Treći dio: Upoznati Mariju
(”Kroz drugi tjedan u svim svojim molitvama i dnevnim djelima, nastojat će upoznati Presvetu Djevicu, i to će spoznanje moliti od Duha Svetoga” – Rasprava 229).
Uvod u treći period priprave
U ovom periodu priprave svetac nas potiče na upoznavanje Marije. Ne radi se o stjecanju znanja nego o evanđeoskoj spoznaji koja postaje usvojena duhovna stvarnost na osobnom putu rasta u vjeri. U tom smislu vidjeti ćemo tko je Marija za Boga, koje je njeno mjesto u Božjem planu spasenja te kao posljedica toga kakav bi trebao biti naš odnos prema Njoj. Vjernik samo živeći osobni odnos s Majkom Božjom shvaća svu veličinu i ljepotu marijanske dimenzije naše vjere.
Marija djeluje u dubini naše duše, ona uistinu obavlja majčinsku ulogu koju joj je namijenio Njen sin Isus Krist. U prva dva perioda priprave na posvetu trebali smo usvojiti kao nutarnja uvjerenja i stav duše svijest o ljepoti Božje ljubavi, rugobi i posljedicama grijeha, potrebu molitve i napora obraćenja da ne padnemo u duh svijeta ranjena grijehom, te dublje shvatiti temelje našeg dostojanstva kao i duboku bijedu koju nosimo u sebi. Na sve to nadovezuje ovaj period priprave u kome ćemo razmatrati o Mariji, u kome će nas Ona odgajati u poniznosti i ljubavi te voditi svome Sinu Isusu Kristu.
Marija, preljubljena kći Boga Oca
Motreći odnos Boga i Marije u povijesti spasenja, odmah uviđamo posebno i jedinstveno poslanje koje zauzima Djevica iz Nazareta u Očevu spasenjskom planu za ljude. Radi se o odluci Presvetog Trojstva da Marija postane Majkom utjelovljenog Sina Božjega, Isusa Krista. U skladu s tim poslanjem Ona je bila ispunjena svim potrebnim milostima i darovima tako da ju je Arkanđeo Gabrijel kod Utjelovljenja pozdravio riječima: Zdravo milosti puna, Gospodin je s Tobom (Lk 1,26-28).
Marija u svojoj osobi predstavlja cijeli Božji narod koji prihvaća mesijansko obećanje, iščekivano kroz stoljeća. Bog Otac, po slobodnom Marijinom pristanku i djelu Duha Svetoga ispunja svoja obećanja i daruje svijetu Utjelovljenog Sina. Tako Bog, ponovno i definitvno, uzima svoje boravište u izabranom narodu po Mariji, koja je postala novi Božji Hram, novi kovčeg saveza i Božje svetohranište među ljudima.
O tome sv. Ljudevit, rob ljubavi Isusa Krista u Mariji, tako zanosno piše:
“Vječna Riječ, Vječna Mudrost velikom odlukom Presvetog Trojstva odlučila je postati čovjekom kako bi spasila izgubljenog čovjeka. S tom je odlukom, vjerojatno, upoznala i Adama, a starim je patrijarsima obećala, kako nam kaže Sv. Pismo, da će postati čovjekom kako bi otkupila svijet.
“I zato su, žarkim molitvama, zazivali Mesiju da dođe – svi sveti ljudi staroga zavjeta kroz one četiri tisuće godina od postanka svijeta. Uzdisali su, plakali i vapili: Oblaci, daždite pravednika, o zemljo, nek iz tebe nikne Spasitelj” (Iz 45,8). – “O Mudrosti, što si proizišla iz usta Svevišnjeg, dođi spasiti nas!”.
Ali njihovi vapaji, njihove molitve i žrtve nisu bile dovoljno snažne da privuku Vječnu Mudrost, Božjega Sina, iz krila njegova Oca. Dizali su ruke prema nebu, no one su bile prekratke da dosegnu do Božjega prijestolja. Prikazivali su trajne žrtve, pa i žrtve svojih srdaca, ali ona nisu bila toliko dragocjena da zasluže primiti tu milost nad svim milostima. Konačno je došlo vrijeme spasenja, i Vječna Mudrost sama je sazdala sebi kuću (Izr 9,1), boravište dostojno nje same.
Ona je oblikovala božansku Mariju u krilu svete Ane uz veću radost nego kad je stvarala svjetove. Nemoguće je, s jedne strane, opisati to neizrecivo davanje Presvetog Trojstva tom divnom biću, a, s druge strane, ne može se sagledati vjernost toga bića kojom je ona odgovarala na milosti svoga Stvoritelja. Snažna bujica beskrajne Božje, dobrote nasilno zaustavljena zbog grijeha ljudi od postanka svijeta, opet je snažno proključala u svoj svojoj punini u srcu Marijinu.
