Žena će ti biti kao plodna loza u odajama tvoje kuće;
sinovi tvoji k`o mladice masline oko stola tvojega.
(Ps 128,3)
Ben i ja smo odabrali ovaj redak psalma kao antifonu na našoj misi vjenčanja prije deset godina. Zamišljali smo plodan život u svakom pogledu, posebice kada pričamo o snu da imamo ogromnu obitelj. Nijedno od nas dvoje nije odraslo u prevelikoj obitelji. Ja sam imala mlađeg brata, a Ben dvoje mlađe braće. Naše majke su pak, jedinice.
Planirajući dan vjenčanja, raspravljali smo i o tome koliko djece bi ispunilo naše snove o stvaranju vlastitog doma i proširenju obiteljskog stabla. Kada nas je dr. Fr. Joe u predbračnom ispitivanju pitao o djeci, Ben je rekao „Najmanje četvero djece“. Ja sam se prepustila broju koji Bog planira za nas, sigurna da to ne bi bilo puno manje nego što je to Ben zamislio.
Božji planovi često nisu onakvi kakvim ih mi zamišljamo
Ali, kao što svaki vjeran katolik zna, Božji planovi često nisu onakvi kakvim ih mi zamišljamo. Da, uvijek su veći od naših snova i želja, ali teško ih je razumjeti, a kamoli povjerovati kada smo usred takve tihe boli kao što je neplodnost.
Kada ljudi vide fotografije naše obitelji, ni ne shvaćaju kako dvije prekrasne djevojčice koje nam je dragi Bog podario nisu tako lako došle na ovaj svijet. Drugim riječima, nakon mnogo zakazanih sastanaka sa stručnjakom za Creighton Fertility Care i doktorom za Natural Procreative Technology (NaPro), morala sam se podvrgnuti nekim ispitivanjima – ultrazvuku zdjelice, krvnim testovima, novim terapijama, lijekovima, još testiranja, čekati po nekoliko mjeseci, pa još testiranja i još samostalnih pokušaja. Vrtuljak neplodnosti je bio mučan.
Ipak, sve što su ljudi vidjeli bili su naši osmjesi. Nisu opažali sve te mjesece koje sam provela u samoći i jecanju, u neznanju zašto nam je tako teško imati djecu. Jedino nam je preostajala čežnja za više, kako smo iščekivali – ponovno – da bismo vidjeli što je Bog za nas isplanirao. Teško je s drugima dijeliti priču o neplodnosti, posebice kada netko već ima djecu, zato što ljudi tada ne mogu razumjeti tu bol. Poruka koju čujemo je: „Već imate dvoje djece. Nije li to dovoljno?“
Neplodnost je vrsta žaljenja za djetetom kojega nikada nije ni bilo
Ben i ja smo tugovali, u različitim vremenskim razmacima, za djetetom fantomom – čežnjom, vizijom – više nego što bismo za djetetom izgubljenim u spontanom pobačaju, mrtvorođenčetom ili iz drugih razloga (koji su jednako bolni kao i neplodnost). Kada par odluči slijediti Božji plan stvaranja obitelji uvijek je to način na koji se odriče samovolje u korist Božje volje. To znači da su uvijek otvoreni životu govoreći Da i onda kada Bog možda kaže Ne ili Ne još.
Ben i ja smo došli da bismo vidjeli zašto Crkva ima tako krasnu viziju plodnosti i reprodukcije, zato što to živimo svakoga dana. Nikada nismo koristili niti jednu vrstu kontracepcije i nikada nismo pokušavali doći do trudnoće umjetnim sredstvima. Zato što smo dopustili Bogu da nas vodi, posebice onda kada smo bili spremni za drugo dijete, ali smo trebali čekati beskonačno dugo, rasli smo u dubokom poštovanju prema Božjem stvaranju novoga ljudskog života.
U obje trudnoće bila sam snažno svjesna Božje uzvišenosti i posebne uloge za moje djevojčice. Iako sam ih nosila u svojoj utrobi, uvijek sam znala da su prvo i osnovno Božja djeca. A zato što nisam mogla lako zanijeti djecu i onda kada bih ja to htjela, rasla sam u poniznosti popuštanja prema Božjem izboru savršenog trenutka. Ne svojega.
Moramo shvatiti da unatoč činjenici da ljudi vide djecu kao teret ili kao kakav proizvod, oni nisu ni jedno od toga. Djeca su dar. Nisu nekakvo pravo svakog para, što je kao činjenicu vrlo teško prihvatiti. To znači da ne možemo gurati ideju u smjeru koji razdvaja sjedinjujući i reproduktivan čin bračne ljubavi između muža i žene.
Bog možda poziva neke od nas da postanemo udomitelji ili da posvojimo djecu
Mnogi parovi koji se bore s neplodnošću neće nikad pričati o svojoj tuzi zato što je ona toliko osobna i teško je uopće o tome pričati. Mi ovo ne nudimo kao svrhu razgovora zato što znamo da je čudno, a možda i previše odaje. Ipak, neplodnost je trajan, prevladavajući uzrok kroničnog žaljenja koje se stalno zadržava u nečijem umu i srcu. Čežnja za djetetom ili više djece koja nikada nije ostvarena može se proživjeti kroz plač i očajničke molbe Bogu. Imamo potrebu pitati „zašto“ umjesto da samo predamo svoju plodnost Bogu, uvijek sa željom i otvorenim srcem, uvijek govoreći: „Da, Gospodine. Predajem ti sve. Vjerujem ti.“
Iako nikada nećemo imati svoju biološku djecu, Bog možda poziva neke od nas da postanemo udomitelji ili da posvojimo djecu. Ako se nijedno od ovoga i ne dogodi, možda nas Bog poziva da budemo plodonosni na druge načine – kao duhovne majke i očevi.
Oni koji se bore s neplodnošću mogu je iskusiti jednom, dva puta, tri puta ili više. Neki mogu imati jedno ili više djece, ili možda nijedno. Ali križ neplodnosti koji te prati i stalan je, proizlazi iz saznanja da si na neki način ogoljen. Kada bismo mogli prihvatiti da smo svi ogoljeni (figurativno ili doslovno) i da je ovakva vrsta siromaštva zapravo blagoslov, možda bismo onda počeli gledati na neplodnost drugim očima. Ovo nam neće ublažiti bol ili nadomjestiti manjak nožica koje bi trčkarale po našem domu, ali će nam dati novu nadu i drugačije gledište.
Svi smo pozvani biti plodne loze
Promišljam o svim svojim prirodnim talentima i duhovnim karizmama koje mi je Bog dao – pisanje, govorenje, poučavanje, ohrabrivanje, odgajanje i slušanje – i shvaćam da su sve to načini na koje me Bog poziva da budem plodonosna u mučnim vremenima čekanja i razmišljanja o tome hoće li još koje dijete za naš dom i obitelj jednoga dana proizaći iz Božje milosti.
Nemoguće je predvidjeti razloge zbog kojih Bog možda nije blagoslovio naše živote djecom, ali možemo se ugledati u načine na koje nas Bog poziva da damo dio sebe i svoga tijela kao tajnovito značenje koje će uroditi duhovnim plodovima u srcima onih s kojima se susrećemo. Nastavite govoriti Bogu Da i On će vam iz vašeg dara povjerenja prema Njemu pružiti neizmjerno dobro.
Jeannie Ewing – Catholic Exchange
Prevela: AMS
Foto: Pixabay
