Žena Vrsna u mom životu
Hvaljen Isus i Marija!
Od malih nogu riječ svjedočanstvo asocira me na neku veliku priču, neki veliki događaj, nešto što mijenja tvoj život i živote drugih ljudi. U Međugorju sam slušala velika svjedočanstva vjere, patnje, križeva, susreta koji u trenu mogu promijeniti život. Danas sam odlučila napustiti tu sliku i napisati svjedočanstvo na ne – moj način, na način na koji ga nikad nisam doživljavala.
To ljeto čitala sam Stari zavjet i naišla na Pjesmu o ženi vrsnoj
Dogodilo se to prošlog ljeta. Brucošica koja se izborila s prvom godinom faksa u Zagrebu vratila se u svoj kraj puna doživljaja, iskustava, priča… Trebala sam još posložiti sve što sam proživjela te godine, od suočavanja s prvim kolokvijima do svih poznanstava i susreta. Pohađala sam vjeronauke don Damira, uključila se u neke volonterske grupe, ljudi bi rekli: “Dobro se snašla.” To ljeto čitala sam Stari zavjet i naišla na Pjesmu o ženi vrsnoj. Odmah sam je zapisala u svoj mali rokovnik, da mi uvijek bude pri ruci.
No, nije samo ostala zapisana na stranici knjige; nesvjesno, zapisala se u moje srce. Nastavila sam čitati dalje, ali misli mi nisu dopuštale. Vraćala sam se stalno na retke o ženi vrsnoj i pitala se što to zaista znači. Ako je po starozavjetnim riječima, daleko sam od žene vrsne, a opet, ako je to napisano, znači da se može. I tako sam se dala u razmišljanje. Je li žena vrsna ona koja zna kuhati i plesti, jer ako jest, daleko sam od žene vrsne. I što sad? Nastavila sam dalje ostavljajući ženu vrsnu za neke buduće dane. Jednog jutra se budim i vidim članak izbačen na naslovnici Facebooka: Dragocjenija od bisera – Žena vrsna.
„Čujem kako mi već govoriš da te ne poznajem. Ne znam kako nesavršeno čistu kuću imaš. Ne čujem kako vičeš kad si ljuta. Ne vidim kako je neuredna tvoja kosa. Nisam bila tu kad si učinila nešto na što nisi ponosna. Ipak, nazivam te vrsnom. Uspoređujem te s njom.“ Ove riječi bile su prvo što sam pročitala i nakon godinu dana i dalje stoje u mom sjećanju. One su početak mog hoda s portalom Žena vrsna.
Nisam svakodnevno ulazila iščekujući neku novu temu
Moram priznati, nisam od onih koje očara prvi članak i nakon toga konstantno prate sve ostale. Nisam svakodnevno ulazila iščekujući neku novu temu. Znala sam jednom tjedno ući i prelistati, ali ono što sam trebala vidjeti i pročitati jednostavno je nalazilo put da dođe do mene. I tako je krenulo, mjesec za mjesecom, napunila se godina dana. Dani su prolazili i nisam primjećivala velike promjene. No sad, kad unatrag pogledam cijelu godinu, smijem se sebi i svojoj sljepoći. Kad se samo sjetim kako sam vješto zaobilazila rubriku Dan po dan, znajući da će se tamo naći mnoštvo savjeta za pripravljanje objeda.
Prije godinu dana prvi put sam pokušala ispeći krumpir i meso. Sve je bilo dobro do trenutka kada sam trebala provjeriti je li pečeno. Bilo je, a s tim i moja ruka. Rana je uspješno sanirana. Tjedan dana poslije, pečem filete. Stavim prebrzo meso na ulje, zagrijano ulje odskoči, a ja sam dobila još jednog prijatelja. Predivni ožiljak na ruci koji me prati već godinu dana. Ostavila sam se kuhanja, odgodila ga za bolje dane. No žena vrsna mi nije dala mira. Iako sam izbjegavala teme o kuhanju, one mene nisu. I Bogu hvala da nisu. Ovo ljeto uspjela sam ispeći krumpir i meso, šnicle, pripraviti juhu, tjesteninu, mesnu štrucu, tortu (i to ne najednostavniju!)… Bez većih posljedica.
Danas me nije stid plakanja
Osoba sam koja često zaplače i već mi je to počelo dosađivati. Ljudi su znali pitati: „Dobro, pa što opet plačeš?” Tako da sam i sama stvorila sliku da to nije dobro i suzdržavala se od suza koje sam gutala u sebi ne dopuštajući im da kanu. Opet, jednog dana ulazim na Facebook kad velikim slovima piše: „Plakanje ne znači da ste slabi. Od rođenja to je znak da ste živi.“ – Portal Žena vrsna. Danas me nije stid plakanja.