U svojoj velikodušnosti Vječna joj Mudrost daje sve one milosti koje bi primio Adam sa svim svojim potomcima, da je ostao u stanju prvotne pravednosti. Konačno, sva punina božanstva, kaže neki svetac, izlila se na Mariju u onoj mjeri u kojoj ju je to čisto stvorenje moglo primiti. O Marijo, remek-djelo Svevišnjega, divoto Vječne Mudrosti čudo, Božje svemogućnosti, bezdane milosti, sa svim svetima izjavljujem da nema nikoga osim Onoga koji te je stvorio, tko bi poznao svu visinu, širinu i dubinu milosti kojima te je obasuo!” (LJVM 104 -106).
Božji izbor Marije je čisti dar Očeve ljubavi. Bog ostaje Bog,slobodan i neovisan u svojim planovima i djelovanju, dakle i u odnosu na Mariju. U biti autentična marijanska duhovnost, čiji je sv. Ljudevit Montforski, po papinim riječima, jedan od najvrsnijih predstavnika u Katoličkoj Crkvi, samo prepoznaje, u ljubavi kontemplira i prihvaća Marijinu ulogu u Božjem planu spasenja.
Sa svoje strane Marija kao slobodno i odgovorno stvorenje u vjeri prihvaća svoju ulogu i s Bogom surađuje u ostvarenju njegovih djela i nauma. Duh Sveti, po ustima Elizabete, pohvali upravo tu Gospinu vjeru: Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina (Lk 1,45).
Marija je prva čvrsto vjerovala da je Bogu sve moguće. Njena vjera nije bila samo osobni čin nego je predstavljala cijeli novi Božji narod. Otac je htio da Utjelovljenju njegova Sina prethodi Marijin pristanak. Kao što je prva žena, Eva, sudjelovala u padu i propasti cijelog čovječanstva, tako je Bog htio da druga žena, Marija, sudjeluje u spasenju i darivanju novog života milosti.
Svetac tako jednostavno, ali duboko govori:
“Priznajem sa svom Crkvom da je Marija puko stvorenje, izašlo iz ruku Svevišnjega pa je, u usporedbi s njegovim neizmjernim Veličanstvom, manja od atoma; ili, radije, ona nije ništa jer je on sam Onaj koji jest (Iz 3,14); dosljedno, ovaj veliki Gospodin, uvijek neovisan i dostatan sam sebi, nije uopće ni najmanje trebao Presvetu Djevicu, niti je treba, da može izvršiti svoju volju i očitovati svoju slavu.
Njemu je dosta htjeti, pa će sve biti. Međutim, kažem i ovo: uzevši stvari kako stoje, otkad je Bog stvorio Presvetu Djevicu, On je po njoj htio početi i dovršiti svoja najveća djela, pa možemo slobodno vjerovati da On neće svoj postupak promijeniti kroza sve vjekove, jer je on Bog, te nimalo ne mijenja ni svoje misli ni svoje ponašanje (usp. Heb 1,12).
Bog Otac dao je svoga Jedinca samo po Mariji. Uza sve uzdisaje patrijarha, uza sve molitve proroka i svetaca Staroga zavjeta, kroz četiri tisuće godina, da dobiju to blago, Marija ga je jedina zaslužila i našla milost pred Bogom svojim žarkim molitvama i visokim krepostima. Budući da je svijet bio nedostojan, kaže sv. Augustin, primiti Sina Božjega neposredno iz Očevih ruku, Otac ga je dao Mariji, da ga svijet primi od nje. Sin se je Božji utjelovio za naše spasenje, ali u Mariji i po Mariji. Bog Duh Sveti je oblikovao Isusa Krista, ali tek kad je zatražio njezinu privolu, po jednom od prvih službenika svoga dvora” (PP 14-16).
Kao odgovor na Božje darove Marija pjeva Bogu Veliča. Gospa u svojoj zahvalnoj pjesmi, koje je zrcale njene prečiste duše, sabire sve nade i želje Božjeg naroda i prikazuje ih Ocu, a proročki potaknuta Duhom Svetim navješta; svi će me naraštaji zvati blaženom. Do konca svijeta neće prestati pohvale kršćanskog naroda poniznoj Službenici Božjoj iz Nazareta, a Ona će ih uvijek vjerno prikazivati Bogu kome jedinome pripada svaka čast, hvala i slava. O tome svetac divno svjedoči.
