Sinovski odnos povjerenja i predanja Mariji
Kakav stav i koji odnos imati prema Mariji na putu rasta u vjeri? Za mnoge vjernike to ostaje nerješiva enigma. Zadovoljavajući odgovor na to pitanje možemo dobiti samo ako skupa sa svetačkom tradicijom, učiteljstvom Crkve i sv. Ljudevitom polazimo do svetopisamskog Božjeg plana spasenja i jedinstvenog mjesta koje Marija, kao Majka Božja, u njemu zauzima.
Vjernik treba prihvatiti Mariju kao Isusov dar, ljubiti je kao svoju Majku i biti s njom u osobnom odnosu u molitvi. Upravo tu negdje kod mnogih nastaju problemi. Nedovoljno poniranje u molitvi, nepotpuno shvaćanje Božjeg plana spasenja i necjelovito razumijevanje svih istina vjere, neke osobe može dovesti do nezainteresiranosti, ili do toga da otajstvo vjere ne doživljavaju kao osobni odnos s Bogom u ljubavi, nego kao nauk ili znanost nevezano uz njihov stav prema Bogu, Isusu, Mariji.
Montfort polemizira s onima koja imaju samo spekulativnu, suhu, neplodnu i hladnu spoznaju Isusa Krista i Marije, te obeshrabruju i udaljavaju druge od nježne pobožnosti i sinovske ljubavi prema Mariji. Očito da takvima nedostaje jedan životni, egzistencijalni i iskustveni pristup ljubavi prema Gospi, odnos osobe prema osobi. Sv. Ljudevit, iako i sam u Raspravi (br. 99-114) razlučuje između pravih i krivih pobožnosti prema Mariji potiče vjernike da uzljube svoju Majku. Svetac želi da i mi zaživimo onaj odnos prema Majci Božjoj koji je imao sam Isus Krist.
Ti si Gospodine uvijek s Marijom
«Sad se časkom obraćam tebi, mili moj Isuse, da se ljubazno potužim tvome božanskom Veličanstvu što većina kršćana, pa i najmudrijih, ne poznaju nužne veze koja postoji između tebe i tvoje svete Majke.
Ti si, Gospodine, uvijek s Marijom, a Marija uvijek ima Sinovski odnos s tobom; niti ona može biti bez tebe; inače bi prestala biti ono što jest; ona je tako milošću preobražena u te da ne živi više ona, da nije više ona. Ti sam, moj Isuse, živiš i kraljuješ u njoj, savršenije nego u svim anđelima i blaženima. Ah, kad bi ljudi znali slavu i ljubav koju primaš u ovom divnom stvoru, sasvim bi drukčije mislili o tebi i o Mariji.
Ona je tako usko s tobom sjedinjena, da bi se lakše moglo rastaviti svjetlo od sunca, vrućina od vatre; reći ću i više: lakše bi se mogli rastaviti od tebe svi anđeli i sveci, negoli božanska Marija, jer te ona ljubi žarče i slavi savršenije negoli svi tvoji ostali stvorovi zajedno. Prema tome, moj ljubljeni Učitelju, nije li čudno i žalosno vidjeti koliko je neznanje i tama kod ljudi ovdje na zemlji obzirom na tvoju svetu Majku?
Ne govorim toliko o idolopoklonicima i poganima koji, ne poznavajući tebe, ni najmanje se ne brinu upoznati je; ne govorim ni o hereticima i raskolnicima, koji ne nastoje biti pobožni tvojoj svetoj Majci, budući da su se odijelili od tebe i od tvoje svete Crkve; nego govorim o kršćanima katolicima, pače i o nekim katoličkim naučiteljima, koji su pozvani druge poučavati u istinama, a sami ne poznaju tebe niti tvoju Majku doli samo spekulativno, suho, neplodno i hladno.
Gospoda koji ne ljube Mariju…
Ta gospoda samo rijetko govore o tvojoj svetoj Majci i o pobožnosti koju smo dužni imati prema njoj jer se boje, kako oni to vele, da je ne bi ljudi zloupotrijebili te da se ne bi nanijela uvreda tebi kad bi se odviše častila tvoja sveta Majka. Ako oni vide ili čuju kojega štovatelja Presvete Djevice gdje o pobožnosti prema ovoj dobroj Majci govori nježno, snažno i uvjerljivo, kao o sigurnu sredstvu bez varke, kao o prečacu bez pogibelji, kao o neokaljanu putu bez nesavršenosti i kao o čudesnoj tajni tebe naći i savršeno uzljubiti, oni onda dignu graju protiv njega i tisućama raznih razloga dokazuju mu da ne treba toliko govoriti o Presvetoj Djevici, da ima velikih zlouporaba u ovoj pobožnosti, te da ih treba marno odstraniti i da treba, radije, govoriti o tebi nego nagovarati svijet na pobožnost prema Presvetoj Djevici, koju da svijet već ionako dosta ljubi.
