Biti ista stvar svakome ili biti sve nekome?

biti sve

Prije otprilike 5 godina moje prijateljice i ja smo prispjele na jedno predavanje koje je organizirala zaklada Home Renaissance, u svjetlu učenja sv. Josemarie Escrive, a na temu kojom se inače i bave: ,,Kućanski su poslovi nešto od primarne važnosti.“

Uglavnom smo se tijekom predavanja pogledavale na riječi koje smo slušale i pitale se: „Zar smo zalutale?“

Uloga žene kod kuće

Znale smo, iako sve tri zaposlene, supruge i majke, koliko je važna uloga žene kod kuće i kako je njen rad neprocjenjiv. Prema tome, nepotrebno je o tome govoriti – zaključile smo. Olako smo uzele temu, poslije raspravljajući: „Španjolci su drugačiji narod od nas, oni očito imaju žene karijeristice, koje se kasno vraćaju s posla doma pa su primorane imati druge domaćice i dadilje koje bi im uređivale kuću i čuvale djecu. Onda im se niti ne da rađati, jer se ionako ne mogu brinuti za njih.

Mi, Hrvati, nismo takvi, kod nas kućanski poslovi nisu omalovažavani. Tko ima uvjete za prosječan život, a gdje samo muž radi, žena će rado pristati i na skromniji život, samo da može roditi i ostati doma s djecom. I zaposlene žene, u koju kategoriju i same spadamo, imaju normalno radno vrijeme, te se još stignu brinuti za dom. U njemu smo još uvijek primarno zaposlene i najsretnije. U Hrvatskoj, dakle, još uvijek govorimo o vrijednosti kućanskog posla…“

Samo pet godina poslije, sjetim se tog predavanja, pa se pitam: „Je li još uvijek tako?“

„Uspješna“ žena

Kad upitam danas ženu koja je doma sa petero ili sedmero djece nešto o ovoj temi, ona se automatski stane braniti i tražiti dodatne razloge zašto nije „uspješna“ žena, kao da briga za muža i sedmero djece nije dovoljan razlog njenog uspjeha koji je ostvarila u svom domu.

Zašto se ona unatoč najvećem doprinosu društvu, osjeća nevrijednom i onom koja ničim ne doprinosi tom istom društvu? Zašto se žena ne smatra ostvarenom kad je sve ukućane dočekala s čistim i toplim srcem, nahranila i obukla ih u čistu odjeću te ih puna ljubavi otpremila na posao i u školu?

Zar je to svijetu ništa?

Ne postoji li svako radno mjesto na svijetu samo zbog toga da bismo stvorili dom i u njemu obitelj, u kojoj bi se nahranili svake miline od svakog njenog člana, da bi se namirisali kolača koje majka ispeče i nauživali očevih zagrljaja?

Što kaže Chesterton?

Naravno da postoji, ali od gospođe u odijelu poslovnog čovjeka, koju doma ne čeka nitko, to je sakriveno pa prigovarajući onoj koja vozi peto dijete u kolicima kako i rađa djecu zato što je lijena i kako bi bila na teret društvu, niti ne zna da zapravo gradi karijeru svoje vlastite propasti, namjerno se pri tom odričući vlastite djece i sretne budućnosti.

Chesterton u  „Što nije u redu sa svijetom“ o ovome govori ovako:

„… kada se domaćinstvo na primjer zove poslom koji ,,kinji“, sve poteškoće nastaju iz dvostrukog značenja te riječ. Ako ,,kinjiti” znači samo užasno težak posao, tada priznajem da se žena kod kuće kinji, kao što se muškarac može kinjiti u katedrali u Ameinsu ili s puškom na Trafalgaru. Ali ukoliko to znači da je težak posao još teži zbog toga što je sitan, bezbojan i malo vrijedan za dušu, onda kao što sam rekao – predajem se, ne znam što te riječi znače.“

Poslodavac nad poslodavcima

,,Kako može, govoriti tuđoj djeci o pravilu trojnom, biti velika karijera, a govoriti svojoj djeci o svemiru, mala karijera? Kako može biti veliko – biti ista stvar svakome, a malo – biti sve nekome?“

Kad majka koja je rodila djecu, nesretno kaže za sebe: „Ja sam samo kućanica, bojim se!“ vrag klikće od radosti, jer misli da je porazio svijet onih koje se ostvaruju dok rađaju.

No zdravorazumski čovjek će joj uvijek odgovoriti: „Zar tako o sebi misliš i bojiš se, ti koja brineš da opstanu sva zvanja i zanimanja ovog Božjeg svijeta?“  I još će joj dodati: „Blago ti se jer si znala izabrati Poslodavca nad poslodavcima s kojim si gradila karijeru i stekla bogatstvo u kojem će uživati pokoljenja iza tebe i znat će tvoje ime.“


Anela Todorić – Žena vrsna
Foto: TeiTo

Žena Vrsna

Žena vrsna vrijedi više nego biserje. Srce njena muža bez straha se može u nju pouzdati, ona mu uvijek čini dobro. Vješto i neumorno radi na njivi Gospodnjoj, tražeći i vršeći volju Božju. U njoj nema straha, osim straha Božjega pa se smije svakom novom danu uživajući u plodovima svojih djela.