Drvo posađeno kraj rijeke tekućice

časoslov

Kad sam imala sedam godina, moja je obitelj pošla na godišnje kampiranje sa sjemeništarcem koji je bio blizak prijatelj obitelji. Na tom izletu, on će naučiti našu obitelj kako moliti Liturgiju časova. Tako smo jednog dana sjeli uz potok na hrpu urušenih trupaca, a moje su noge visile nad vodom dok nas je poučavao. Upila sam toga dana (dječjom moći upijanja) jedno od najvećih blaga mog života: ono čemu se tepa da je «pjesma Crkve», vrstu molitve koja je na kraju probudila u meni poziv da postanem benediktinka.

Zamislite se kako opušteno njišete noge nad kristalnim planinskim studencem, preplavljeni Božjom blizinom. Podijelite zadovoljstvo u djelićima bogatstva ove pouke.

Drvo je posađeno

Božanski oficij (Brevijar, Časoslov, op.p.) – to bogatstvo isprepletenih psalama i čitanja – obilježava narav Zaručnice, Crkve, dok čezne za sjedinjenjem sa svojim Zaručnikom. Crkva voli vapiti u Kristovo ime: Jedinstvo! Dok zajedno molimo kao Narod Božji, najsnažnije prizivamo dar jedinstva, dar Pedesetnice.

Korijeni Časoslova se pronalaze u židovskoj tradicijskoj predanosti redovitoj molitvi tijekom dana, a psalmi su prirodni izričaj ovog predanja. Isus je, uronjen u ovu tradiciju, pozvao svoje učenike da «svagda mole i nikada na posustaju» (usp. Lk 18,1), znajući da njegov život i poslanje ispunjenje svega napisanog u Prorocima i Psalmima (usp. Lk 24,44).

Poslanica sv. Pavla Kološanima tvrdi: «Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama! U svakoj se mudrosti poučavajte i urazumljujte! Psalmima, hvalospjevima, pjesmama duhovnim od srca pjevajte hvalu Bogu! » (Kol 3,16). Opća uredba Liturgije časova (OULČ) dodaje: «…to je molitva Crkve koja Crkvu, raspršenu po svem svijetu, ujedinjuje u srcu i umu» (br. 32). Zbog svoga bogatstva i trajnosti u Kristu, Božanski časoslov odzvanja stoljećima.

Papa Urban VIII je uhvatio bezvremenski duh časoslova napisavši u dokumentu Divinum Psalmodia (1631.): «Božanska psalmodija Zaručnice koja se tješi u odsutnosti svog nebeskog Zaručnika … je dijete onih himana neprestano pjevanih pred prijestoljem Boga i Jaganjca.» Božanski časoslov je okvir za molitvu, nije usmjeren na čuvstveno zadovoljenje, već na osobno predanje i oponašanje Gospoda. To je pjesma Zaručnice i Zaručnika.

Drvo je okopano i zaliveno

Mojoj je obitelji, dok smo bili mladi i proživljavali nešto što se ponekad činilo kao zbrka nakon Drugog vatikanskog sabora, Časoslov postao sidro. Upotpunjen našom ljubavlju prema Svetoj misi, časoslov je bio i dovoljno raznolik i dovoljno stabilan da zadovolji našu glad. «Oni koji sudjeluju u liturgiji časova imaju pristup svetosti u najizvrsnijem obliku» (OULČ 14). Sami drevni psalmi su nas mamili, često pjevajući vlastite hvale, potičući nas da ih podižemo: «Pjevajte GOSPODINU, vjernici njegovi» (Ps 30,5). Stoga sam odrasla shvaćajući da postoji riznica riječi koja će sagorijevati u meni.

Krist je upio psalme u sebe i postao je njihovo utjelovljenje i ispunjenje. Njegovi učenici su otkrili da je Isus, «Sin Davidov», «Sin Čovječji» i «Sin Božji», izvor svake hvale Ocu dok je istovremeno Isus dijelio svu složenost naše ljudske uvjetovanosti. Psalmi jasno opisuju ovu poveznicu. Glava se veže za tijelo i postaje njegov glas par excellence: Božja Riječ, Božji Psalam, ruža poput tamjana za Oca. Mi, Kristovi učenici – u borbi, grešni i otkupljeni – nastavljamo moliti psalme s njim, koji je njihov savršen glas; u njemu, koji je njihovo ispunjenje; i po njemu, Ocu.

Drvo raste

Časoslov je iznikao iz najdubljeg bića rane Crkve kao vapaj čuđenja Uskrsnuću, no s vremenom se zamaglila njegova privlačna svježina. Drugim vatikanskim saborom i obnovom liturgije dolazi ne zapovijed, nego iskren poziv laicima da nanovo pridruže glas pjesmi hvale.

Sad kad je molitva svete Crkve obnovljena i pomno pregledana čuvajući svoju drevnu tradiciju i održavajući korak s potrebama današnjice, možemo se prije svega nadati da liturgija časova može prožeti i prodrijeti u cjelinu kršćanske molitve, dajući joj život, smjer i izraz i djelotvorno hraniti duhovni život Božjeg naroda (papa Pavao VI, Apostolska konstitucija «Laudis Canticum», br. 8).