Čuje se i njih kadikad govoriti o pobožnosti prema tvojoj Presvetoj Majci, ali ne da je šire i promiču, nego da uklone iz nje tobožnje zloupotrebe. Uza sve to, međutim, ta su gospoda bez bogoljubnosti i nježne pobožnosti i prema tebi, jer su takvi prema Mariji, te smatraju ružarij, škapular, krunicu za pobožnosti koje pristaju ženicama i neznalicama, i bez kojih se može spasiti.
Smiluj nam se Gospodine!
Ako li njima upadne u ruke koji štovatelj Presvete Djevice koji moli svoju krunicu ili obavlja koju drugu pobožnost Njoj u čast, odmah mu promijene dušu i srce: umjesto krunice savjetovat će mu da izmoli sedam psalama; umjesto na pobožnost prema Presvetoj Djevici poticat će ga na pobožnost prema Isusu Kristu.
O moj ljubljeni Isuse, jesu li ti ljudi tvoga duha? Dopada li ti se što tako rade? Je li tebi ugodno kad ne nastojimo svim silama ugoditi tvojoj Majci, bojeći se da to tebi nije drago? Pobožnost prema tvojoj svetoj Majci zar je zapreka pobožnosti prema tebi? Zar ona pripisuje sebi čast koja joj se iskazuje? Je li se ona odijelila od tebe? Zar je ona tuđinka koja s tobom nema nikakve veze? Zar je to tebi mrsko kad joj se želimo svidjeti? Dijelimo li se ili udaljujemo li se od tvoje ljubavi, kad se predajemo Mariji i kad nju ljubimo?
Sačuvaj me Gospodine grijeha oholosti!
Međutim, moj ljubljeni Učitelju, strašnom li sljepoćom kažnjavaš oholost tih mudraca! Sve da je istinito što sam netom rekao, ni tada većina tih mudraca ne bi više udaljavala svijet od pobožnosti prema tvojoj Presvetoj Majci, niti bi gore ohlađivali u dušama štovanje prema njoj.
Sačuvaj me, Gospodine, sačuvaj me da ne mislim i ne radim kao oni, nego mi udijeli dijelak osjećaja zahvalnosti, cijene, štovanja i ljubavi što je ti gajiš prema svojoj svetoj Majci, da te to više ljubim i slavim što te iz bližega nasljedujem i slijedim. Kao da do sada još nisam ništa rekao na čast tvoje svete Majke, udijeli mi milost da je dostojno hvalim: Učini da ti dostojno hvalim Majku, usprkos svih njezinih neprijatelja, koji su i tvoji, i da im zaviknem glasno sa svecima: Neka se nitko ne nada dobiti milosrđe od Boga, tko vrijeđa njegovu svetu Majku» (PP 63-65).
Poziv na ljubav
Vjernik je pozvan živjeti u ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Crkva uči: «Čovjek koji je na zemlji jedino stvorenje što ga je radi njega samoga Bog htio, ne može potpuno naći sebe osim po iskrenom darivanju samoga sebe» (GS 24). Ako se zrelost svakog vjernika sastoji u sebedarnoj ljubavi, a kršćansko savršenstvo u nasljedovanju Isusa Krista i potpunom vršenju volje Božje onda i istinski odnos prema Mariji, Majci Isusovoj i našoj, može biti samo darivanje samoga sebe, to jest posveta. Upravo na to nas poziva Montfort.
Svetac ne dopušta rezerve ili isprike potpunom prikazanju samoga sebe Isusu Kristu po Marijinim rukama. Koristeći biblijsku sliku Rebeke, Jakova i Ezava i primjenjujući ih u simboličkom govoru predodređenika i odbačenika o autentičnom sinovskom povjerenju prema Mariji sv. Ljudevit piše: «Takvo je vazda ponašanje i predodređenika.
Predodređenici imaju sinovski odnos s Marijom – uvijek su s Marijom
1. Oni su vazda u kući sa svojom Majkom, to jest oni ljube samoću, provode unutarnji život, nastoje oko molitve, i to sve po primjeru svoje Majke, Presvete Djevice, i u njezinu društvu, kojoj je sav sjaj u unutarnjosti i koja je preko svega svoga života toliko ljubila samoću i molitvu. Istina, oni se katkada pokazuju i vani u svijetu, ali samo iz posluha volji Božjoj i svoje drage Majke i da izvrše svoje staleške dužnosti. Ma ne znam kolikim se prividnim sjajem sjalo što vani rade, ipak mnogo više cijene što čine u samima sebi, u svojoj unutarnjosti, u društvu Presvete Djevice, jer tu se bave velikim poslom svoje savršenosti, prema kojemu su svi drugi poslovi dječja igra.
