Roditelji nekih svetaca protivili su se njihovu pozivu
Povijest Crkve bilježi brojne svete koje je ljubav prema Kristu stavila u izravnu suprotnost svojim roditeljima. Uvijek iznova vidimo djecu pogana kojima su roditelji prijetili ili ih mučili. Kasnije u povijesti Crkve (a često i danas) nalazimo kršćanske roditelje koji su se suprotstavljali njihovom pozivu, primjerice zaključavajući sv. Tomu Akvinskog u sobu s prostitutkom ili pokušavajući sv. Agnezu Asišku vratiti kući, vukući je za kosu. Mnogi se od nas mogu poistovjetiti s tim svecima, koji su živjeli Isusove riječi koje čitamo u Evanđelju po Mateju (Mt 10,35): „Ta došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine“.
Njezina je ljubav prema Isusu bila svima očita
Za većinu nas, to nije borba s roditeljima koji nas mrze već s roditeljima koji nas nesavršeno vole. Život blažene Laure Vicuña, uznemirujući kakav je bio, nije bio toliko obilježen suprotstavljanjem njene majke Mercedes koliko slabošću te iste majke. Kad su Laura i njezina sestra bile jako mlade, Mercedes je, kako bi uspjela prehraniti svoje kćeri, smatrala da je najbolja opcija postati ljubavnicom Manuela Mora, bogatog muškarca koji se ponudio poslati njene kćeri u Salezijansku internatsku školu. Ondje je Laurina ljubav prema Isusu bila izuzetno očita svima koji su ju okruživali, pogotovo kada je ljubila Isusa u svetohraništu i razgovarala naglas s njime kao s prijateljem. Svjedočanstvo Sestara i molitveni život toliko se dojmio Laure da je osjetila potrebu potpunog predanja Kristu.
Prepoznala je zlo u životu svoje majke
Nakon prve godine u školi, Laura se vratila kući i počela prepoznavati zlo u životu kojim je živjela njezina majka kao ljubavnica podlog čovjeka koji je svojim pijanim poljupcima uznemiravao i malu Lauru. Mercedes je pokušavala braniti svoju kćer, ali Mora nije bilo moguće kontrolirati kada je bio pod utjecajem alkohola.
Laura se vratila u školu svjesna da nešto nije u redu s majčinim životom, no pravu težinu situacije i njenu grešnost uvidjela je tek s deset godina, na svojoj prvoj Svetoj pričesti. Toga dana Laura je molila: „O Bože moj, želim te voljeti i služiti ti za cijeloga života. Predajem ti svoju dušu, svoje srce, cijelu sebe“. Kad je shvatila da se njena majka nikad nije pričestila, počela je ozbiljno moliti za majčino obraćenje: „Isuse, želim da te mama bolje upozna i da bude sretna“.
Imala je 11 godina kada je osjetila duhovni poziv
Nije samo Mercedes bila nesretna. Svakog ljeta kada bi se Laura vratila kući, Mora joj je posvećivao sve više i više pažnje. Njezina se majka činila nemoćnom suprotstaviti mu se te se Laura počela brinuti za njenu sigurnost. Kad je imala samo deset godina, njegovi napadi postali su tako nepristojni i snažni da je Laura provela čitavu noć skrivajući se u šumi, dok je on tukao njenu majku zbog toga što ju nije prisilila da ostane. Međutim, Mercedes nije vidjela izlaz iz takve veze. Manuel je odbio platiti Laurinu školarinu za sljedeću godinu, no Sestre su to zanemarile, želeći je izbaviti iz takve situacije.
Unatoč dubokoj zabrinutosti za majku, Laura je bila izuzetno sretna živeći sa Salezijancima te je počela pitati Gospodina zove li je da i sama postane sestra. Njezin duhovni vođa složio se da ima duhovni poziv, no kada je pristupila biskupu s 11 godina, on se samo nasmijao i rekao joj da čeka.
Bila je spremna položiti život za majčino obraćenje
No činilo se da Bog zove Lauru pozivom kojem se nije mogla oduprijeti. Nakon što mu je već dala svoje srce, ponudila je svoj život kao žrtvu za obraćenje svoje majke. Umjesto da se odrekne majke koja ju nije mogla zaštititi, Laura je bila spremna dati svoj život za majčino spasenje.
Godinu i pol kasnije Laura se jako razboljela i poslana je kući gdje je bilo bolje podneblje. Kako je njeno zdravlje konstantno opadalo, Laura je vjerovala da je Bog prihvatio njenu žrtvu. Iako joj je srce bilo ispunjeno mirom i ljubavlju, njezina smrt nije. Mora ju je nastavio gledati s požudom i Mercedes je konačno smogla snage da se sa svojim kćerima odmakne od njegova utjecaja. Sve tri iselile su se iz kuće, no nažalost ne dovoljno daleko. Jedne večeri, Mora je banuo u njihov dom i priopćio da namjerava tamo i ostati. Laura je, sa svim snagama koje je u tom trenutku mogla skupiti, odlučno rekla da ona ne namjerava ostati pod istim krovom s tim čovjekom i izašla u noć.
Mora ju je slijedio na ulicu i počeo je bičevati i udarati. Tukao ju je dok nije izgubila svijest. Kad ju je pokušao odnijeti s ulice, okružili su ga seljani na što je Lauru bacio na tlo i odvezao se dalje.
Njezina je žrtva urodila plodom
Laura je izdržala tjedan dana. Oprostila je svojoj ubojici, molila da njena obitelj ljubi Boga i u konačnici otkrila majci žrtvu koju je podnijela. 22. siječnja 1904. Laura je umrla. Njezina je majka odmah ustala od njezina kreveta, otišla do crkve i obećala nikad više vratiti se Mori. Laurin život je bio ponuđen kao žrtva, a nijedna žrtva nije podnesena uzaludno.
Vidimo neke poveznice s Mariom Goretti, preko užasnog napada na mladu djevojku koja nakon toga oprašta ubojici. No ono što još više pogađa od oproštenja Mori je oproštenje majci Mercedes. Ovdje imamo majku koja svojoj kćeri želi dobro i koja ju voli, ali nesavršeno. Gledajući izvana, vidimo samo situacije u kojima je Mercedes trebala postupiti drugačije, no ne poznajemo ljubav ili strah ili osjećaj bezvrijednosti koji ju je pokretao. Ponekad se čini da je teže ljubiti one koji nas jako vole nego ljubiti one koji nas mrze. Blažena Laura Vicuña, čiji se spomendan slavi 22. siječnja, prekrasan je svjedok opraštanja onima koji nas ne znaju voljeti kako treba. Oni koji su vezani gnjevom prema svojim polomljenim i manjkavim roditeljima, trebali bi se ugledati na malenu djevojčicu koja je bila svjesna majčinog grijeha i slabosti, a opet je voljela i to do smrti.
Meg Hunter-Kilmer – Aleteia
Prevela: Lucija Stepanić
Foto: Jamie Street – Unsplash
