U potrazi ste za kvalitetnim i dubokim štivom? Istinita priča o životu i trpljenju jedne malene djevojčice iz Sudana neće vas ostaviti ravnodušnima. Svaka stranica romana opravdava zašto je ova žena proglašena sveticom Katoličke Crkve.
Preda mnom stoji podeblji roman, preko 360 stranica, veliki izazov za nekoga čiji je dan ispunjen milijun i jednom obavezom oko obitelji i kuće. Pomalo obeshrabrena i sumnjajući da ću tako skoro završiti s čitanjem, započinjem putovanje u jedan svijet koji će mi vrlo brzo otkriti sva svoja lica. Koliko sam se samo prevarila i podcijenila!
Istinita priča o Bakhitinom životu
Već nakon nekoliko prvih poglavlja romana Bakhita, osjećam duboku zahvalnost Bogu što me stvorio i smjestio baš ovdje na ovom mjestu i u ovo vrijeme. Zamišljam da sam se i ja mogla naći u Bakhitinoj koži ili na mjestu bilo koje osobe koju je Bakhita susrela u svome životu. A Bakhitin život je upravo sve suprotno od lagodnog života koji mi poznajemo.
Istinita priča o Bakhitinom životu otkriva malo pomalo okolnosti i okruženje u kakvom je živjela ova buduća svetica. Smješta nas u vrijeme kada se robovalo ljudima s afričkog kontinenta i odnosilo se prema njima gore nego prema životinjama. Strava koju su zarobljeni ljudi proživljavali mogla bi se usporediti jedino s najgorim ratnim mučenjima ili koncentracijskim logorima. Čitati retke o tome kroz što je sve sedmogodišnja Bakhita prolazila kao oteta djevojčica, a ne pustiti suzu, nemoguće je. Živopisni opisi života robova kod svojih gospodara ostavljaju dubok dojam i potresenu dušu. Poput nekog nestvarnog filma, čini se nemogućim da je čovjek sposoban istrpjeti takve torture, ali i prihvatiti činjenicu da čovjek može biti toliko okrutan i nemilosrdan. U stravi u kojoj Bakhita živi najteže joj pada to što se ne sjeća imena koje joj je njezin otac nadjenuo u trenutku rođenja.
Ipak, djevojčica Bakhita, nošena snagom Duha Svetoga i iskonskom željom da preživi, prolazi kroz najgore moguće muke, uglavnom sama i bez ijednog izvora ljudske utjehe i ljubavi.
Izgubljenu obitelj Bakhita pronalazi u redovničkoj zajednici
Bakhitin se život mijenja kada iz dubine duše zavapi jednom od svojih gospodara, koji ju je otkupio, da je povede sa sobom iz Afrike u Italiju. Od toga trenutka Bog počinje plesti niti jednog drukčijeg života za mladu Bakhitu. Na tom putu Bakhita upoznaje Isusa, koga naziva bijelim robom na križu. Postaje redovnicom i posvećuje svoj život Bogu koji je, na neki način, cijelo vrijeme bio prisutan u Bakhitinom životu. No, i da bi se zavjetovala svome El Paronu, kako Bakhita naziva Boga Oca, morala se svim snagama izboriti za to pravo. Uz to, imala je izrazito tamnu boju kože čime je sumještanima ulijevala strah u kosti. Zaista je prošla kroz trnje!
Duboko promišljanje o smislu života
Autorica romana Veronique Olmi piše jednostavnim i pitkim književnim stilom. To ovaj bogati roman čini pomalo lirskim te ga se čita u dahu. Onaj strah s početka da će se čitanje razdužiti, pokazao se jako daleko od stvarnosti. Svaka vas stranica tjera da čitate dalje jer vas Bakhitin život i trpljenje vodi u duboko promišljanje o smislu života i življenja kada nam se sve čini beznadno i zlo.
Bakhita vas poput procvjetalog cvijeta usred pustinje obuzima ljepotom svoje duše. Ona, iako bez formalnog obrazovanja ili znanja ijednog jezika u cijelosti, izlijeva nadahnuće svakom čitatelju. Potiče na suosjećanje, ali i zahvalnost za sve što imamo. Bakhita je prošla mučan životni put kao sudanska ropkinja, a Crkva ju je kanonizirala upravo po svetosti življenja tog puta.
Livija Rogulj – Žena vrsna
Foto: Livija Rogulj
