Vrijeme adventa i Božića može biti teško za sve one koji su izgubili voljenu osobu, no na poseban način za one koji zbog spontanog pobačaja oplakuju smrt djeteta. To znam jer smo 1986. godine, tijekom delikatne prve godine braka, na sâm Božić suprug i ja izgubili naše prvo dijete.
Umjesto da slavimo toplu božićnu večeru s našom živahnom širom obitelji, moj me suprug žurno odveo na hitnu pomoć na dilataciju i kiretažu zbog obilnog krvarenja i, kako je dijagnosticirano, smrti našeg djeteta. Brzo sam stavljena pod opću anesteziju radi procesa zaustavljanja krvarenja i kada sam se probudila, jecala sam za svojim malenim djetetom. Kakav okrutan i ironičan obrat – vrijeme slavlja kada Bog postaje čovjek, Isusova rođenja, postalo je vrijeme, zapravo baš taj dan, kada smo izgubili naše dijete.
Zamrznute suze za naše dijete
Moj je suprug bio tih, poput snijega koji je nježno padao i iscrtavao prljavi gradski pejzaž, dok nas je iz bolnice vozio kući. Zamrznute suze za naše dijete, pomislila sam, netremice zureći u mekane bijele pahulje koje su se kovitlale ispred prozora od auta. Čak se i sivoplavo nebo činilo plačljivo i hladno. Osjećala sam se prazno u svakom smislu riječi i očajnički sam se nadala da je sve samo ružan san. Ali nije bio.
Uvukla sam se u kuću na nekoliko sljedećih dana. Kuću. Dom. Što bi dom trebao biti doli predah od svijeta, no sada nije bio ni to. Odmarala sam svoje tijelo, no nisam mogla opustiti svoj um. Što ako? Što ako? Na noćnom je ormariću stajala dokumentacija s prvog posjeta doktoru. “Popunite ovaj plan poroda”, rekla mi je vesela sestra na recepciji na mojem zadnjem pregledu, osim što sada više nema poroda. Da bacim papire, morala bih to i prihvatiti. Nisam bila spremna. Stoga su papiri tamo i ostali.
…njegov prvi Božić
Svaki put kada bih prošla pored sobe predviđene za dijete pomislila bih na krevetić koji je tu trebao biti. Sada će ostati prazna. Sjela sam u fotelju u dnevnom boravku držeći ukras “bebin prvi Božić” koji mi je moja majka s pažnjom poklonila ranije toga mjeseca u iščekivanju svoga prvoga unuka. “Znam da još nije rođen, ali on postoji i ovo zaista jest njegov prvi Božić”, rekla je. I bio je. Ali onda više nije.
Nekoliko tjedana nakon Božića još uvijek nisam sklonila crveno – žutu kariranu čarapu koju sam započela ručno šiti za dijete koje nikada nećemo držati u rukama. Male stvari poput podsjetnika za kontrolu kod doktora koji je poslan u e-mailu, pronalazak stare sličice ultrazvuka u ladici ili nedužna pitanja naših poznanika koji su znali da sam trudna, ali ne i da sam izgubila dijete, bili su provocirajući i opsjedajući podsjetnici da ovo naše dijete neće nikad ležati u našem naručju, smijati se i upoznati radost na ovome svijetu. To je boljelo.
To je bilo naše dijete
Upala sam u melankoliju. Duboku. Osjećala sam se tmurno i prazno. Život se nije trebao odigrati na ovakav način. Je li ovo bilo nagovještaj onoga što se tek treba dogoditi? Hoćemo li suprug i ja ikada imati djece? Prolazila sam kroz radnje ustajanja za posao, pokušavajući prikazati sretno raspoloženje i raditi svoj posao, no mnogo sam se puta ispričala odlaskom u toalet susprežući suze. Sivo siječanjsko nebo u Indiani nije mi baš pomoglo i kako je siječanj prešao u veljaču, gledajući unatrag, pitam se jesam li bila u depresiji. A zašto ne? Zašto i ne bih bila? To je bilo naše dijete. I izgubili smo ga.
Kada doživite spontani pobačaj tugujete za gubitkom baš toga malenoga bića i za tom određenom situacijom koja je možda mogla biti. Pitate se jeste li mogli učiniti bilo što da to spriječite. Možete biti ljuti. Možete se pitati je li Bog ljut na Vas ili Vas nastoji poučiti nečemu. Osjećate samo jednu običnu, sirovu tugu ponekad očekivanu, a ponekad prekipi i provrije kada ju najmanje očekujete poput uskuhanog zagorjelog mlijeka u prezagrijanoj posudi. Postoji i strah. “Može li se to ponoviti? Trebamo li riskirati pokušavajući?”
