Mora biti da sam bila prva u redu kada je Bog dodjeljivao svekrve. Dobila sam jednu od onih koja smišlja kreativne dječje igračke koristeći živog škorpiona i torbe na zakopčavanje. Onu koja se toliko veseli fotografijama svojih unuka da zaustavlja ljude u dućanu i zahtijeva od njih da im se dive. Onu koja ponekad smisli i poneko revolucionarno teološko promišljanje.
Povrh svega, oduvijek je bila predivna svekrva. Moj suprug i ja nedavno smo proslavili devetu godišnjicu braka. Dok sam razmišljala o prvih nekoliko godina našega braka palo mi je na pamet kako sam u početku zasigurno bila naporna snaha. Znala sam malo o kućanskim poslovima i ništa o djeci pa sam čitala knjige kako naučiti biti dobrom suprugom i majkom. Shvatila sam da je mene i moju cijelu obitelj od propasti dijelila jedino moja odluka da slijepo slijedim filozofije tih autora. Nisam bila voljna pokoriti se tuđim (pogrešnim) postupcima, bila sam osjetljiva na kritike i većinom sam bila naporna.
Pretpostavljam da sam danas kao snaha nešto tolerantnija (ili da barem dosađujem zbog drugačijih stvari), a to sve zahvaljujući svekrvi s jako puno razumijevanja i podrške. Ona je od prvog dana odredila dinamiku u našem odnosu te je bila izvor snage i utjehe dok sam ja bila izgubljena pokušavajući shvatiti principe braka i majčinstva. Stalno joj govorim da bi trebala napisati knjigu i podijeliti svoje stručno znanje sa svijetom, ali previše je zauzeta prepirkama s unučadi i ubijanju kukaca golim rukama. Stoga ću se morati zadovoljiti s tri najvažnije stvari koje je učinila (osobito u prvih nekoliko godina moga braka s njezinim sinom) koje su zaista pomogle postaviti sjajan odnos za budućnost.
1. Rekla je mom suprugu da mu naša obitelj bude prioritet
Odnos majke i sina je svet i nitko nikada neće moći zamijeniti ulogu majke u djetetovu životu. Međutim, moja je svekrva uvijek jasno shvaćala kako će njezinom sinu kada se oženi njegova nova obitelji morati postati prioritet – svaki dan. Mora da joj je bilo pomalo zastrašujuće tako se hrabro držati tog uvjerenja posebno jer je moj suprug njeno jedino dijete, a ona samohrana majka. No, rezultati su bili dobri za sve. Kada sve pod našim krovom dobro funkcionira znači da suprug, djeca i ja imamo više mogućnosti pružiti svekrvi pomoć kad god joj je ona potrebna.
2. Nikada se nije žalila na mene
Rijetko se može vidjeti da svekrva otvoreno i javno ukazuje na snahine mane, međutim znaju se dogoditi primjedbe izrečene dovoljno tiho da ih se može čuti, mala podbadanja ili pasivno – agresivni komentari. (Poznajem nekoliko supruga koje su bile žrtve kritike za vrijeme večere na Dan zahvalnosti uz primjedbe poput „Oh, veoma…neobičan nadjev za puretinu“). Koliko ja znam, moja me svekrva nije kritizirala u lice, ni suprugu niti ikome drugome. Nije bilo nikakvih aluzija ili primjedbi rečenih ispod glasa. Ako je ponudila neku konstruktivnu kritiku, bilo je to izrečeno nježno i s poniznošću (poput „Što ja znam, zapravo nemam pojma što je najbolje, ali možda, samo možda bi se mogla osjećati bolje ako organiziraš djetetov raspored tako da noću odspavaš više od dva sata.“)
Sjećam se da je jednom došla u posjet i znam da sam bila grozna. Bila sam toliko iscrpljena i potpuno skrhana ulogom majke novorođenčeta da bih odbrusila svakome tko bi me samo krivo pogledao. Jedno sam se poslijepodne vratila iz šetnje i čula ju kako razgovara na telefon s prijateljicom govoreći: „Jennifer je najdivnija snaha. Ne znam kako mi se tako posrećilo!“ Čuti te riječi nadahnulo me da promijenim svoje ponašanje više nego da je provela sate i sate objašnjavajući mi što pogrešno radim. Bila sam toliko dirnuta njezinim mišljenjem o meni i toliko duboko ponizna pred njezinom velikodušnošću da sam više nego išta željela postati ta predivna snaha koju je ona mislila da ima.
3. Moja svekrva planira dogovarajući se sa mnom
Ovo se možda ne čini kao nešto veliko, no tijekom naših 9 godina braka shvatila sam koliko je to zapravo važno. Bilo da je htjela pripremiti blagdansku večeru ili je samo trebala mog supruga da svrati i pomogne joj popraviti grijač za vodu, to bi dogovarala sa mnom, a ne s njim. Ovo ima smisla iz više razloga. S obzirom na to da vodim računa o obiteljskom rasporedu, za nju (ili bilo koga drugoga) najučinkovitije je da izravno sa mnom razgovara o događajima koji uključuju cijelu ekipu.
Također, muškarci ne razumiju kakav učinak planovi imaju na njihovu obitelj. Mnogo je bračnih svađa počelo suprugovom rečenicom poput: “Rekao sam svojim roditeljima da sljedeći mjesec mogu ostati kod nas tri tjedna. To nije problem, zar ne?” ili “Rekao sam mami da ćemo je posjetiti u nedjelju. Vidio sam da je u kalendaru predviđeno ukrašavanje kuće tog vikenda, no mislio sam da nije veliki problem ako to preskočimo.”
Zahvalna sam što sam toliko naučila od suprugove majke. Ne samo da su naš brak i obiteljske veze dobile dobar početak, već se nadam da ću i ja jednoga dana biti dobra svekrva.
Možda će vas zanimati svjedočanstvo jedne svekrve – Snježane Foretić.
Jennifer Fulwiler – National Catholic Register
Prevela: Josipa Novački
Foto: Nick Karvounis – Unsplash
