Raspršiti u plamen Božji dar koji smo primili, sv. Timotej i Tit

Timotej

Crkva 26. siječnja slavi svete Timoteja i Tita, najvjernije učenike svetoga Pavla. On je svetom Timoteju uputio dvije, a svetom Titu jednu poslanicu. Iz njih je vidljivo kako su mu oni bili spremni pomoćnici i suradnici, spremni na služenje Crkvi i evangelizaciji svijeta. Otac Roger J. Landry koji vodi stranicu catholicpreaching.com u propovijedi o ova dva sveca tako bliska svetom Pavlu istaknuo je nekoliko bitnih stvari koje mogu pomoći i nama danas. Što nam je, po uzoru na sv. Timoteja i Tita, dakle činiti?

 „Navješćujte svim narodima čudesa Gospodnja!“

To ponavljamo pet puta u današnjem otpjevnom psalmu. To bi trebao biti opis i imperativ za sve kršćane. Proširiti evanđelje znači proširiti znanje o Božjim čudesima. To znači „pjevati Gospodinu pjesmu novu“, „blagoslivljajte njegovo ime“, „navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo“, „kazujte poganima njegovu slavu, svim narodima čudesa njegova“, to znači „dajte Gospodinu slavu i silu,… slavu imena njegova!“ i proglasiti „Gospodin kraljuje i narodima pravedno upravlja.“

Navješćivati našu vjeru znači učiniti upravo to. To znači dijeliti evanđelje. Danas slavimo spomendan svetih Timoteja i Tita, dva najvažnija suradnika sv. Pavla. Oni su bili ti koji su to ozbiljno shvatili i djelovali po kršćanskom pozivu, navješćivati Božja čudesna djela svim narodima, poći po svem svijetu i propovijedati evanđelje svemu stvorenju. To evanđelje je živuća zbirka Božjih čudesnih djela, prošlih i uvijek prisutnih. Propovijedanje evanđelja nije nešto čime, doslovno, „tjeramo pakao“ iz ljudi. To bi trebalo biti temeljno izricanje Božje spasenjske ljubavi. Sveti Timotej i Tit naučili su na ovaj način navješćivati evanđelje od samog svetog Pavla. Na početku današnjeg prvog čitanja možemo vidjeti što je sv. Pavao napisao sv. Timoteju. On piše o „obećanju života u Kristu Isusu“, da je Isus došao dati nam život u punini. On opisuje „milost, milosrđe i mir od Boga Oca i Krista, Isusa, Gospodina našega.“ Spomenuo je da je „zahvalan Bogu“ zato jer je bio u mogućnosti „onamo od predaka čiste savjesti“ služiti, jer su mu oni prenijeli vjeru i važnost čiste savjesti kao što je Timotej primio „neprijetvornu vjeru“ od svoje bake i majke. Ovo je radosna vijest! Međutim, kako bismo i mi mogli navješćivati evanđelje čudesnih djela Božjih svim narodima, trebamo znati koja su to djela i prepoznati da se ona ne događaju u vakuumu…

Isus pobjeđuje moć Zloga

U evanđelju vidimo neka od tih čudesnih djela kao popratne događaje mnogih Isusovih egzorcizama. Isus je morao doći u svijet kako bi pobijedio moć Zloga koji veže „jakog čovjeka“ i „oplijeni mu pokućstvo“. On je tako činio i oni koji su bili otvoreni za vjeru nisu se mogli suzdržati od proglašavanja onoga što je on činio drugima, čak i kada im je rekao da ga ne spominju. Ali bilo je i onih drugih koji su bili neprijateljski raspoloženi prema pravoj vjeri zbog idola koje su napravili od svojih osobnih religijskih ideja, koji su, umjesto zahvaljivanja Bogu, nastojali poreći prst Boga Oca koji je djelovao kroz Isusa. U današnjem čitanju to je vidljivo kad ljudi počinju govoriti, nelogično, da je Isus istjerao đavla snagom đavla. Bez obzira što je učinio, bez obzira što je rekao, bili su spremni poreći da Isus imao božansku misiju. Zato im je Isus na kraju govorio o bogohuljenju protiv Duha Svetoga, poricanju Božjeg djela i nazivanju njega đavolskim.