Nakon godinu dana imala sam 4 suknje više u ormaru
Kolumne o štiklama, ogovaranju, čednosti polako su mijenjale moj način razmišljanja. Nakon godinu dana imala sam 4 suknje više u ormaru, iako sam prije smatrala da mi ne stoje lijepo. Manjak samopouzdanja stvorio je u meni pogrešne slike koje je Žena vrsna polako ispravljala. U trenutcima kada su mi ogledalo i kamera govorili da nisam lijepa, Žena vrsna pisala je: „I važna stvar je kako me Bog vidi, a On me vidi kao nekog tko je sposoban postati poput Njega.“ I iz dana u dan postajala sam sposobnija, korak po korak. Bila sam također sklona umanjivanju svojih križeva, do te mjere da sam znala reći da ih uopće nemam, da je drugima teže, da se nemam pravo žaliti. Zaboravljajući na portal od raznih drugih obaveza, on nije zaboravio mene. Uđem na Facebook, prvo što vidim: Ne umanjuj svoje križeve, potpis: Žena vrsna.
Odmah smo odlučili živjeti čistoću, bez poljubaca
Rubrike koje sam svjesno otvarala bile su, naravno, o ljubavi. Romantičarka u duši, sklona zaljubljivanju, čeznula je za time. Nakon nekoliko mjeseci pronašla sam dečka, ili on mene. Nije ni bitno. Članci i pisma slobodnim djevojkama prerasli su u one koji govore o provjerama je li on pravi, o vjenčanju, o poštovanju, vezama, snazi molitve… Odmah smo odlučili živjeti čistoću. Bez poljubaca.
Tko god misli da je to lako, vara se, jer nije. Odlučili smo to kao da je najlakša stvar na svijetu, kao da se podrazumijeva da jedan mladi par tako treba funkcionirati. No, kako je vrijeme prolazilo postali smo svjesni težine takve veze. I kad bi bilo teško i kad bi sotona napadala našu spolnost razmišljanjima koliko daleko je predaleko i treba li popustiti, svjedočanstva drugih parova, pisanih na portalu, govorila su suprotno. Bog je kroz njih davao snagu. I uspjevamo. Nekad lakše, nekad teže, ali ide. Može se.
Imaš osjećaj da nikad neće doći dan
Problemi sa snovima, noćne more i nesanica sastavni su dio mojih noći. Nikako da prođu… Nekad me puste na miru pa spojim dosta dana mirnog sna, i onda se pojave još jači. Teško je biti budan noću, to većina vas zna. Imaš osjećaj da nikad neće doći dan. Tako se jednu večer spremam za spavanje, slike naviru, san ne može na oči… Javljam se dečku, on mi šalje članak o pomoći kod nesanice, potpis već znate.
Kako oprostiti sebi, žene u Bibliji, razgovori prije braka, majčinstvo, vjera… Mnoštvo je članaka o kojima bih mogla pisati i objašnjavati kako su me polako mijenjali.
Hvala vam što vidite ženu vrsnu u nama
„Znate, lijepo je oduševiti se za probleme beskućnika za Božić, ali to možda neće potrajati, i proljeće će brzo doći. Ali biti uvijek na raspolaganju prijatelju koji je pomalo depresivan, komu dobro čini razgovor s nekim, to je već nešto drugo.“ – riječi su to napisane u Filotei 21. stoljeća. To je ono što vi činite za moj život. Nije ostalo na prvotnom članku koji me je oduševio i pomogao tada, u tom trenutku. Vi ste tu uvijek s novim člancima, novim temama, svjedočanstvima, savjetima…
Kad pomislim da nema više, da sam većinu toga pohvatala, vi ponudite još. Svojim trudom, voljom, ljubavlju, nadom, vjerom. Ne zanimate se za nas jednom godišnje, tu ste svaki dan. Podižete samosvijest, tješite kad je teško, dajete primjer kad ne znamo kako dalje, vrsne ste kuharice, a još vrsnije učiteljice, pokazujete da možemo. Ne osuđujete. Hrabrite. Hvala vam na tome. Hvala vam što vidite ženu vrsnu u nama.
Božji blagoslov!
M. K. – Žena vrsna
Foto: Alex Wigan – Unsplash
