Prošli tjedan započeli smo s razmatranjima osam poznatih blaženstava koja je Isus izgovorio u svom „govoru na gori“. Danas želimo razmišljati o gotovo kontradiktornim riječima: Blago ožalošćenima, oni će se utješiti. Ožalošćeni koje spominje Isus zapravo su patnici čiji je život iz svjetovne perspektive nesretan. To su oni koji nisu pogođeni samo trenutnom žalosti, nego se radi o trajnoj i aktualnoj žalosti koja je u tijeku i ne prestaje. Normalno je da se pitamo: „Kako mogu biti blaženi oni koji su ožalošćeni? Kakvog razloga za radost imaju oni koji su opterećeni smrću drage osobe, bolešću, samoćom, teškom egzistencijalnom situacijom?“
Isus ožalošćenima obećaje utjehu koja dolazi od Boga
Ljudski gledano tako pogođeni ljudi nemaju razloga za radost, ali Isus jasno govori da će oni od Boga primiti utjehu. Tu se ne radi o tome da će utjeha doći sama od sebe ili da ona ima izvor u samom čovjeku. Ne, utjeha dolazi od Boga jer sam Bog je na strani ožalošćenih, On misli na njih kada se čini da su ostavljeni od svih.
Prihvatiti ovakvo tumačenje nemoguće je bez dara vjere i prosvjetljenja Duha Svetoga jer reći nekome da je unatoč životnim problemima blažen samo zato što Bog misli na njega, može se učiniti prejednostavnim i čak bez interesa za konkretnu pomoć.
Možda su nam najbolji tumači ovoga zahtjevnog blaženstva na kraju ljudi koji su se osvjedočili kako ih je Bog unatoč velikoj žalosti utješio. Dopustite mi, stoga, da ukratko iznesem istiniti primjer jedne moje prijateljice koja je nakon puno godina žalosti iskusila utjehu i radost.
Naizgled savršen život naglo je narušila bolest
U njezinom životu u početku nije bilo velikih poteškoća i traumatičnih situacija. Upravo suprotno – na vrijeme je završila fakultet, zaposlila se i pronašla životnog druga s kojim je stupila u bračnu zajednicu. Velika radost za čitavu obitelj bio je trenutak rođenja prvoga djeteta, ali nažalost tu je započelo i vrijeme žalosti. Tijekom poroda zaražena je virusom hepatitisa C, a o ozbiljnosti bolesti doktori su je obavijestili šest tjedana nakon poroda kada se morala na određeno vrijeme odvojiti od djeteta. Prve procjene govorile su da bolest može dovesti do ciroze jetre ili, još gore, do tumora.
Odjednom se čitav dotadašnji svijet srušio i radost rođenja djeteta zamijenjena je žalošću zbog bolesti i strahom od budućnosti. Pojavila su se očekivana pitanja: „Što će biti s mojim životom? Zašto se to baš meni dogodilo i gdje je u čitavoj ovoj situaciji Bog?“ Zajedno s pitanjima krenulo je i traganje za pomoći na različitim mjestima pa tako i u alternativnoj medicini. Ozbiljnost bolesti i intenzivno traganje za odgovorima na smisao ljudskog života na kraju su je doveli do oživljavanja njezine kršćanske vjere i odlučnijeg predanja u Isusove ruke. To razdoblje duhovnog života sada drži pomalo „fanatičnim“ jer je sve očekivala od Boga, a sama možda nije toliko tražila put ka ozdravljenju. Tijekom godina njezina se duhovnost izgrađivala, a time i spoznaja da bi trebala učiniti konkretne korake prema nadilaženju opasne bolesti.
Pouzdanje u Božju pomoć i snagu ožalošćenima daje život
Uz pomoć molitve, podrške obitelji i prijatelja uspjela je završiti složenu terapiju te je započela neizvjesnost vezana uz rezultate. Godinu dana svaki je mjesec morala dolaziti na test da vidi je li se virus povukao ili se vratio. Svih jedanaest mjeseci testovi su bili negativni i za konačnu potvrdu o ozdravljenju trebalo je čekati još samo mjesec dana.
Kada je konačno došao taj dan, prije podizanja nalaza bila je na poslu. Kako je to uvijek običavala prije rada, otvorila je nasumično mali Novi Zavjet. Stranica se otvorila na izvještaju Isusovog uskrsnuća Lazara. Za oči su joj zapele Isusove riječi: Ova bolest nije na smrt, nego da se proslavi Sin Čovječji. Ohrabrena Božjom Riječi nakon posla krenula je podići posljednji nalaz koji je, Bogu hvala, opet bio negativan. To je značilo da se virus potpuno povukao i da je konačno ozdravila. Sigurno nije nebitna činjenica da se to dogodilo na sam rođendan njezinog sina točno petnaest godina nakon što je zaražena virusom hepatitisa C.
Ona sigurno može povjerovati u Isusove riječi: Blago ožalošćenima, oni će se utješiti. Isuse, daj nam milost da i mi u našem životu iskusimo snagu tvoje utjehe.
vlč. Domagoj Matošević – Žena vrsna
Foto: Tamara Bellis – Unsplash