Pa dok koji put njihova braća i sestre rade vanjska djela s velikim marom, spretnošću i uspjehom i dobivaju pohvale i odobravanja od svijeta, to oni ipak znaju, prosvijetljeni Duhom Svetim, da je mnogo veća slava, sreća i slast živjeti skromnim životom u samoći s Isusom Kristom, svojim uzorom, u potpunoj i savršenoj podložnosti svojoj Majci, negoli je slava, sreća i čast činiti sama čudesa naravi i milosti u svijetu, poput kakvih Ezavovih odbačenika.
“Slava i bogatstvo je u njezinoj kući” (Ps 111,3): slava za Boga, a bogatstvo za ljude nalaze se u Marijinoj kući. Gospodine Isuse, ugodni li su tvoji stanovi! Vrabac je našao sebi kuću da se tu smjesti, a grlica gnijezdo da tu stavi svoje ptiće. (usp. Ps 84,4) Oh, sretna li čovjeka, koji boravi u Marijinu domu, u kojem si se ti prvi nastanio! U toj kući predodređenici dobivaju svu pomoć od tebe, i tu začinju uspone i stupnjeve svih kreposti u svome srcu, da se uzdignu do savršenosti u ovoj suznoj dolini. “Kako su mili stanovi tvoji”. (Ps 84,2)
Predododređenici imaju sinovski odnos – ljube i časte Djevicu Mariju
2. Predodređenici nježno ljube i istinski časte Presvetu Djevicu kao svoju dobru Majku i Gospodaricu. Ljube je ne samo jezikom, nego uistinu, časte je ne samo izvanjskim načinom, nego u dubini svoga srca; poput Jakova izbjegavaju sve što joj može biti mrsko, a vrše gorljivo sve čime misle da mogu zadobiti njezinu dobrohotnost. Donose joj i darivaju ne dvoje jaradi, kao Jakov Rebeki, nego ono što su ta dva jareta označivala, naime svoje tijelo i svoju dušu sa svime što im pripada, s ovih razloga:
1. da ih primi kao svoje vlasništvo;
2. da ih ubije, to jest da učini da umru grijehu i samima sebi i da ih odere i liši njihove kože – njihova sebeljublja, tako da se mogu dopasti Isusu, njezinu Sinu, koji traži za prijatelje i sluge samo one koji su umrli samima sebi;
3. da ih pripremi prema ukusu nebeskoga Oca, to jest na njegovu veću slavu, koju on poznaje bolje od ijednoga stvora;
4. napokon, da to tijelo i ta duša, njezinom brigom i zauzimanjem dobro oprani od svake ljage, potpuno mrtvi, sasvim očišćeni i lijepo ugotovljeni, postanu ugodno jelo, dostojno ustiju i blagoslova Oca nebeskoga. Zar tako neće učiniti predodređene duše, koje će rado prihvatiti i vršiti savršenu posvetu Isusu preko Marijinih ruku, koju posvetu evo ja naučavam, da tako posvjedoče Isusu i Mariji svoju djelotvornu i junačku ljubav?
Zbilja, odbačenici govore da ljube Isusa, da ljube i štuju Mariju ali ne dotle da bi za njih pregorjeli sve svoje biće i žrtvovali za njih svoje tijelo s njegovim osjetilima i svoju dušu s njezinim strastima, kako to predodređenici rade.
Predodređenici imaju sinovski odnos – podložni su Mariji
3. Predodređenici su podložni i pokorni Presvetoj Djevici kao svojoj dobroj Majci, po primjeru Isusa Krista koji je, od trideset i tri godine što ih je proživio na zemlji, trideset ih lijepo upotrijebio da slavi Boga, svoga Oca, u savršenoj i potpunoj podložnosti svojoj svetoj Majci. Oni joj se pokoravaju slijedeći točno njezine savjete, kao nekoć mali Jakov savjete Rebeke, kad mu je rekla: “Sine moj, poslušaj moje savjete”; ili kao što su sluge na svadbi u Kani poslušali kad im je Presveta Djevica napomenula: “Što god vam reče, učinite.”
Jakov se pokorio majci, i zato je dobio blagoslov kao nekim čudom, jer ga ne bi bio dobio naravnim putem. Sluge u Kani, slijedeći savjet Presvete Djevice, bili su počašćeni prvim Isusovim čudom, kada je on na molbu svoje presvete Majke pretvorio vodu u vino. Na isti način, svi koji do konca svijeta budu primili blagoslov Oca nebeskoga i budu čašćeni Božjim čudesima, primit će ove milosti jedino uslijed svoje savršene poslušnosti Mariji; dok nasuprot Ezavi, ne htijući živjeti podložni Njoj, gube svoj blagoslov.