Tako je molio papa Pavao VI. Mnogi laici danas otkrivaju kolikom istinom te riječi odzvanjaju.

Časoslov me uči radu na jedinstvu, uči me pozornosti i otvorenosti i predanju. «U tvoje ruke duh svoj predajem» (Ps 31,6) U vjernosti tome puštam korijenje i donosim rod u svoje vrijeme. Vjernost me uči strpljivosti. Također me uči da je ljubav strpljiva i daje mi gledati daleko iznad mene i moje slabosti. Polako i prirodno (ili natprirodno), moje se zajedništvo, ne samo s drugima, već i s nebom i zemljom ostvaruje.

Drvo donosi plod

Kako se počinje učiti ova predivna molitva Crkve? Kupite i posudite primjerak Božanskog časoslova i pokušajte ga moliti u obitelji ili s grupom prijatelja. Možete biti dobar primjer čak i ako vam se zasad nitko ne pridruži. Moj otac mi je pružio čvrst primjer moleći svakodnevno čak i sam. Svakako, ostatak obitelji je počeo osjećati blagodati njegove žetve i pridruživao mu se sve češće.

Istovremeno, moja majka nam je dala lijep primjer ravnoteže. Od nje sam primila osjećaj bliskosti: «Samo ću sjesti i neko vrijeme moliti časoslov». Ne morate biti genije za liturgiju da biste voljeli molitvu Crkve. Vježbanje s nekim tko ju već pozna pruža daru jedinstva dobar temelj.

Kod kuće smo naučili da imati vrijeme za obiteljsku molitvu funkcionira ako postoji pravilo koje je čvrsto, no ne i kruto. Počeli smo sa zajedničkom molitvom povečerja, okupljajući se oko našeg malog oltara u dnevnom boravku, čak pokušavajući otpjevati molitvu, što je dodalo ljepotu (ili barem kreativnost). Kad smo imali goste, obično bismo ih pozvali da nam se pridruže u našoj molitvi povečerja.

S obzirom na uvjete u svojoj župi, provjerite možete li uvesti jutarnje i večernje pohvale (laude i vespere) u raspored prije ili poslije svete Mise. Neki će se pridružiti jer prepoznaju dubinsku vrijednost; a mnogi će se uključiti ako se bude molilo lijepo, pažljivo i uz jednostavnu gostoljubivost. Moguće je prilagoditi termine prilikama kad se ljudi okupljaju: Crkva nas hrabri da molimo od trenutka buđenja.

Zatim to također postaje ekumenska gesta, s obzirom na to da se i nekatolici mogu osjećati pozvani da se pridruže.

Može se koristiti tijekom klanjanja, posjeta bolesnicima ili predavanja.

Čuvajte se neurednosti ili nadmetanja; moguće je koristiti razne načine kojima se oživljava molitva s vremena na vrijeme.

Koristite Božanski časoslov

Odlazite na teren! Samostani su čuvari Božanskog časoslova od najranijih dana Crkve. Provedite dan u jednom od njih, upijajući u tišini ozbiljnost samostanskog života molitve. Redoviti posjeti naše obitelji obližnjem samostanu su bili hrana mom molitvenom životu. Samostan mi je prenio čežnju za kvalitetom mira i vjernosti koju svijet rijetko kuša.

Koristite Božanski časoslov da biste potakli duhovni poziv među mladim ljudima. Svaki poziv će se osnažiti dubinom korijenja molitve koju časoslov donosi. Ako želimo potaknuti duhovna zvanja, moramo se upitati: «Što će oni moliti kao svećenici ili redovnici?» Ako su mladi već upoznati s Pjesmom Crkve, tad će moći radosno prenijeti svoje osobno iskustvo u okolnosti svog novog poziva.

Neka nas zagovor Blažene Majke, u kojoj je više od ijednog stvora, «Riječ Kristova u svem bogatstvu prebivala» (Kol 3,16), uzdigne poput tamjana u nebesa. Neka nas nadahne u pjevanju pohvala Bogu srca natopljenih zahvalnošću, povjerenjem i vjerom. Moleći ovu vječnu hvalu s tobom, Marijo, daj da postignemo savršenstvo tvog učeništva i da oživljavamo i proljepšavamo naš svijet do njegovih najudaljenijih granica, dok dana kad će Krist biti sve u svemu.

Sestra Maria-Walburga Schorterneyer, OSB, piše iz opatije Svete Walburge u Virginia Daleu, Colorado –  ChatolicCulture.org


preveo: M. Ilijević
Foto: Geekatolik.com

 

Žena Vrsna

Žena vrsna vrijedi više nego biserje. Srce njena muža bez straha se može u nju pouzdati, ona mu uvijek čini dobro. Vješto i neumorno radi na njivi Gospodnjoj, tražeći i vršeći volju Božju. U njoj nema straha, osim straha Božjega pa se smije svakom novom danu uživajući u plodovima svojih djela.