U prošlome razmišljanju o Božjoj i ljudskoj volji spomenuli smo da se u taj, do tada skladan odnos, umiješao i đavao. Kako? Tako da je čovjeku dao i svoju ponudu, svoje ‘viđenje stvari’.
Naravno, ponuda je morala izgledati ‘atraktivna’ i biti obrazložena tako da bude primamljivija od onoga što čovjek trenutno ima, odnosno posjeduje. To nešto drugo što je napasnik ponudio bila je mogućnost da se ljudska volja suprotstavi volji Božjoj, da se na neki način osamostali, da bude neovisna o Bogu, tj. da postane sama sebi izvor, sama sebi dostatna. Da postane stvaralačka mimo i protiv volje Stvoritelja, začetnika svega stvorenoga. Onaj koji je i sam iskušao tzv.’blagodati’ osamostaljivanja i upao u vlastitu klopku sačinjenu od lažnog ponosa, tj. oholosti, krenuo je u nova osvajanja. Snagom svoga velikog znanja i moći koje je posjedovao kao veliki i uzvišeni anđeo, počeo je oponašati Boga, ali s negativnim predznakom.
Đavolska ponuda je sjeme želje da budemo neovisni o Bogu, samodostatni
Dakle, s tim negativnim predznakom i zločinačkim naumom pristupio je prvim ljudima i umjesto istine ponudio im laž. Ropstvo je proglasio slobodom. Prikrivenom mržnjom oponašao je ljubav i navodnu brigu za čovjeka. Božju ljubav prikazuje u sasvim drugom svjetlu, prikazuje ju kao prijevaru i tiraniju, a svoju prijevaru kao veliko milosrđe i pomoć prevarenom čovjeku. Sve je to utjecalo na ljudsku volju koja se zaražena, bolje reći zamračena ohološću, odlučuje za osamostaljenje i preuzimanje sudbine u svoje ruke.
Dakle, ljudska volja je promijenila predznak. Nije više ono što je bila i što je trebala biti – tj. naše svjesno, slobodno i neraskidivo jedinstvo s Bogom ljubavi. Umjesto suradničke, postala je buntovnička volja koja čovjeka stalno vuče u novo zlo. Svaki pokušaj da uspostavi to novo blagostanje koje joj je dano kroz lažno obećanje, uvlačilo je čovjeka u nove probleme. Čovjekova volja koja je trebala biti neraskidiva veza s voljom Božjom, pupčana vrpca preko koje prima hranu vječnoga života, postaje volja koja raskida svaku vezu s Bogom, stalno se protivi njegovoj volji i vuče čovjeka u smrt.
Tako zatrovana, ljudska volja neprestano uznemirava dušu i ugrožava ono što je najljepše i najsvetije, a to je suživot s Bogom. Opijena vlastitom ohološću, ona zapravo sve dovodi u opasnost. I svetost, i nevinost, i samo spasenje duše. Značaj onoga koji živi po ovako osamostaljenoj, umišljenoj i samodostatnoj ljudskoj volji je nestalnost i nesigurnost, nezadovoljstvo i neprestani bunt. Tko da vjeruje onomu kojim upravlja zatrovana ljudska volja? Nitko, ni Bog ni čovjek.
Ljudska volja vodi u nezadovoljstvo, ali još se možemo oduprijeti
Zoran primjer što čovjeku donosi zatrovana volja nalazimo prije svega kod Adama i Eve i njihovih neposrednih potomaka pa sve do naših dana. U knjizi Postanka stoje ove riječi: „Gospodin Bog reče Kajinu: ‘Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno? Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti.’“ (Post 4,6-7). „…još mu se možeš oduprijeti.“, reče Bog. No, Kajinova zatrovana volja nije mogla odoljeti pobuni protiv Boga i zavisti prema bratu. Htjela je krojiti pravdu prema svojim kriterijima. Htjela je vladati nad drugim putem, putem sebičnosti, za razliku od Božje volje koja vlada iskrenim i potpunim sebedarjem i ljubavlju.
Iz svega proizlazi da je volja moćna sposobnost. I baš zbog te svoje moći treba biti prožeta poniznošću i ljubavlju prema svome Izvoru – Bogu. Njezina moć nas drži u sličnosti s Bogom, ali isto tako nas može nepovratno udaljiti od njega. Zaista zastrašujuća a istodobno veličanstvena je moć volje. Pred njom i sam Bog zastaje. Zašto? Zato što je ne želi umanjiti ili omalovažiti. Ona je Njegovo djelo, Njegov dar čovjeku koga želi imati kao svoje ljubljeno dijete koje Mu uzvraća ljubav u punini svoje slobodne volje. Na taj način uzvraćena ljubav dostojna je Boga i postaje neuništiva veza između Stvoritelja i stvorenja.
Bog poštuje čovjekovu slobodnu volju kao svoj dar
S druge strane, pobunjenička volja moćna je čovjeka zauvijek odvojiti od Boga i upropastiti mu život vječni.
Zbog svega toga što smo spomenuli ljudska je volja u žiži zanimanja ne samo Boga Stvoritelja već i Božjeg protivnika i njegovih sljedbenika.
Razlika je u tome što Bog poštuje čovjekovu slobodnu volju kao svoj dar. Riječ Božja se obraća čovjeku ovim i sličnim riječima: „Ako hoćeš, možeš držati zapovijedi, u tvojoj je moći da budeš vjeran. On je preda te stavio vatru i vodu: za čim hoćeš pruži ruku svoju. Pred čovjekom je i život i smrt: što on više voli to će mu se dati. Jer velika je mudrost u Gospoda, on je svemoćan i vidi sve. Oči Gospodnje počivaju na onima koji ga se boje, Gospod zna svako djelo čovječje. Nije nikad zapovjedio nikomu da bude bezbožnik niti dao dopuštenje za grijeh.“ (Sir 15,15-20).
Pazi koji te duh pokreće i vodi – Đavolska ponuda i danas vreba
I sam Gospodin Isus nam kaže: „Ako tko hoće vršiti volju njegovu, prepoznat će da li je taj nauk od Boga ili ja sam od sebe govorim.“ (Iv 7,17). Dakle, svakomu se od nas Gospodin obraća riječima: „Ako hoćeš?“ Što ako hoćeš? Ako hoćeš vršiti Božju a ne svoju ili nečiju drugu volju, onda ćeš prepoznati ovaj moj govor. Dakle, Isus nas poučava, a u tu pouku uključuje i našu volju. Ona je nezaobilazna u osobnoj komunikaciji koja počiva na iskrenosti i povjerenju. I zato je od izuzetne važnosti poznavati volju, njezinu moć, ulogu, način i doseg djelovanja. Na neki način mi se drugima predstavljamo preko svoje volje onako kako hoćemo. Razum, savjest, moć razlučivanja i ostale ljudske sposobnosti sudjeluju u kreiranju naših čina, no volja je ta koja će zakoračiti u jednom ili drugom smjeru.
Naime, i najbolje sročeni planovi i programi ostat će samo mrtvo slovo na papiru ako ih volja ne pokrene i pretvori u djelo.
Stoga je za svakog vjernika, bilo početnika bilo iskusnoga, jako važno da pazi na unutarnje pokrete kojima upravlja volja. Da pazi čime se hrani naša volja i naši voljni čini. Da pazi koji ga duh pokreće i vodi. To je osobito važno u ovo naše turbulentno vrijeme kada nam se nudi sve i svašta.
Bdijmo i molimo da ne upadnemo u napast.
Božo Barun – Žena vrsna
Foto: Tingey Injury Law Firm – Unsplash
