Kada se zaruče, parovi užurbano i ozbiljno planiraju svoje romantično vjenčanje i medeni mjesec, no rijetko razmotre mogućnost istinski teških križeva. Ne kažem da bi svatko tko se ženi trebao nositi oblak zle sudbine nad svojim glavama i srcima, ali je važno za one koji su pozvani na brak, prepoznati potpunu stvarnost da je „dok nas do smrti ne rastavi“ jako dug period.
Ni moj muž i ja nismo bili drukčiji kada smo planirali naše autentično škotsko vjenčanje prije osam godina. Bila sam zaokupljena savršenom haljinom, odgovarajućim kariranim uzorcima na svemu, te ukusnim jelima u kojima će naši gosti uživati. No bila sam svjesna da brak, u biti, može biti itekako težak. Brak je sve ono što se događa nakon vjenčanja i medenog mjeseca. Brak je svakodnevni život.
Početak krize u braku
Ben i ja nikada nismo ni zamišljali da će naš život biti takav. U početku smo težili za „američkim snom“ (što god to bilo) s luksuznim životom, ugodnostima i zadovoljstvom. Svoj dom smo zamišljali s bijelom drvenom ogradom, nekoliko djece i psom. Ono što smo dobili bila je trošna kuća iz devetnaestog stoljeća u gradiću gdje svatko zna svakoga, pas za spašavanje i dvije djevojčice s posebnim potrebama.
Kriza nas je teško pogodila kada nam se prije dvije godine rodila Sarah. Također smo znali da nas još mnogo kriza čeka u budućnosti. Volimo ih zvati bračnim križevima: naša borba s neplodnošću, financijski pritisak i stres neprekidnog plaćanja računa za liječenje te kronična patnja uzrokovana brigom za zdravstveno krhko dijete i anksiozno djetetom predškolske dobi.
Svaki brak se susreće s izazovima života. To je u prirodi čovjeka: borba i napor dovođenja dvoje potpuno različitih ljudi iz obitelji potpuno različitog podrijetla i kultura zajedno, da ne spominjem razlike između muškaraca i žena (to je jedna sasvim druga tema). Naše društvo i – usudim se reći – zaručnički tečajevi u našim župama ne pripremaju nas istinski i adekvatno za oluje, borbe i duhovne napasti.
Kako ćemo, dakle, preživjeti? Podijelit ću s vama pet načina kako smo Ben i ja izdržali krize i iskušenja koje smo do sada susreli na našem putovanju.
Neka razvod ne bude opcija
Koliko nas iskreno razgovara o tome sa svojim supružnikom? U prvoj godini našega braka, Ben i ja čvrsto smo odlučili ne spominjati riječ na „r“ za vrijeme svađa. To smo nazvali barikadom za komunikaciju, nešto što bi nas samo dalje podijelilo i povrijedilo drugu osobu. Iako je on mislio da razvod nikada nije bio izazov nijednome od nas (meni jest), složili smo se brzo i tiho moliti kako bismo svladali iskušenje i kako ne bismo na glas izgovorili tu misao.
Kada supružnici konstantno i uporno odbacuju mogućnost razvoda u periodu kada su dani, tjedni, mjeseci pa čak i godine izazov za njihov bračni odnos, preostaje im jedino rješavati nesuglasice i izgrađivati svoj odnos. Na taj način je veća vjerojatnost da će doći do rješenja onoga što razara njihov brak.
Pristupite oltaru života s poniznošću
Ben i ja po prirodi nismo ponizni ljudi. Samoprozvani smo kolerični temperamenti, stoga uživamo u živahnim raspravama. No to je mač s dvije oštrice jer se prepiranjem i rječkanjem usijane glave često međusobno povrijede.
Pomogne nam kada iskreno sebe pogledamo s poniznošću. To je puno, puno teže nego što zvuči. Kada se svađamo, Ben i ja vjerujemo za sebe da smo u pravu i da onaj drugi nije. Zato nam oboma zna biti teško prestati govoriti, zastati na trenutak i zamoliti Duha Svetoga da prosvijetli srca s iskrenim pogledom na ono kako drugu osobu povrjeđujemo ili frustriramo.
Duh Sveti uvijek oslobađa, ali ne nužno u žaru intenzivne verbalne prepirke. U takvim situacijama, Ben i ja ponovno razgovaramo o svađi nakon što smo odvojili vremena za molitvu o našem doprinosu svađi i kako oboje možemo rasti iz teških razgovora.
