Što nas Katolička Crkva poučava o moralnosti kada je u pitanju pušenje cigareta?
Svakako izričito ne osuđuje pušenje kao istinsko zlo; ipak, poučava nas da bi korištenje duhana moglo biti umjereno. Katekizam kaže: „Krepost umjerenosti raspolaže čovjeka da izbjegava svakovrsno pretjeravanje, zloporabu jela, alkohola, duhana i lijekova.“ (2290)
To upućuje na to da ako duhan koristimo u umjerenim količinama, može biti moralno ispravno.
Odobrava li Katolička Crkva pušenje?
Što zapravo Katekizam ima na umu? Povremenu cigaru ili pušenje lule? Je li pušenje puno cigareta na dan uvijek neumjereno? Ili je možda obično neumjereno?
Je li nešto umjereno ili ne ovisi o balansu između dobrih i štetnih stvari koje to sa sobom donosi. Mnoge stvari koje radimo, kao što je bavljenje sportom, vožnja motocikla ili pijenje alkohola dolaze s rizikom da nam na neki način naštete. Samo zato što nešto prijeti štetom, ne znači da je i grešno.
U današnje vrijeme svi smo prilično dobro poučeni o štetnostima pušenja cigareta; mnoge su i ozbiljne. Doprinose velikom broju zdravstvenih problema i najveći su uzrok smrti. Štoviše, pušači će biti skloniji i tome da postanu alkoholičari te prigrliti i različita druga riskantna ponašanja. Pušači umiru 13 do 14 godina ranije negoli ostali ljudi. Kupnja cigareta je skupa kao i rehabilitacija kada želimo prestati s pušenjem. Činjenica jest da je većina pušača ovisna o pušenju što ukazuje na to da su se zapravo odrekli određene doze slobode. Sve nabrojano moglo bi se činiti kao da je pušenje cigareta grešan čin za većinu onih koji puše. Ne smrtni grijeh, doduše, ali prilično ozbiljan lakši grijeh.
Zašto ljudi vole pušiti cigarete?
Koje izgovore bismo mogli nabrojati u korist pušenja? Pretražila sam na Google-u frazu: „Zašto volim pušiti cigarete?“ i naišla na nevjerojatan broj izgovora, od takvih da ljudi pišu da im je to stimulans i sedativ, pa čak i ogroman pomoćnik u omogućavanju – i sprečavanju – socijalnih interakcija. Ljudi tvrde da im cigarete pomažu da izgledaju profinjenije, ili da izraze pobunu, a služi im i kao nagrada ili motivacija. Neki pušenje koriste da bi ubili vrijeme, ili vole promatrati kako se dim vine u zrak, a neki se, između ostalog, vole igrati vatrom. Većina ovih dobrih stvari mogla bi se postići i na neki drugi način, bez štetnih utjecaja duhanskog dima.
Vrlo malo mojih prijatelja puši; oni koji puše čine se da im cigareta treba kao što nekome treba antidepresiv. Kada pokušavaju prestati pušiti, njihova se razdražljivost jako povećava, a (inače visoka) produktivnost im se prepolovljava. Čitala sam o ljudima s mentalnim bolestima koje pušenje cigarete posebno smiruje; njihova sklonost prema nasilju je u velikoj mjeri smanjena. U takvim slučajevima prednosti pušenja mogu prevagnuti nad štetnostima.
Ali kadgod iste te prednosti možemo postići bez razmjernih štetnih posljedica, dužnost nam je koristiti se bezopasnim izborima.
Janet E. Smith – Catholic Education
Prevela: AMS
Foto: Thong Vo – Unsplash