Komentari bole…
A ima i komentara. Dobronamjerni ljudi često kažu paru koji je izgubio dijete nešto poput “Barem možete ponovno pokušati.” (Da, ali mi smo htjeli OVO dijete). “Mladi ste.” (Nevažno.). Ili “Tako je najbolje.” Ili “Nije bilo suđeno.” (Zaozbiljno? Bolje je da je moje dijete mrtvo?). Komentari bole.
Međutim, postoji i suosjećanje zbog kojeg trebamo biti zahvalni. Najljepša gesta koju sam primila bila je kada se moj punac jedno poslijepodne pojavio na vratima i nije nudio ni floskule ni savjete. Poklonio mi je dug zagrljaj, stavio papirnatu vrećicu punu voća i čokolade u moje ruke te me pogledao ravno u oči. “Žao mi je, Therese,” jednostavno je rekao, “Izvoli, pomislio sam da će ti se ovo svidjeti.” Na čudan i ugodan način, to je bio najbolji odgovor.
Prema statistikama Sveučilišta Stanford, otprilike 25% svih žena iskusi barem jedan spontani pobačaj tijekom života. Gubitak djeteta u ranoj dobi zbog bolesti povećava broj ranjenih obitelji. Povrijeđeno je mnogo ljudi i božićno vrijeme može biti teško za mnoge od njih.
Ako ste u posljednje vrijeme proživjeli spontani pobačaj i pitate se kako ćete ove godine preživjeti vrijeme blagdana bez da se slomite (ili znate nekoga kome se to dogodilo) evo nekih savjeta koji će Vam pomoći:
Osvijestite da je ovo teško razdoblje
Proživjeti gubitak svoga djeteta uslijed spontanog pobačaja nevjerojatno je teško i prvi Božić nakon toga može biti i najteži. Božić bi trebao biti radostan događaj i većina ljudi očekuje da će svi ostali biti veseli. Možete se osjećati da Božić više ne donosi svoju čaroliju. Možda ćete se teško usredotočiti na “razlog slavlja”. To je normalno. Osvijestite da je to teško razdoblje i budite strpljivi sami sa sobom dok tugujete. I ovo će proći.
Ako ste spontani pobačaj doživjeli nedavno, pored tuge moguće je da se suočavate i s divljanjem hormona. To je poput jahanja divljega konja na nepoznatom stjenovitom terenu u mraku, a pomislili ste da ste se samo popeli na ponija na dobro osvijetljenoj stazi. Čvrsto se držite, očekujte prepreke i čekajte da se fizičke posljedice smire. I hoće.
Nemojte se ustručavati tražiti liječničku pomoć ako se pojave novi fizički simptomi (primjerice osip uslijed stresa) ili pomoć za mentalno zdravlje ako Vaši osjećaji tuge potraju, preplavljuju Vas ili remete Vašu svakodnevicu. Nekim je ženama utjeha razgovor s drugima koji dijele njihovo iskustvo spontanog pobačaja. To može biti prijatelj ili Vam Vaš doktor može preporučiti grupu potpore tijekom vremena prilagodbe ako želite detaljniji i formalniji pristup.
Budite blagi prema sebi
Ako se tijekom ovog adventa i božićnih blagdana teško nosite s osjećajima nakon spontanog pobačaja, budite strpljivi sami sa sobom. Prirodno je imati pomiješane osjećaje – u jednom trenutku možete biti radosni što ste sa svojom obitelji i prijateljima, no već u drugome možete biti uplakani. Priredite sebi vruću kupku. Pripremite umirujući čaj. Pročitajte lagano štivo. Pogledajte stari film. Prošetajte se i divite se Božjem stvaranju. Duboko udahnite svježi zrak. Izradite nešto svojim rukama poput pečenja kolača, sašijte kesicu potpurija za poklon voljenima, napišite znakovitu poruku u čestitki nekome koga volite. Združite jedne s drugima. Djela služenja djeluju umirujuće tugujućem srcu.
Očekujte neočekivano tijekom ovoga vremena. Jednostavan kratki pogled na jaslice u prekrasno osvijetljenoj crkvi dok orgulje nježno sviraju može Vas dovesti do suza. Pogled na tuđe dijete, nepromišljen komentar člana Vaše rodbine (premda bezazleno izrečen) može ponovno iznijeti osjećaje na površinu. Prihvatite osjećaje. Prihvatite patnju. Ponudite ju, pa makar ju i ne razumijete, Bogu koji čini da sve okreće na dobro onima koji ga ljube (Rim 8,28). S vremenom, snaga ovih osjećaja će proći.
Njegujte svoj brak
Gubitak djeteta gubitak je za oba supružnika. I različitim ljudima treba različita količina vremena da bi se oporavili. Vašem supružniku ne mora biti potreban isti vremenski period kao i Vama. Možda proživljava gubitak na drugačiji način. Muškarci nastoje “popraviti” stvari i Vaš se suprug možda baci na aktivnosti da bi olakšao sebi bol. Žena to može doživjeti kao bezosjećajnost, iako nije tako. Ako shvatimo da muškarci i žene često različito reagiraju na gubitak, to će pomoći i muškarcu i ženi da se s njim nose i individualno i kao par.