“Napokon, ti nikada ne misliš na Mariju, a da Marija mjesto tebe ne misli na Boga; niti ti ikada hvališ i častiš Mariju, a da Marija zajedno s tobom ne hvali i ne časti Boga. Kod Marije se sve odnosi na Boga i ja ću je s potpunim pravom nazvati “Božjim odnosom”, jer se u svemu odnosi na Boga; ona je Božja jeka, koja kazuje i odjekuje samo: Bog. Ako ti kažeš: Marija, ona odgovara: Bog. Sveta Elizabeta pohvali Mariju i nazva je blaženom što je uzvjerovala; a Marija, vjerni Božji odjek, zapjeva: Veliča duša moja Gospodina (Lk 1,45). Što je učinila u toj prigodi, to radi i svaki dan: kad je hvalimo, ljubimo, častimo ili darivamo; Boga hvalimo, Boga častimo, Boga ljubimo, Bogu dar nosimo po Mariji i u Mariji” (PP 225).
Svaki kršćanin je pozvan biti Božje dijete u Isusu Kristu. Marija je živjela svoj “sinovski” odnos s Bogom u potpunoj otvorenosti. Gospa je preljubljena kći Boga Oca u kojoj je On mogao pokazati svu veličinu svoje Božje svemogućnosti i svu ljepotu svoje Očinske nježnosti. U Marijinoj duši nikada nije bilo nikakvoga grijeha, ni otpora Božjem djelovanju. Nažalost kod ljudi redovito pred Bogom nedostajeupravo to potrebno raspoloženje povjerenja, slušanja i služenja u ljubavi, koje je glavna crta Marijine duše, te tako stavljamo zapreke Božjem djelovanju i ne dopuštamo mu da pokaže svu veličinu i ljepotu svoje ljubavi.
Tako je Marija uzor življenja odnosa s Bogom jednog čisto ljudskog stvorenje i sve ljepote Božjeg djelovanja u jednoj duši. Montfort piše:
“Nema, niti će ikada biti ikojeg stvora u kojem bi Bog bio veći, izuzevši sama sebe i u samom sebi, nego što je u božanskoj Mariji, neizuzevši tu ni blaženike, ni kerubine, pa i najviše serafe, ni u samome nebu! Marija je Božji Raj i njegov neizrecivo lijepi svijet, u koji je Božji Sin ušao da čini čudesa, da ga čuva iu njemu uživa.
On je stvorio jedan svijet za čovjeka – putnika, i to je ovaj u kojemu mi stanujemo; stvorio je jedan svijet za čovjeka-blaženika, i to je nebo; ali on je stvorio i jedan drugi svijet za se i nadjenuo mu ime Marija: svijet nepoznat skoro svim smrtnicima na zemlji i neshvatljiv također svim anđelima i blaženicima koji se nalaze u nebu, i koji – gledajući zadivljeno Boga tako visoko i tako daleko od svih njih, tako odijeljena i tako sakrivena u svome svijetu, u božanskoj Mariji, danju i noću kliču: Svet, Svet, Svet!
Blažena i tisuću puta je blažena ona duša na ovom svijetu kojoj Duh Sveti otkrije Marijinu tajnu da je upozna; i kojoj otvori taj zatvoreni vrt da u nj uđe, taj zapečaćeni zdenac da iz njega crpe i pije u velikim gutljajima životvorne vode milosti! Ta će duša u tom ljubaznom stvorenju naći Boga samoga, bez stvorenja; ali Boga koji je u isto vrijeme i neizmjerno svet i uzvišen i koji se neizmjerno spušta i prilagođuje njezinoj slaboći.
Budući da je Bog posvuda, možemo ga naći posvuda, pa čak i u paklu; ali nema ni jednog mjesta gdje ga duša može naći bliže sebi i više prilagođenijeg svojoj slaboći nego u Mariji, jer je radi toga u nju i sišao. Posvuda izvan Marije, On je Kruh jakih i Kruh anđela; ali u Mariji, On je Kruh djece (MT 19-20).
Za razmišljanje: Kakvu sliku imam o Bogu i razmišljam li o njegovom Očinskom planu spasenja za sve ljude? Što mislim o Marijinom odnosu s Bogom? Kako zamišljam potpuno ostvarenje ljudskog bića pred Bogom? Razmišljam li o velikim djelima koja je Bog učinio u Mariji?
Molitva: O dođi Stvorče Duše Sveti, Litanije Duhu Svetome, Zdravo Zvijezdo mora, Lauretanske litanije i uz to jedan ružarij svakoga dana ili barem jednu krunicu
Misionari Monfortanci – Družba Marijina
Foto: Pixabay
