sretni; mirenjem zaraćene braće i vozanjem djece na razne obrazovne ili društvene aktivnosti.
Svaki je trenutak Božji poziv i prilika
Razmišljajući nekoliko dana o konceptu „kronos“ i „kairos“ vremena, shvatila sam da svaki trenutak predstavlja Božji poziv i priliku, bila ona malena ili velika. On je prisutan u svakoj sekundi koja prođe, On govori i sudjeluje u mojem životu – mojem neurednom, kaotičnom, nekronološkom životu. Trebalo mi je da samo ubacim iskrenu molitvu u kojoj tražim milost Njegova vremena i On će mi je dati.
Ponekad je pravi trenutak značio da moram zastati i zamisliti se pred slikom Presvetog Srca u svojem domu da bih podnijela teret dok se moje dvije starije kćeri prepiru, a beba gori pod temperaturom zbog izbijanja zubića. Ponekad je značio spontano zapjevati i zaplesati u kuhinji sa svojom obitelji. Ponekad je značio javiti se na poziv od kojeg sam strepila da bih iskreno i srcem saslušala osobu koju sam dotad izbjegavala.
Počela sam živjeti u Božjem vremenu
Štoviše, krajem jednog uobičajenog dana shvatila sam nešto značajno: završila sam s tri hrpe robe za pranje, nahranila i presvukla svoje kćeri, održala školicu s najstarijom, pripremila skuhanu večeru, odvezla Saru na termin kod terapeuta i završila dva pisana projekta – sve to bez imalo težine ili tjeskobe. Kako se to dogodilo? Bila sam zapanjena. Većinu je vremena izgledalo kao da jedva uspijevam preživjeti ili sjetiti se polako i duboko disati.
Živjela sam u Božjem vremenu. Njegova me milost nosila tijekom čitavog dana da bih ispunila svaki zemaljski aspekt svakodnevnog života te da bih pronašla utjehu u samoći pisanja. Ponizna, zahvalila sam Mu što mi je ispunio svaku potrebu i detalj te sam pronašla još veće pouzdanje u Istinu da je s Njime sve moguće.
Bog je bezgraničan
Kada se oslanjam na svoje vlastite sposobnosti i snagu, moji su dani raštrkani i nemirni. Osjećam se kao da nisam ništa postigla. No, kada predam dan Bogu, čak i u tihoj i jednostavnoj molitvi, On uzima moje gorušičino zrno i pomiče planine. Ja sam ograničena, ali Bog je bezgraničan. Ova Istina odjekuje u najtežim i najmučnijim razdobljima, Istina koju sve majke moraju zapamtiti: ne možemo napraviti sve, ne bez Božje intervencije.
Milost majčinstva pronalazi se u samom pozivu. Sve male smetnje, dnevna iznenađenja i naporni zadaci nadodani su ovom prekrasnom daru ispunjenom „pravovremenim“ trenucima. Oni su često prerušeni u frustracije i razočarenja, no oni su doista pravo vrijeme da podignemo svoj očajnički pogled prema Raju i uvijek iznova molimo Boga da živimo i djelujemo po Njegovom, a ne našem vremenu.
Jeannie Ewing – Integrated Catholic Life
Prevela: LR
Foto: Nathan Dumlao – Unsplash