Predodređenici imaju sinovski odnos – vjeruju Mariji
4. Predodređenici imaju veliko pouzdanje u dobrotu i moć Presvete Djevice, svoje dobre Majke; neprestano pitaju njezinu pomoć; gledaju na nju kao na svoju zvijezdu sjevernjaču, da prispiju u sigurnu luku; otkrivaju joj svoje muke i potrebe sasvim otvoreno; utječu se njezinu neizmjernu milosrđu i blagosti, da njezinim zagovorom dobiju oproštenje grijeha ili da uživaju njezine majčinske slasti u svim svojim mukama i jadima. Dapače se bacaju i sakrivaju u njezino majčinsko i djevičansko krilo, i u njemu se gube na divan način, da se tu raspale čistom ljubavlju, da se tu očiste od svake i najmanje ljage i da tu sasvim nađu Isusa, koji tu stanuje kao na svom najslavnijem prijestolju.
Oh, kakva sreća! “Nemoj mislit” – veli opat Guerric – “da je veća sreća boraviti u krilu Abrahamovu nego u krilu Marijinu, jer je ovdje sam Gospodin postavio sebi prijestolje.” Odbačeni, naprotiv, postavljaju sve svoje pouzdanje u sebe; s razmetnim sinom jedu svinjsku hranu; poput žabe zapuhače hrane se samo zemljom i, kao svjetski ljudi, ljube samo vidljive i izvanjske stvari, pa stoga ni ne znaju kako je slatko Marijino majčino naručje; niti osjećaju onaj ugodan osjećaj što ga imaju predodređenici oslanjajući se na Presvetu Djevicu kao na svoju dobru Majku i ufajući se u nju.
Oni bijedno ljube svoju glad za izvanjskim stvarima, kako veli sveti Grgur, jer neće kušati slast koja je lijepo spremljena u njima samima i u Isusu i Mariji.
Predodređenici imaju sinovski odnos – prate Mariju
5. Napokon, predodređenici idu putem Presvete Djevice, svoje dobre Majke, to jest oni je nasljeduju. I upravo su stoga istinski sretni u svojoj pobožnosti i imaju neprevarljiv znak svoga predodređenja, kako ih u tome uvjerava ova ljubezna i sveta Majka: Blago onima koji čuvaju putove moje (Iz 8,32); to jest blago onima koji se, s pomoću Božje milosti, vježbaju u mojim krepostima i hodaju stopama moga života. Sretni su na ovome svijetu za svoga života zbog obilja milosti i slasti koje im dijelim od moje punine, i to puno obilnije nego onima koji se ne povode za mnom tako vjerno. Sretni su na svojoj smrti, koja im je blaga i mirna, i kojoj prisustvujem i ja redovito, da ih sama povedem u vječno veselje. Sretni su, napokon, u svojoj vječnosti, jer se nikada nije izgubio nijedan od mojih vjernih slugu, koji je nasljedovao moje kreposti u svom životu.
Odbačenici su nesretni
Odbačenici su, naprotiv, nesretni za svoga života, na svojoj smrti i u vječnosti, jer se nimalo ne ugledaju na Mariju u njezinim krepostima, nego im je dosta ako se gdjekad upišu u njezine bratovštine, ako izmole koju molitvu na njezinu čast ili ako obave kakvu drugu izvanjsku pobožnu vježbu.
O Presveta Djevice, moja dobra Majko, sretni li su, i opet kažem s najvećim zanosom srca, sretni li su koji se ne daju zavarati od lažne pobožnosti prema tebi, nego vjerno hodaju tvojim stopama, slijede tvoje savjete i pokoravaju se tvojim odredbama. A nesretni li su i prokleti koji, zloupotrebljavajući tvoju pobožnost, ne vrše zapovijedi tvoga Sina: Prokleti koji odstupaju od zapovijedi tvojih (Ps 119,21). (PP 196-200)
Za razmišljanje: Shvaćam li vjeru kao osobni odnos i susret u ljubavi s Isusom i Marijom? Predajem li ustrajno i redovito samoga sebe Isusu Kristu po Mariji? Imam li sinovsko povjerenje u moju nebesku Majku?
Molitva: O dođi Stvorče Duše Sveti, Litanije Duhu Svetome, Zdravo Zvijezdo mora, Lauretanske litanije i uz to jedan ružarij svakoga dana ili barem jednu krunicu
Misionari Monfortanci – Družba Marijina
Foto: Pixabay