Jedna od najvećih pouka koje trebamo naučiti ako želimo navješćivati Božja čudesna djela kao uvijek novu pjesmu, je ta da je Isus, također, istjerao đavla iz nas. Oslobodio nas je đavlova stiska egzorcizmom koji se dogodio na našem krštenju i nastavlja to činiti svaki put kad se dobro ispovjedimo. To je ogroman razlog za nas da naviještamo „milost, milosrđe i mir od Boga Oca i Krista Isusa našeg Gospodina“ po snazi istoga Duha. Na dan našeg krštenja, kršteni smo Duhom Svetim i ognjem (Mt 3,11) i stvarnost Kristova djela je nešto što bi nas trebalo voditi da vidimo njegovu melodiju kao uvijek novu pjesmu s radošću. Zato nam sv. Pavao govori, kao što je rekao sv. Timoteju, „raspiruj milosni dar Božji koji je u tebi“.

Kako se tvoj oganj drži?

Oganj koji je taj dan zapaljen u nama treba rasti i kada se to događa sposobni smo navješćivati našim ognjenim jezicima Božja nevjerojatna djela. Hajdemo procijeniti. Kako se naš oganj drži? Gori li još svjetlo zapaljeno na krštenju ili je ugašeno pa od njega sada dolazi samo dim? Ako još uvijek gori, gori li slabo ili smo dozvolili Bogu da nas istinski zapali do kraja? Ako se plamen doista razbukta, tada će plod biti vidljiv u načinu na koji dijelimo vjeru, po načinu na koji blagoslivljamo Božje ime, slavimo ga i razglašavamo njegovo kraljevstvo onima koje susrećemo. Međutim, kako bismo ovo činili, sv. Pavao nam govori da trebamo shvatiti da je evanđelje koje naviještamo zaista radosna vijest. Mnogo katolika smatra našu vjeru lošom vijesti, posebno crkveno učenje u kontroverznim područjima. Evanđelje nije nigdje tako kulturalno kontroverzno kao u područjima ljudske ljubavi, seksualnosti, braka i obitelji. Mnogi katolici, žalosno i mnogi svećenici, smatraju da je Kristovo učenje i učenje njegove Crkve o čednosti, o očuvanju ljubavi čistom i svetom grozna vijest koje se trebaju sramiti. Mnogi to vide kao kletvu, a ne kao dar. I iz tog razloga bojimo se pričati o učenju Crkve jer se bojimo tereta i srdžbe (radije nego pomoći izliječiti, spasiti i osvijetliti) onih koji, na primjer, koriste kontracepciju u braku ili žive promiskuitetno ili su uključeni u homoseksualni način života.

Radije nego da pronađemo način osloboditi ih đavolskog zavođenja koje kvari pravo značenje samopožrtvovne ljubavi, mi šutimo i držimo evanđeoski lijek zaključanim praveći se da je otrovan, a ne ljekovit. Zato sv. Pavao govori sv. Timoteju i svima nama danas: „Ne stidi se stoga svjedočanstva za Gospodina našega.“ Sve nas podsjeća: „Bog nam nije dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora.“ Potiče nas da se „zlopati zajedno sa mnom za evanđelje, po snazi Boga.“

Pošalji Duha svojega, Gospodine!

Ljudi možda neće uvijek radosnu vijest primiti kao radosnu vijest, baš kao što su oni iz evanđelja optužili Isusa da je liječio đavolskom snagom, ali mi se ne smijemo sramiti evanđelja. Jedno od njegovih najvećih čuda je uzeti ljude kao što je bio promiskuitetni sv. Augustin i učiniti ih jednim od najvećih svetaca u povijesti.

Danas, kad slavimo blagdan svetih Timoteja i Tita, zahvalni smo za vjeru koju smo primili od naših predaka, vjeru koja nas je dovela do toga da primimo Božji plamen koji simbolizira naša krsna svijeća na dan kada smo kršteni i molimo Boga da nam pošalje Duha Svetoga koji neka taj veliki dar razbukta u plamen da možemo bez srama s velikom radošću navješćivati Božja čudesna djela uključujući veliko svakodnevno čudo euharistije svim narodima, počevši s onima koje ćemo danas susresti i jedan po jedan zapalit će se svijet.


O. Roger J. Landry – Catholic Preaching
Prevela: Katarina Zarinkijević
Foto: TeiTo

Avatar
Žena Vrsna

Žena vrsna vrijedi više nego biserje. Srce njena muža bez straha se može u nju pouzdati, ona mu uvijek čini dobro. Vješto i neumorno radi na njivi Gospodnjoj, tražeći i vršeći volju Božju. U njoj nema straha, osim straha Božjega pa se smije svakom novom danu uživajući u plodovima svojih djela.