Čim sam upoznao svoju suprugu, osjetio sam da se među nama razvija neka posebna povezanost, mogu slobodno reći da su naše duše „uklikile“. Zanimljivo, to nije bila ljubav na prvi pogled niti ne znam kakva fizička privlačnost na koju sam bio navikao gledajući američke filmove o mladima i zaljubljivanju, nego nešto što ne mogu opisati običnim riječima.
Od prvog trenutka sam duboko osjećao i znao što hoću: želio sam s njom brak i djecu. Sada mi uopće nije jasno kako sam to znao i odakle mi takva sigurnost. Pretpostavljam da mi je Bog namignuo kroz jednu viziju idealne obitelji koju sam stvarno doživio i koja mi se jako urezala u srce.
Vidio sam sliku idealne obitelji
Dakle, jedno ljeto pružila mi se prilika da desetak dana provedem kod jednog našeg dragog prijatelja, svećenika, na Hvaru. Nekoliko smo puta mijenjali plaže i ove popularne s puno ljudi nisu nam odgovarale. Tako smo otišli na jednu s vrlo malo odvažnih ljudi, vrlo stjenovitu i ne baš stopalima ugodnu. Sada vidim da je ta plaža savršeno odgovarala životu koji će kasnije slijediti.
Naime, na toj plaži sam ugledao jednu lijepu ženu, skladno građenu, s troje manje djece za koje se majčinski brinula. Na prvi pogled nisam uopće shvatio o kome se radi. Promislio sam kako ova žena, iako ima troje male djece te je prošla porode i ima svakodnevicu punu briga, ipak lijepo izgleda. Primijetio sam da se jako sposobno s njima bori, lijepo razgovaraju, pomaže im u njihovim potrebama. Najmanjega je jednom rukom nosila po tim nepristupačnim stijenama. Uz sve to bila je nekako sretna i smirena.
Tada sam pomislio i na njenog muža koji je zasigurno puno voli i koji im je omogućio dobar život jer ona odaje mir i sreću. Pretpostavljao sam da je on na poslu dok se ona na plaži brine za djecu. Moram priznati da mi je prešla sjena oduševljenja kroz glavu i poželio sam biti otac toj obitelji i muž toj ženi.
Nakon nekog vremena su mi se oči otvorile i shvatio sam da dotična žena uopće nije majka toj djeci, štoviše, nije ni udana! Ta djeca bili su njeni mlađi brat i sestra, a treće dijete je bio njen mlađi rođak.
I eto, od tada je prošlo dvadeset godina, i s tom „tuđom“ ženom danas imam sedmero zaista prekrasne djece, a ona je sada još ljepša nego prije. Jedino što nije baš onako kako sam tada zamišljao je njen suprug. Onaj iz mašte je bio puno bolji.
Brak je utvrda, a muž vitez koji je brani od neprijatelja
Vizija koju sam tada doživio bila je pred-slika onoga što smo kasnije u braku živjeli i živimo. Bračni život je prepun izazova i zaista zahtjevnih situacija koje imaju snagu da čovjeka sruše ako nije čvrsto na stijeni – Kristu. Shvatio sam da je muškarac pozvan ovladati sobom, svojom podivljalom i pobunjenom naravi. Pozvan je ukrotiti zvijer u sebi i od nje napraviti snažnog saveznika.
U današnjem svijetu, brak je utvrda, a žena i djeca su stanovnici te utvrde. Rekao bih da je brak utvrda jedino ukoliko se radi o sakramentalnom braku. Ako muž nije odlučni vitez koji štiti svoju utvrdu od navala zlih sila, bračna ljubav nikad neće postati predokus raja jer će neprijatelj u nju provaliti i ukrasti je. Ljubavi više neće biti. Ako neprijatelj doista provali u bračnu utvrdu koju smo mi muževi dužni braniti, sve će uništiti, napravit će ogroman nered i nastojati ubiti sve njene žitelje.
Kao muž pozvan sam odgovoriti na ovaj poziv viteza, svećenika i pastira svoje obitelji. Zato je nužno potrebno zgaziti vlastitu komociju, lijenost, beskrajne hobije i vrijeme za sebe. To, naravno, nije lako. Još je teže ne primijetiti i ne odgovoriti na zavodljivi pjev sirena raznih strasti koji miluje oči i uši i maštu dok istovremeno u srcu bude mržnju i gnjev radi neostvarive pokvarene i sebične težnje.
Kroz ovih šesnaest godina našeg bračnog života nikad nije bilo mira na ovom području, što je i normalno, jer je to bojno polje, područje najgorih borbi za moju dušu, dušu moje žene i duše naše djece. Neprijatelj uvijek udara tamo gdje sam najtanji i gdje pretpostavlja da će lako uspjeti u svom naumu.
Krist je jedini preduvjet i temelj sretnog braka
Upravo na onim točkama gdje sam godinama bio najslabiji i gdje mi se neprijatelj neprestano rugao, ponižavao me i ismijavao, zaslugom Kristove presvete Krvi kroz sakramente sv. ispovijedi i sv. pričesti, dogodio se unutar mene „big bang“. Stari grešni konstrukti su se srušili i dogodilo se novo stvaranje, jer je prijestolje mog srca preuzeo sam Isus Krist: nevino janje i strašni lav.
Shvatio sam da nisam ja onaj vitez koji može odlučno braniti svoju utvrdu, brak i obitelj, nego je to jedino Krist koji unutar mene svojom snažnom rikom tjera sve moje neprijatelje u bijeg. Njegova prisutnost neprijatelju ledi krv u žilama. Bez ove božanske snage u srcu, brak koji ima predokus Raja, u kojem struji ljubav supružnika, u kojem se odgajaju sretna i sposobna djeca, jednostavno nije moguć.
Tek kada je Krist kralj mog srca, mogu reći da sam i vitez i svećenik i pastir svoje obitelji. Tada je unutar mene instalirano neuništivo kraljevstvo Božje. Tada se svi problemi, ma kakvi god bili, razbijaju kao morski valovi o hrid i ne mogu nam ništa. Krist je jedini preduvjet i temelj sretnog braka. Zato je potrebna moja spremnost da se stalno čistim i hranim Kristovim Tijelom i Krvlju. Dakle, potrebna je neprestana dijaliza u kojoj se moja podivljala grešna krv zamjenjuje Kristovom Božanskom Krvlju. Samo ucijepljeni u Kristov božanski život možemo očekivati da već u braku osjetimo djelić raja na zemlji.
Mladen Matijaca – Žena vrsna
Foto: Michael Baird – Unsplash