Da biste njegovali svoj brak tijekom ovog vremena pronađite aktivnost koju ćete raditi zajedno, bilo to božićna kupovina u zadnji tren, klizanje na ledu ili gledanje božićnog filma s velikom zdjelom kokica. Nemojte izbjegavati fizički kontakt tijekom ovog vremena. Oboje to trebate. Priljubiti se jedno uz drugo dok ispijate vruću čokoladu i rješavate križaljku ili gledate sportske događaje na televiziji (prepustite njemu da bira aktivnost koju voli) nudi priliku za mirno povezivanje i utjehu za vas oboje. Slijediti njegovo vodstvo i moliti se zajedno donosi mir.
Predvidite problematične situacije i izbjegnite ih
Nemojte se truditi biti super junak. Ako znate da Vas očekuje teška situacija i niste uvjereni da se možete uspješno suočiti s njom, odustanite ili se pritajite. U mojoj široj obitelji Božić je vrijeme kada parovi često objavljuju da su trudni s obzirom na to da je tada okupljena većina obitelji. Bilo bi vrlo teško nekome tko je nedavno iskusio spontani pobačaj doći na ovakav događaj u vrijeme Božića. Neki se ljudi s time sasvim dobro nose. Drugima treba prostora. Ni jedno ni drugo nije pogrešno. Napravite ono što Vam odgovara.
Iako možete biti istinski sretni zbog parova koji su u očekivanju, možda se iznenadite ako osjetite navale konfliktnih osjećaja i tuge. Prihvatite situaciju i zamolite Boga da Vam pomogne tom paru iskreno i od srca čestitati. Svaki je život blagoslov i ni jedan novi život ne umanjuje ljepotu i vrijednost onog izgubljenog. Budite milostivi, čak i kada patite.
Božić je Isusovo rođenje i dok Vas još duša boli zbog gubitka svoga djeteta, sjetite se da naša Gospa poznaje Vašu bol. Zatražite njen zagovor da vam pomogne nositi se s patnjom. Ona je tijekom života također izgubila svoje Dijete. Meditiranje uz otajstvo krunice pomaže nam usredotočiti se na ono što je bitno.
Moj je život do sada, poput većine, isprepleten tugom i srećom. Ukupno sam izgubila petero djece uslijed spontanog pobačaja. Ne prođe ni dan da ne pomislim na svakog od njih i pitam se što je moglo biti. Međutim, moj suprug i ja smo nevjerojatno blagoslovljeni s devet uspješnih poroda, šest kćeri i tri sina. Bog je dobar. Cijelo vrijeme.
Dok ulazimo u božićno vrijeme i dok se vjerojatno još uvijek oporavljate od svoga gubitka, htjela bih zaključiti sa sljedećim:
Vaše srce hoće zacijeliti
Trebat će vremena, ali hoće. Dok ćete u početku cijelo vrijeme razmišljati o gubitku svoga djeteta, na mučan način, postupno ćete tijekom vremena pronaći duže vremenske periode kada ponovno doživljavate mir pa čak i radost. Nemojte zbog toga osjećati krivnju. Nećete nikada zaboraviti svoje izgubljeno dijete, i ne biste trebali. Sjećat ćete se stvari poput njegovih malih otkucaja srca na Dopplerovom uređaju, prisjećajući se nježnih zvukova udaraca godinama nakon što se spontani pobačaj dogodio. Umjesto da vidite bol, s vremenom ćete osjećati zahvalnost za život koji je postojao.
Vaše je dijete s dobronamjernim Bogom koji ga voli više nego Vi i Vaš suprug. Vaše dijete nikada nije susrelo grijeh, tugu ili zlo. To je blagoslov. Pronađite u tome duboku utjehu i zbog toga će ovo dijete, vaše dijete, zahvaljujući Vašoj otvorenosti životu, imati život vječni i savršenu sreću. Molite za zagovor svoga djeteta u Vašim životima i molitvama. I primite zbog toga mir i radost. Sve će biti u redu. Isus Vas voli. On je došao za Vas u Vašoj sreći i u Vašoj tuzi, kao malo dijete baš poput Vašega… I to je Božić.
„Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu.“ (Ps 139,13)
„Povjeri Jahvi svu svoju brigu, i on će te pokrijepiti: neće dati da ikada posrne pravednik.“ (Ps 55,23)
„Jer samo za trenutak traje srdžba njegova, a čitav život dobrota njegova. Večer donese suze, a jutro klicanje.“ (Ps 30,5)
Integrated Catholic Life
Prevela: LR
Foto: Unsplash