Prepoznajte svoga neprijatelja
Đavlu nema ništa draže no osvojiti i rastaviti svete brakove (ili brakove općenito), što je vidljivo u makrokozmosu u razvodima suvremenog doba. Ben i ja smo oboje skloni jeziku duhovnog ratovanja, tako da postoje dani i mjeseci kada se podjele i nerazumijevanje uvuku u naš brak.
No, gotovo uvijek jedno će prići drugome s idejom „Možda smo u posljednje vrijeme potpali pod đavolske napasti“. To otvara iskren i emocionalno otvoren razgovor sa supružnikom pa gledamo unazad na sav strah, razdvajanja, ponos, ljutnju, itd., koji su tada ušli u naš brak. Razgovor završimo molitvom i ponekad se čini kao da se oblak podigao s naših srdaca. Teret i bitke nestanu na neko vrijeme i naš bračni odnos ojača u vjeri.
Molite zajedno svaki dan
Nije li to očito? Ali izdvojimo li uistinu vremena za molitvu sa svojim supružnikom? Ben i ja se borimo s tim, jer postoje večeri kada on ode na susret u župi ili ja možda imam večernji telefonski sastanak ili rok za dovršiti neki rad. Na koncu oboje budemo previše iscrpljeni da bismo zajedno molili.
No postoji nevjerojatna snaga u molitvi, osobito u braku. Sjetim se prijatelja koji mi je jednom rekao, netom prije nego što smo se Ben i ja vjenčali 2007. godine: „Nikad ne zaboravi da Bog daruje posebnu milost vašem braku zbog sakramentalne veze. Kada zazovete tu milost, bit će vam dana svaki dan.“ Ponekad sam očajna u toj molbi, ali Duh Sveti uvijek posreduje. Ali kada Ben i ja molimo naglas iskrenim srcem za nas i našu djecu, neizmjernost Božje snage i moći bude darovana našoj obitelji.
Nikada, baš nikada, ne podcjenjujte moć koju molitva ima u vašem braku.
Uključite zabavu u svoj raspored
Ben i ja uvijek se opterećujemo papirologijom: Ben u uredu i ja sa Sarinim liječničkim dokumentima. Uz sve to iscrpljuju nas, kako emocionalno tako i fizički, i naporni zahtjevi koje imamo oko Sarine i Felicitine radne terapije, savjetovanja i sastanaka kod specijalista. Nema potrebe spominjati da je riječ zabava davno nestala iz našeg rječnika. Na njeno mjesto došli su san i vrijeme za samoću (koji su nam jednako važni).
Smijeh je lijek, naročito kada se problem poput tmurnih oblaka nadvije nad vaš brak. Prisjećanje na početke braka i bračne sreće je ohrabrujuće, ali nedovoljno. Moramo planirati zabavu (iako zvuči kao oksimoron) kako bismo iznova otkrili ljubav koju gajimo jedno prema drugome te kako bismo se mogli vratiti u razigrano, bezbrižno stanje.
Ben i ja smatramo da to jako obogaćuje i osvjetljuje naš brak. Kada se smijemo zajedno, stres koji nosimo nestane i ostaje nam samo zahvalnost za život koji nam je Bog darovao. Zajednička zabava je sastavni dio održavanja ravnoteže. Ben i ja također smo snažni zagovornici planiranja vremena za molitvu i razmišljanje, posla i kućnih te ostalih obveza u svakodnevnom životu. Rekreacija je također nužna, osobito ako ste oboje usred neke poteškoće.
Zaključak
Kada se vjenčamo, svi znamo da je „ljubav strpljiva i velikodušna.“ No ne pripremamo uvijek srce za nepredvidive borbe na koje ćemo možda biti pozvani na svom bračnom putu. Važan dio našega vjenčanja bilo je kada smo Ben i ja stavili ruke na posvećeno raspelo i izgovarali svoje zavjete. Raspelo smo objesili na istaknuto mjesto u svom domu kao svakodnevni posjetnik da moramo gledati u križ kada smo u iskušenju da reagiramo u sebičnosti ili ljutnji jedno prema drugome.
Papa Franjo je rekao: „Ljubav je jača od trenutka kada se svađamo.“ Uistinu jest, jer ljubav nadjačava naše mane, čak (i osobito) u braku. Kada usredotočimo svoje oči i srce na križ, razapinjemo sve što mora umrijeti u nama kako bismo u potpunosti voljeli svoga supružnika na požrtvovan način cijelim srcem. Vjerujem da je to jedini način da ljubav pobijedi i brak preživi životne krize.
Jeannie Ewing – Catholic Exchange
Prevela: Anita Sliško
Foto: TeiTo
